Clare Daly (na naslovnici s kolegom Mickom Wallace) aktualna je irska zastupnica u Europskom parlamentu iz grupacije The Left, koja se u svojim javnim govorima nije suzdržavala američkog predsjednika Baracka Obamu nazvati ratnim zločincem, optužiti irsku vladu za prostituciju s SAD-om, a EU istaknuti kao licemjernu kada osuđuje Rusiju zbog uhićenja Alekseja Navalnjog a da ime Juliana Assangea ne smije niti spomenuti. O tome i o još puno drugih aktualnih tema u ekskluzivnom razgovoru koji je za Geopolitiku News obavio naš suradnik iz Londona, dr. Nenad Živanovski.
– Draga Clare, dio ovog razgovora radimo u danima kada je svijet šokiran zbog spektakularnog raspada američke koalicije u Afganistanu i dramatičnim slikama koje dolaze iz kabulske zračne luke. Jedan umirovljeni britanski general je prokomentirao kako je tehnološki najsuperiorniji vojni savez u povijesti doživio sraman poraz od kalašnjikova i RPG bacača. Kako vi gledate na sve ovo što se događa u Afganistanu?
- Prizori očajnih Afganistanaca koji pokušavaju pobjeći iz svoje zemlje zarobili su pozornost ljudi diljem svijeta. Ova potresna situacija probudila je svijest kod ljudi koji više od 40 godina ignoriraju razarajuće posljedice rata i siromaštva koje su iskusili afganistanski građani. SAD su ilegalno ušle u Afganistan prije 20 godina i usprkos tome što su potrošile više od 2 trilijuna dolara i izgubile tisuće života, na koncu su poražene. Talibani su već kontrolirali veći broj sela, međutim brzina pada gradova, razotkriva slabu i korumpiranu prirodu većine državnih snaga u koje su SAD i EU toliko uložile u izgradnju. Ti ljudi, zajedno s narko-bosovima i privatnim izvođačima u vojnoindustrijskom kompleksu, zajedno s talibanima jedini su pobjednici. Građani nastavljaju plaćati cijenu i sada se suočavaju s mogućnošću ozbiljnih prijetnji pravima žena i djevojaka i značajnog broja interno raseljenih osoba i izbjeglica. Odgovornost EU prije svega je pružiti utočište i azil svima onima koji žele otići. Mora postojati kraj sporazuma o povratku koji je EU pregovarala s Afganistanom, prisiljavajući izbjeglice i tražitelje azila da se vrate natrag. Ovo je kraj ideje da je Afganistan sigurna zemlja. Mora postojati dijalog i angažman s talibanima koristeći svu međunarodnu diplomaciju i pomoć kako bi se spriječilo kršenje ljudskih prava. Lekcije se moraju naučiti da strano uplitanje ne djeluje. EU mora prestati pratiti neuspješnu vanjsku politiku SAD-a i razviti vlastite neovisne stavove.
– Drugo pitanje koje nas zaokuplja je problem s Covidom i najnovije mjere europskih vlada o certifikatu cijepljenja. Velika većina građana to ne želi prihvatiti, prosvjeduje i smatra ga totalitarnom mjerom protiv slobode. Kamo se kreće EU po pitanju mjera protiv pandemije?
- Zabrinjavajuće proširenje primjene dokaza o cijepljenju diljem Europe za ulazak u prostorije dogodilo se usprkos uvjeravanjima da se to neće dogoditi. Kad je ideja o digitalnoj putovnici bila najavljena, upozorili smo da bi moglo biti poteza da se ona proširi i izvan potreba za putovanja i na druga područja društva, time povećavajući šanse za diskriminaciju i isključenost. U svakoj fazi nam je rečeno da se to neće dogoditi, ali dogodilo se upravo to. Europski parlament snažno je, ali neuspješno, tvrdio da bi besplatno testiranje trebalo biti dostupno posvuda kao alternativa. Iako to nije dogovoreno, državama članicama su na raspolaganju sredstva za besplatno testiranje. U praksi se to ne radi, s velikim implikacijama na građanskim slobodama u pogledu proporcionalnosti i nužnosti mjera. O tome se mora razgovarati i naći rješenje.
– Šira javnost na Balkanu imala je priliku upoznati se s vama kada su mediji prenijeli vaš govor u Europskom parlamentu u kome ste optužili EU, zapadne vlade i medije za licemjerje zbog zahtjeva za oslobađanje Alekseja Navaljnog, a u isto vrijeme ne smiju spomenuti ime Juliana Assangea. Što vas je potaklo na ovaj vehementan, ali u isto vrijeme i emotivan govor?
