dr. sc. Jadranka Polović: Intervju s prof. dr. JASMINOM HAVRANEK: O problemima lažnih diploma u Hrvatskoj i sustavu visokog obrazovanja

Važnost razumijevanja kompleksnosti politika visokog obrazovanja proizilazi iz činjenice da se znanost i obrazovanje u suvremenom globaliziranom svijetu sve više prepoznaju kao vitalni izvori inovacija, vještina, ekonomskog prosperiteta, ali i osobnog blagostanja. Svi globalno utjecajni akteri, time i Europska unija, upravo sferi obrazovanja posvećuju osobitu pozornost, budući da se radi o učinkovitom (vanjsko)političkom instrumentu, izvoru „meke snage“ ili „soft poweru“ kojim ove sile snažno šire vlastiti vrijednosni sustav kao i geopolitički utjecaj.

Iako su mnoge značajke sustava visokog obrazovanja ograničene nadležnostima nacionalnih država, jasno je da suvremena globalizacija kroz praksu međunarodne mobilnosti studenata, znanstvenika, programa i institucija dramatično mijenja nacionalne modele obrazovanja. Broj zemalja koje smatraju da je obrazovanje najbolji način za promicanje svojih nacionalnih interesa svakodnevno se povećava što doprinosi snažnoj konkurenciji između različitih vrijednosnih sustava, te modela društveno-ekonomskog razvoja. Naime, velike zapadne sile oduvijek su bile svjesne važnosti obrazovanja (pružanje obrazovnih mogućnosti stranim studentima jedan je od njihovih najvažnijih instrumenata meke moći), ali sve više i države u razvoju koje žele usvojiti inovativni ekonomski model, posebnu pozornost posvećuju modernizaciji i internacionalizaciji svojih nacionalnih obrazovnih sustava. Samo razvijeni obrazovni sustav integriran u međunarodni obrazovni i znanstveni prostor postaje snažna konkurentna prednost države. S druge strane, njegova degradacija, vodi urušavanju ugleda i utjecaja pojedine zemlje u međunarodnoj zajednici. Naime, obrazovni je sustav jedna od vitalno važnih sfera političkog života čija se učinkovitost može procijeniti samo dugoročno. Učiniti ovaj „alat“ vanjske politike moćnim, svakako zahtijeva strpljenje i naporan rad ne samo znanst venika i sveučilišnih institucija, već i vlada, te niza državnih tijela odgovornih za oblikovanje obrazovnih politika. O tranziciji, modernizaciji, pa i internacionalizaciji hrvatskog obrazovnog sustava razgovaramo s dugogodišnjom ravnateljicom Agencije za znanost i visoko obrazovanje (AZVO), prof.dr.sc. Jasminom Havranek.

1.  Više od desetljeća nalazite se na iznimno odgovornoj funkciji ravnateljice AZVO-a. Koja je uloga AZVO-a, te u kojoj su mjeri ciljane aktivnosti Agencije tijekom proteklih godina mijenjale sustav znanosti i visokog obrazovanja u Hrvatskoj? Naime, Hrvatska je započela harmonizaciju sustava visokog obrazovanja s Bolonjskom deklaracijom već 2005. godine, međutim, brojni strukturni problemi s kojima su bila suočena hrvatska sveučilišta zahtijevala su razvoj novog modela sustava osiguranja kvalitete…

Prije svega, potrebno je razumjeti da su sustavi i institucije visokog obrazovanja danas, više nego ikada, izloženi promjenama. Sektor visokog obrazovanja doživljava brzu ekspanziju, institucije i programi sve su raznolikiji pa je i kvaliteta institucija i njihovih programa zbog toga podložnija preispitivanju. Osiguravanje kvalitete je, dakle, logičan odgovor na takvu situaciju –  ono, naime, igra  ključnu  ulogu podrške visokoobrazovnim sustavima i visokim učilištima u prilagođavanju ovim promjenama, osiguravajući  pritom da  kvalifikacije studenata  i iskustvo studiranja ostanu prioriteti institucionalnih misija.

Bolonjski proces podrazumijeva reformu visokog obrazovanja na razini cijele Europe pa tako i Hrvatske, a srž te reforme je unaprijediti kvalitetu i konkurentnost europskog visokog obrazovanja. Budući da on prepoznaje osiguravanje kvalitete kao važno pitanje, 2005. godine, u skladu s dobrom europskom praksom počinje osnovanje Agencija za znanost i visoko obrazovanje.

