Gaddafijev sumanuti jureći vlak bez pruge

Kada surađuju, blago rečeno, nekonvencionalni državnici kakvi su bili ubijeni libijski vođa, pukovnik Muammar Gaddafi, i bivši talijanski premijer Silvio Berlusconi, rezultat mora biti dostojan ludih rimskih careva.

Isporuka luksuzno uređenog talijanskog superbrzog vlaka za potrebe VIP prijevoza pukovnika Gaddafija i njegovih suradnika s pratnjom, uz potpuno ignoriranje činjenice da Libija uopće nema željezničkih pruga, remek-djelo je državnika zaokupljenih kokainom i bunga-bunga zabavama. Zahvaljujući njihovoj genijalnosti, posebno preuređeni vlak talijanske tvrtke Ansaldo Breda (danas Hitachi RailItaly) tipske oznake IC4 isporučen je 2009. godine kao Berluscionijev poklon Gaddafiju u Libiju, gdje se nije mogao kretati.

Slika 1: Gaddafi i Berlusconi u prijateljskom zagrljaju

No Gaddafi se nije dao zbuniti. Zapovjedio je izgradnju nekolikokilometara pruge, bez okuka, dakako, po kojoj se talijanski vlak prigodno obojen u boje tadašnje libijske zastave mogao kretati lijevo-desno ili desno-lijevo, kako već tko promatra ovisno o političkim preferencijama. Da stvar bude gora, poklonjeni vlak nije uopće bio u vlasništvu talijanske tvrtke, nego u vlasništvu danskih državnih željeznica Danske Statsbaner (DSB), koji je od Ansaldo Brede kupio 83 kompozicije. Onaj uručen Gaddafiju, koji je uredno platila danska željeznica, jednostavno je, umjesto u Dansku, preusmjeren prema Libiji, a da danska država o tome nije imala pojma.

Ali zato se Gaddafijev vlak s arapskim natpisom “Velika arapska libijska džamahirija” mogao ponositi servisnim natpisima na danskom jeziku. U svakom slučaju, upozorenje “ne naginji se kroz prozor” na danskom ni jedan putnik toga vlaka nije mogao razumjeti. Danska sve do 2013. godine nije znala da jedan od njihovih vlakova nije zaglavio negdje u Italiji, nego je predan Gaddafiju u Libiji, gdje skuplja prašinu na komadu pruge u blizini Tripolija. No teško da ih je to pogodilo jer se Kopenhagen pokušava riješiti cijele flote tehnički nepouzdanih talijanskih vlakova.

Slika 2: luksuzna unutrašnjost Gaddafijevog vlaka




Omiljeni vođa

Premijer Berlusconi zadivljeno je mogao gledati djelo moći i dovitljivosti svoga libijskoga partnera i ljubomorno promišljati kako je uistinu nepošteno da on uz jednaku, ako ne i veću dovitljivost od Gaddafija, u Italiji nema takvu moć. Razvalili su ga zbog nekakve marokanske prostitutke koju je svojim pozivom policiji pokušao džentlmenski zaštititi, a što bi mu tek učinili da napravi nešto kao Gaddafi sa svojim vlakom, primjerice, da nabavi od Amerikanaca Space Shuttle i postavi ga nasred zračne luke Rim Fiumicino opravdano pretpostavljajući da će Italija jednoga dana sagraditi potrebni svemirski centar. No muke zbog zavisti prema Gaddafijevoj moći, lako je moguće, ublažilo mu je prebrojavanje Gaddafijevih donacija njegovoj izbornoj kampanji. Uostalom, taj je lijek uspješno koristio i bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, kojega su već osudili za nelegalno pribavljanje novca, a uzimanje milijuna eura od Gaddafija tek treba krenuti u sudsku završnicu.





Kako bilo, pukovnikov vlak bez pruge završio je u Libiji, a talijanskoj tvrtki Ansaldo Breda ukazala se nada da će jednoga dana, kada Libija počne graditi pruge i kada uistinu bude trebala vlakove, imati prednost u sklapanju poslova opremanja libijskih željeznica. Za vrijeme Gaddafija postojao je plan izgradnje željezničke pruge između Tripolija i granice s Tunisom. Da je izgradnja te pruge počela i da je završena prije arapskoga proljeća 2011. i Gaddafijeva svrgavanja s vlasti i likvidacije, libijska vlast vjerojatno bi kupila još vlakova od Ansaldo Brede. Vlak kakav je isporučen Gaddafiju u to vrijeme isticao se svojim modernim dizajnom i najvećom brzinom od gotovo 200 km/h. No, s druge strane, dizajn je patio od nerješivih tehničkih problema u vidu učestalog otkazivanja pojedinih sustava, uključujući i pogonske agregate. Vlak Ansaldo Brede, jednostavno rečeno, bio je prelijep i izuzetno brz, ali tehnički potpuno nepouzdan.

Okrutna povijest

Povijest je na kraju priče bila okrutna prema zadivljujućem poslu i velikim meštrima političke komedije. Gaddafija su ubili islamistički ekstremisti. Ta ekipa ljubitelja demokracije i dalje se nakon cijelog desetljeća međusobno oružano obračunava po Libiji. Sijeku se glave, iskapaju i zakapaju masovne grobnice, trguje se robljem i pokradenom naftom i potpuno je sigurno da Libija s njima neće tako skoro vidjeti željezničkog prometa. Tvrtka Ansaldo Breda je bankrotirala, uglavnom zbog katastrofalne kvalitete vlakova koje je proizvodila i prodavala. Berlusconi nije više talijanski premijer, ali on od svega iz ove priče jedini ima šansu preživjeti. Naime, ovih je dana za talijanskoga premijera ponovno postavljen Mario Draghi, koji je to već bio, pa se ima razloga i Berlusconi nadati. Uostalom, i on je bio premijer od 1994. do 1995., od 2001. do 2006. i od 2008. do 2011. godine pa nema racionalnog razloga zašto to ne bi bio ponovno.

U sumornom vremenu neobjavljena biološkog rata i mračnih političkih figura koje, za razliku od nekih prošlih vremena, ne zrače ničim drugim nego čistom izvornom depresijom i mračnjaštvom, priča o Berlusconiju i Gaddafiju i njihovu vlaku bez pruge bit će podsjetnik na vrijeme u kojem se s politikom moglo ponekad i dobro nasmijati. Ostat će to prispodoba na vremena koja su nepovratno prohujala.




Komentari

komentar

You may also like