- Slučaj Juliana Assangea vrlo je važan slučaj za slobodu tiska za čitavu generaciju. On je novinar koji je bio zatvoren praktički 10 godina i sada se nalazi u najstrožem zatvoru u Velikoj Britaniji, čekajući izručenje Sjedinjenim Državama. Ako bude osuđen, prijeti mu do 175 godina zatvora zbog razotkrivanja ratnih zločina koje su počinile SAD. Mi u Europskom parlamentu imali smo izvješća u kojima se nije smjelo spomenuti ime Juliana Assangea. U međuvremenu, na dan kad je Aleksej Navaljni organizirao povratak u Rusiju radi zatvaranja (u pratnji brojnih medija), Europski parlament već je raspravljao o njegovom slučaju jer mu je prijetila dvogodišnja zatvorska kazna. Kontrast pokazuje kako u EU rasprava o ljudskim pravima Navaljnoga nije imala nikakve veze s ljudskim pravima, već je korištena u geopolitičke svrhe za napad na vladu Ruske Federacije. Nažalost, takva vrsta licemjerja vrlo je česta u EU.
– U drugom vašem govoru izjavili ste da su građani Katalonije tjednima prosvjedovali protiv zatvaranja od strane španjolske vlade katalonskog repera Pablo Haséla optuženog zbog njegovog javnog govora, ali EU o tome šuti i reagira samo ako se tako nešto događa u Rusiji. Postaju li dvostruki standardi zaštitni znak politike EU i zapadnih vlada i gdje to vodi?
- Dvostruki standardi u EU stalno su prisutni i odražavaju se na mnogo načina. S jedne strane, imamo veliku raspravu o ljudskim pravima i demokraciji u zemljama izvan EU, ali generalno samo za one koje su na listi zemalja neprijateljski nastrojenih prema Sjedinjenim Državama. Rijetko čujemo bilo kakav govor o kršenjima osnovnih ljudskih prava u Sjedinjenim Državama ili u Izraelu i drugim sličnim zemljama. Da ne spominjemo činjenicu da se zemlje unutar EU rijetko kritiziraju zbog sličnih kršenja. U slučaju Bugarske, gdje je došlo do rasprostranjene korupcije i velikih problema zbog nedostatka neovisnosti sudstva, ništa nije učinjeno. Čujemo o uhićenjima prosvjednika u Rusiji, ali nema rasprave o brutalnom nasilju nad prosvjednicima u Kataloniji ili Francuskoj. Ovo je trend koji će se vjerojatno nastaviti i u budućnosti.
– Javno tražite prekid rusofobije u EU i kršenja ljudskih prava u interesu industrije naoružanja. Gdje vidite razloge za tako izraženu rusofobiju, kako se ona manifestira u zapadnom javnom diskursu i je li Rusija uistinu tako velika prijetnja za EU i zapadnu demokraciju?
- Rusija ne predstavlja sigurnosnu prijetnju za EU. Zapravo, ona je vrlo zgodno strašilo (Boogeyman) koje opravdava povećanje vojne potrošnje koju zahtijevaju europske vojne tvrtke, što ide u korist njihovim dioničarima. Također smo posljednjih godina, posebno nakon nepotvrđenih navoda o umiješanosti Rusije u izborima u SAD i referendumu o Brexitu, vidjeli pokušaj da se optuži Rusija za porast ekstremno desnih snaga u EU, pri tom ne gledajući pravi razlog zašto su ljudi glasali za izlazak Britanije iz Europske unije i zašto se ljudi okreću krajnjoj desnici. Jasno je kako otuđenost od sadašnjeg gospodarskog sustava diljem EU raste, što mnoge građane navodi na borbu za svoju ekonomsku egzistenciju, a kao posljedicu imate da se produbljuje podjela između bogatih i siromašnih. U bijegu od istine najlakši izgovor je okriviti Rusiju za te probleme, umjesto da se upre prstom u europski politički establišment, koji je, u stvari, najodgovorniji.
– Vidite li krizu morala u javnoj politici liberalnih država ili oni svoje djelovanje nikada nisu temeljili na etičkim načelima?
- Politički establišment EU, ali i sama EU kao projekt, imanentno je neoliberalni koncept. U njemu se govori o slobodama, ali, zapravo, jedina sloboda koje se legalno primjenjuje je sloboda za veliki kapital da selektivno koristi slobode građana.