U Hrvatskoj dosta često nailazimo na prijepore oko uspješnosti implementacije bolonjske reforme, međutim, u segmentu uspostavljanja funkcionalnog sustava osiguravanja kvalitete smo – uspješni. U svibnju prošle godine, na konferenciji ministara Europskog prostora visokog obrazovanja, razgovaralo se o „stanju stvari“ – o postignućima, izazovima i prilikama.  Zaključeno je kako se u proteklih dvadeset godina, među ostalim, napredak dogodio u procesima osiguravanja kvalitete i implementaciji Standarda i smjernica za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja (European Standards and guidelines for quality assurance in the European Higher Education Area – ESG).





Agencija je u tom razdoblju provela prvi ciklus reakreditacije visokih učilišta u kojem su prvi puta vrednovana sva visoka učilišta u Hrvatskoj, po jedinstvenoj metodologiji i kriterijima i u suradnji sa ostalim dionicima u sustavu,. U postupcima su sudjelovali brojni inozemni i domaći stručnjaci; gledajući sve postupke, ne samo reakreditaciju, u vrednovanje sustava uključeno je bilo oko 1400 stručnjaka.

Prvi ciklus reakreditacije iznjedrio je korisne preporuke za svako visoko učilište, na temelju kojih su institucije dužne raditi akcijske planove i konkretne korake za daljnje unaprjeđenje kvalitete. Po tome je reakreditacija zapravo vrijedan reformski alat jer mijenja sustav korak po korak. I sama su visoka učilišta prepoznala koristi koje im takav pristup donosi i od početne suzdržanosti, izgradili smo kvalitetan partnerski odnos kako bismo zajedno kontinuirano radili i mijenjali stvari na bolje.

2.  Europski sustav obrazovanja teži uspostavljanju jedinstvenih standarda za osiguravanje kvalitete. Riječ je o složenom procesu koji je pod utjecajem nacionalnih politika, ali i zahtjeva koji stižu s razine EU-a. Možete li pojasniti što bi bili ciljani standardi u europskom sustavu obrazovanja kojima se i hrvatska znanost nastoji prilagoditi.





Standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja (European Standards and guidelines for quality assurance in the European Higher Education Area (ESG)) visokim učilištima i agencijama daju upute kako osiguravati kvalitetu visokog obrazovanja u Europi te su nezaobilazni u provedbi reformi u Europskom prostoru visokog obrazovanja. ESG dopunjen je i izmijenjen 2015. godine kako bi se prilagodio novostima u visokom obrazovanju – prvenstveno sve većem broju studenata, ‘netipičnih’ po dobi i prethodnom obrazovanju, novim vrstama visokih učilišta i studijskih programa.

Postupci vrednovanja koje provodi AZVO usklađeni su ESG-om, što je potvrđeno i kroz međunarodno vrednovanje Agencije koje je provela Europska udruga za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (European Association for Quality Assurance in Higher Education – ENQA). Mi smo, dakle, u naše standarde i naš model akreditacije ugradili europske smjernice, uz dakako, poštivanje nacionalnog zakonodavstva.

3.  U Hrvatskoj, kao i u drugim članicama Europske unije, ulaganje u znanost i visoko obrazovanje smatra se temeljnom pretpostavkom održivog razvoja društva. Ulaganje u ljudski kapital, odnosno obrazovanje omiljena je tema svih domaćih političkih elita, unatoč činjenici da Hrvatska posljednjih desetljeća kontinuirano smanjuje proračunska izdvajanja za znanost i visoko obrazovanje. Sasvim konkretno pitanje – mogu li hrvatski studenti na europskom, i šire, na globalnom tržištu rada naći posao u struci, priznaju li se diplome hrvatskih sveučilišta, te kakve procedure u tom procesu prolaze?

