Prije sedam godina Rusija je prekršila međunarodno pravo, norme kojima moderne države međusobno komuniciraju, kao i suverenitet i teritorijalni integritet svog susjeda Ukrajine. Rusija je sve to skršila kad je napala Krim. Sjedinjene Države i danas podržavaju Ukrajinu i njene saveznike i partnere, kao i od početka ovog sukoba. Na ovu mračnu obljetnicu potvrđujemo jednostavnu istinu: Krim je Ukrajina, navodi se u izjavi šefa Bijele kuće od 26. veljače.
Sjedinjene Države ne priznaju i nikada neće priznati rusku aneksiju poluotoka, a mi ćemo se, zajedno s Ukrajinom, suprotstaviti ruskim agresivnim akcijama, navodi dalje Biden. Nastavit ćemo raditi na tome da držimo Rusiju odgovornom za svoja zlostavljanja i agresiju u Ukrajini. Također ćemo nastaviti slaviti hrabrost i nadu Revolucije dostojanstva, u kojoj se ukrajinski narod suočio s vatrom snajpera i sigurnosnih dužnosnika u kombinezonima na Majdanu. Narod Ukrajine tada je zahtijevao novi početak za svoju zemlju. Sjedinjene Države i dalje vjeruju u ukrajinska obećanja i doista podržavamo sve koji teže mirnoj, demokratskoj i prosperitetnoj budućnosti svoje zemlje – zaključio je američki predsjednik u svojoj izjavi.
Teško je u svezi ovako sročene izjave što konkretno reći s obzirom na dominantnu količinu patetike i lijepih želja, dijametralno udaljenih od krute stvarnosti. A ona je sve samo ne onakva kakvu bi htjeli vidjeti iz Kijeva i Washingtona. Krim je, jednostavno, većinski ruskim stanovništvom naseljeni poluotok, koji je to bio i u vrijeme dok je i formalno bio u sastavu Ukrajine, i nedvojbeno je da se većina tamošnjeg stanovništva ne želi vratiti pod okrilje Kijeva. Uostalom, oni su ionako običnim dekretom Nikite Hruščova, Staljinovog nasljednika na čelu SSSR-a, bili izdvojeni iz sastava Rusije a da ih nitko o tome ništa nije pitao, i predani „bratskom ukrajinskom narodu“, bez da je ruski parlament to ikada pravno ratificirao. Naravno, to su bila neka druga vremena, kada nikome niti na kraj pameti nije bilo da će se SSSR ikada raspasti, a „bratski“ narodi u međuvremenu postati krvni neprijatelji. Međutim, to je bila stvarnost, kao što je stvarnosti i da je Krim danas u sastavu Ruske Federacije. To je tzv. real-politika na koju međunarodno pravo nema nikakvog utjecaja. To je stanje za koje čitava svjetska diplomacija dobro zna kako oko toga više nema nikakvog prostora za vođenje službenih pregovora s Moskvom koji bi išli u smjeru njegove promjene. Zato sve drugo, pa i ovakve izjave Bidenovog tipa, imaju isključivo propagandnu svrhu i služe jedino u geopolitičkom nadmetanju velikih globalnih suparnika za međusobna “podmetanja nogu” kako bi se eventualno “ušićarilo” nešto drugo, možda i na potpuno drugom kraju svijeta. Ukrajina je tu najmanje bitna, a korist koju će od toga imati po pitanju povratka Krima ravna je nuli. Granice su se mijenjale tijekom čitave povijesti, mijenjaju se sada i mijenjat će se ubuduće – bilo milom bilo silom, bilo „demokratizacijom zaostalih naroda“, bilo “kvazi-referendumima” ili isto takvim odlukama parlamenata, bilo „ekspanzionizmom radikalnih vođa“. Nema međunarodnog prava koje to može spriječiti. Sve se uvijek svodi isključivo na „zakon jačega“. Jakima je sve dozvoljeno, ostali se pozivaju na ova ili ona prava. Primjera za to je i previše.