– Svoj antiglobalizacijski i antiimperijalistički stav prema političkom establišmentu javno ste iskazali još 2013. godine, tijekom summita G8 i posjeta Baracka Obame vašoj zemlji, koga ste, kao zastupnica u irskom parlamentu, nazvali licemjerom i ratnim zločincem koji govori o miru dok koristi bespilotne letjelice za bombardiranje civila i dostavlja oružje sirijskim pobunjenicima. U istom govoru, niste poštedjeli i irsku vladu koju ste optužili za prostituiranje s američkim predsjednikom i prikazivanje irske nacije kao nacije makroa. Je li zadržala Republika Irska nešto od svog suvereniteta i nacionalnog ponosa ili je sve podređeno stranim investicijama koja dolaze iz globalnog kapitala i interesa političkog establišmenta?
- Nažalost, Irska, koja se 800 godina borila protiv britanske vladavine i stekla neovisnost, nije uspjela razviti neovisnu ekonomsku politiku i umjesto toga se okrenula američkom imperijalizmu, oslanjajući se na direktna strana ulaganja kroz funkcioniranje sustava poreznog egzila. To je ozbiljno potkopalo irsko gospodarstvo i rezultiralo situacijom u kojoj se uloga koju bi Irska mogla imati kao neutralna država eliminirala. Sada se na Irsku gleda kao na vazalnu državu Sjedinjenih Država. To je također navelo državu da zatvori oči pred raznim američkim aktivnostima, poput dozvole da se naše zračne luke koriste za vojni tranzit, čemu se većina irskih građana protivi jer je Irska neutralna zemlja.
– Zbog susreta s obitelji Obama, u tom javnom nastupu niste bili nimalo nježni i prema ikoni irske pop kulture, Bonu Voxu, kojeg ste optužili za utaju poreza, nazivajući ga “Mr Tax-Exile himself” (Gospodin porezni egzil). Kakvo je vaše mišljenje o Bonu, ne samo kao glazbeniku, već i kao o nekom tko se globalno promovira kao društveno angažirana osoba?
- Iako je glazbenik, Bono Vox koristi svoju slavu kao platformu za komentiranje različitih aspekata irskog života, u kojima općenito podržava irski i američki politički establišment, pritom perfidno dislocirajući svoj glazbeni business u Nizozemsku kako bi izbjegao plaćanje državnog poreza Irskoj; prihod koji bi se, ako se prikupi u Irskoj, mogao upotrijebiti za popunjavanje deficita javnih usluga.
– Govorimo o G8, američkom predsjedniku, irskom političkom establišmentu, globalnom kapitalu, Bono Voxu… Gdje je tu obični građanin Irske sa svojim potrebama? U kojoj je mjeri sustav prilagođen da zadovolji i njegove interese i potrebe? Negdje sam pročitao da svake godine više od 4000 žena iz Republike Irske putuje u Veliku Britaniju radi pobačaja jer to nije dozvoljeno u njihovoj zemlji.
- Život za obične ljude u Irskoj je jako težak. Nakon gospodarske krize 2008. građani su se žrtvovali i obuzdali svoje potrebe te su bili prisiljeni platiti dugove stranim bankama. Godinama su odustajali od svojih potreba, a javne usluge su im bile uskraćene. Gospodarstvo se nikada nije potpuno oporavilo, a nejednakost među građanima je porasla, nakon čega je uslijedila masovna stambena kriza. Stanovi u Irskoj praktički su u potpunosti privatizirani, velik dio tržišta nekretnina otvoren je američkim grabežljivim fondovima koji su kupili ogromne dijelove imovine da bi ih izdavali u zakup, čime su enormno porasle cijene nekretnina. Stoga je mogućnost kupnje vlastitog doma ostala nedostižna za mnoge ljude, uključujući i one koji su se prije krize smatrali zaposlenim u stabilnim tvrtkama i imali solidan srednji prihod. Također je došlo do masovnog povećanja nesigurnosti zadržavanja posla. Većina toga je posljedica činjenice da nismo uspjeli stvoriti odgovarajuću industrijsku ili ekonomsku politiku pa smo stoga postali zalog za velike međunarodne tvrtke. Što se tiče vašeg pitanja o pobačaju, to je uistinu bila irska surova stvarnost, ali srećom, nakon godina kampanje, uspjeli smo promijeniti irski ustav i pobačaj je sada dozvoljen u zemlji, tako da ta situacija više ne prevladava.