Hrvatska je dio europskoga obrazovnog prostora i dakako da se diplome hrvatskih visokih učilišta priznaju u Europi i svijetu. Potvrda vjerodostojnosti kvalifikacija je akreditacija. Visoka učilišta u Hrvatskoj akreditirala je Agencija za znanost i visoko obrazovanje, koja je također međunarodno vrednovana. Naime, AZVO-a svakih pet godina prolazi zahtjevan postupak vanjskog vrednovanja kako bi potvrdio članstvo u krovnim europskim organizacijama za osiguravanje kvalitete – Europskoj mreži za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (ENQA) i Europskom registru za osiguravanje kvalitete visokog obrazovanja (EQAR). Time dokazuje usklađenost procesa sa Standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG).

Priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija u svrhu zapošljavanja u nadležnosti je mreže ENIC i NARIC centara. Bilo koja osoba koja je završila akreditirani studij u Hrvatskoj za priznavanje kvalifikacije u inozemstvu može se obratiti nacionalnom informacijskom uredu te države ili veleposlanstvu, a isto tako i osobe koje su završile studij u inozemstvu za priznavanje visokoškolske kvalifikacije u svrhu zapošljavanja u Hrvatskoj, trebaju se obratiti ENIC/NARIC uredu pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje.

4.  Posljednjih godina, naročito ulaskom Hrvatske u EU, studentima su otvorene mogućnosti studiranja i profesionalnog usavršavanja diljem svijeta, trend studentske mobilnosti je u porastu. Obrazovanje je postalo moćno geopolitičko oružje, dio je soft power strategije EU-a. Internacionalizacija visokog obrazovanja snažno je utjecala na mobilnost studenata i nastavnika u Hrvatskoj, što ona zapravo podrazumijeva?

Internacionalizacija je danas prisutna u svim segmentima društva, pa tako i u sektoru visokog obrazovanja. Ona u svojoj srži nije cilj, nego sredstvo za unaprjeđenje kvalitete visokog obrazovanja – kroz transfer znanja, međunarodne istraživačke projekte, mobilnost nastavnika i studenata i slično.

Zanimljiva je ovo Vaše zapažanje o obrazovanju kao moćnom geopolitičkom oružju, kao dijelu soft power državnih strategija. Možda najbolji primjer za to je Kina – Kinezi su posljednjih godina uložili milijarde u svojih 100 najboljih sveučilišta i programe stipendiranja i podrške istraživačkim centrima u Aziji i Kini, pa i ne čudi da u multibilijunskoj inicijativi „Pojas i put” visoko obrazovanje igra vrlo značajnu ulogu. Primjerice, jedna trećina od 1,1 milijuna međunarodnih studenata u Sjedinjenim Američkim Državama je iz Kine – slični su omjeri i u Australiji (38%) i Velikoj Britaniji (41% studenata izvan Europske unije). Ne samo da Kina ima najviše učenika na svijetu, već je i daleko najveći izvoznik studenata. Spomenut ću i nezaustavljivi kineski napredak u biotehnologiji – on nije došao niotkud –  u proteklih 20 godina tamo su uložena velika sredstva u sektor prirodnih znanosti. To je, dakle, dio jedne šire i vrlo promišljene strategije.

Najnovije U-Multirank rangiranje, utemeljeno uz potporu Europske komisije, također pokazuje da su sveučilišta otvorena prema međunarodnoj suradnji i kolegama u inozemstvu daleko bolje plasirana od onih s niskom međunarodnom razmjenom u područjima prijenosa znanja, istraživanja i obrazovanja. Oni su, također, uspješniji u transferu znanja prema industriji, pri čemu takve institucije imaju 39 posto veći udio zajedničkih publikacija s industrijskim partnerima i osnivaju 80 posto više spin-off tvrtki. Globalno orijentirane institucije imaju 2,5 puta veću vjerojatnost da patentiraju svoje ideje, a njihovo istraživanje ima veći doseg. Osim toga, studenti sa sveučilišta koja njeguju otvorenost zadovoljniji su svojim cjelokupnim iskustvom učenja, a karakterizira ih veća stopa stranih studenata i nastavnika, kao i viša stopa međunarodnih doktoranada te više međunarodnih su-publikacija.