– Vratimo se nakratko na vaše rano djetinjstvo. Dolazite iz vrlo konzervativne obitelji, legalista i poštovatelja institucija i sustava. Otac vam je bio pukovnik irske vojske, a brat i ujak katolički su svećenici. Međutim, vi ste ateist, zalažete se za pravo na pobačaj i sav vaš politički angažman je borba protiv sustava, prkos institucijama, nepoštivanje vlasti. Gdje nalazite ključni utjecaj za oblikovanje svog svjetonazora? Očito, to nije posljedica tradicionalnih odnosa i hijerarhije koji su postojali u vašim obiteljskim odnosima.
– Irska vojska, u kojoj je služio moj otac, izuzetno je poštovana od svih irskih građana, budući da smo u prošlosti uvijek bili neutralna zemlja koja nije sudjelovala u vojnim aktivnostima i imala je važnu ulogu u održavanju međunarodnog mira. Iako sama nisam religiozna, u potpunosti poštujem prava drugih građana na prakticiranje bilo kojih vjerskih stavova, sve dok mi oni to ne nameću. Moja je obitelj njegovala visoke etičke vrijednosti i imala snažan osjećaj za društvenu pravdu, što je vjerojatno bilo ključni utjecaj u mom ideološkom razvoju.
– 1989. isključeni ste iz Laburističke stranke Irske uz obrazloženje “militantne tendencije”. Je li militarizam kod vas bio iz ideološko-ljevičarskih uvjerenja ili iz nacionalističko-oslobodilačkih pobuda za ujedinjenje Sjeverne Irske s Republikom Irskom?
– Samo po sebi nikada nisam imala jake nacionalističke stavove, iako priznajem pravo na samoopredjeljenje za sve narode, uključujući i za Irce. S druge strane, priznajem kako u Sjevernoj Irskoj postoji ogroman dio stanovništva koji ne želi biti dio ujedinjene Irske i to poštujem. Više sam internacionalist nego nacionalist. Izbačena sam iz Laburističke stranke iz razloga koji nemaju veze s ovim što govorite, već su bili povezani s činjenicom da sam ja, kao član stranke, imala veze s drugim grupama u Velikoj Britaniji, tzv. Trockista, što se smatralo za istovremeno članstvo u nekoliko organizacija, a što nije bilo dozvoljeno.
– U prosincu 2015. zajedno s neovisnim zastupnicima Mickom Wallaceom i Maureen O’Sullivanom ponudili ste jamčevinu u iznosu od 5.000 eura sudu u Dublinu za 23-godišnjaka osumnjičenog za terorizam i članstvo u “republikanskoj terorističkoj organizaciji”. Koji je bio motiv da stanete u obranu člana IRA-e, koju britanska vlada smatra terorističkom organizacijom?
– U vrijeme dok sam bila zastupnica u irskom parlamentu, zajedno sa svojim kolegama Mickom Wallaceom i Maureen O’Sullivanom, puno smo radili u zatvorima, sa zatvorenicima osuđenim za sitne zločine, ali i s nekim političkim zatvorenicima. U to smo vrijeme platili jamčevinu za mladića optuženog da je član ilegalne disidentske Irske Republikanske Armije (IRA) jer smo vjerovali da ne predstavlja rizik jer nikada prije nije bio optužen niti osuđen za bilo kakva kaznena djela. Bio je to mladi student koji je bio u zatvoru jako dugo bez ispitivanja, iako je imao pravo biti slobodan dok se pripremao njegov predmet. Naš angažman nije imao nikakve veze s njegovim političkim stavovima – isto bi učinili i za sve ostale koji bi bez suđenja bili internirani u zatvor. Bilo nam je potpuno neprihvatljivo oduzimati ljudima slobodu prije nego što su ispitani o svojim postupcima.
– Što će zaokupirati vaš politički angažman u nadolazećem razdoblju? S obzirom na vašu prethodnu političku aktivnost, vjerujem da tri K: konformizam, konvencionalizam i kompromis, neće biti na agendi koja će odrediti vaše daljnje političko djelovanje?
- Europski parlament, kao i irski parlament i bilo koju drugu političku platformu koju sam imala, uvijek sam gledala kao platformu za artikuliranje mojih stavova i zabrinutost o običnim ljudima i žrtvama nepravde i za ukazivanje na licemjerje gdje god to vidim. Nadam se da ću time predstavljati glas bezglasnih, koji su često marginalizirani u službenom narativu iako su većina u svakom društvu.
Razgovor obavio: Nenad Živanovski