     5.  Hrvatski problem podjednak je problemu drugih zemalja s europske periferije – masovna „proizvodnja“ srednjeg i visokoobrazovanog kadra za uređenija i bogatija društva zapadne Europe i SAD-a. Tome je poslužilo i prilagođavanje sustava obrazovanja modelu EU (Bolonjski proces), kao i raširenost raznovrsnih programa studentske razmjene. Zbog ozbiljnog problema iseljavanja, Hrvatska se suočava ne samo s izazovom „odljeva mozgova“, već i sa sve manjim brojem studenata na hrvatskim sveučilištima. Vidim da u AZVO-u razmišljate o tom problemu, nedavno ste organizirali radionicu Privlačenje stranih studenata koja se održala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu…

Ne bih se složila da implmentacija Bolonjskog procesa i programi studentske mobilnosti služe tome da naše studente zauvijek pošalju u inozemstvo. Ideja bolonje je stvaranje zajedničkog Europskog prostora visokog obrazovanja, jačanje europske dimenzije te unaprjeđenje kvalitete i konkurentnosti. Mobilnost nastavnika i studenata, kao i drugi aspekti internacionalizacije od iznimne su važnosti za kvalitetu obrazovanja. Primjerice, u SAD-u su međunarodni studenti pridonijeli američkom gospodarstvu sa čak 39 milijardi američkih dolara i gotovo spašavali budžete mnogih recesijom pritisnutih fakulteta.

Trebamo se otvoriti svijetu, slati naše studente po nova znanja u inozemstvo, a istodobno stvoriti takve uvjete u državi da nam se oni vrate. To traži ozbiljan angažman svih razina – političke, akademske, gospodarske..

Agencija je pokrenula ciklus radionica na temu internacionalizacije kako bi podigli svijest o važnosti ovih procesa i njihovim koristima za visoka učilišta, gospodarstvo i društvo u cjelini. Prva u nizu bila je na temu privlačenja stranih studenta gdje smo u središte stavili iskustva naših institucija, izazove – od toga kako oblikovati studijske programe za strane studente, kako motivirati nastavnike za izvođenje nastave na stranom jeziku, koji su mehanizmi promocije i učinci na gospodarstvo.

Odljev mozgova je svugdje prisutan, on nije neka hrvatska specifičnost. Nedavno sam čula zgodnu anegdotu kako se Irac čudi Hrvatu zašto je došao u Irsku, kad u Irskoj ništa ne valja i svi Irci bježe u Kanadu. Svijet je globalno selo i svatko traži svoje mjesto pod suncem i standard kakav smatra da zaslužuje, to je stvarnost koju treba prihvatiti.

     6.  Sve viši troškovi obrazovanja i trend pretvaranja znanja u robu prati (bar u Hrvatskoj) pad realne vrijednosti akademske diplome na tržištu rada. Jednom kada se nađu u potrazi za stabilnim zaposlenjem, završeni studenti shvate da njihova akademska diploma vrijedi malo ili nimalo, što definitivno potvrđuje osjećaj beznađa i razočaranosti. Poslovna zajednica u Hrvatskoj često okrivljuje neprilagođeni obrazovni sustav za koji smatra da ne prati potrebe poslodavaca, te da se mladi školuju za zanimanja koja tržištu rada uglavnom ne trebaju. Ipak, u Hrvatskoj sve je više diplomiranih studenata, čak i onih s prirodnih i tehničkih fakulteta koji ne mogu naći posao, jer zapravo nema raspoloživih radnih mjesta (u problemu su i oni koji posjeduju titulu doktora znanosti). Ako uzmemo u obzir neupitnu paradigmu suvremenog obrazovanja koje inzistira na STEM području postavlja se pitanje kako je to moguće? Koje su to struke koje potražuju hrvatski poslodavci?

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, na razini sveučilišnih studija postoje potrebe u području tehničkih znanosti (računarstvo, elektrotehnika i strojarstvo), prirodnih znanosti (matematika i fizika), biomedicine i zdravstva (medicina i farmacija), društvenih znanosti (logopedija i rehabilitacija) te u području humanističkih znanosti (anglistika).

Što se nezaposlenosti tiče, u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje krajem svibnja ove godine bilo je nešto više od 10 tisuća nezaposlenih osoba sa završenim fakultetom, akademijom, magisterijem ili doktoratom, od čega dio (oko 700) jest u STEM području.

Kao što je poznato, upisne kvote određuju sama visoka učilišta. To pitanje svake godine dolazi u fokus u vrijeme upisa, a dio je jedne šire priče koja se tiče boljeg povezivanja obrazovanja i gospodarstva. Iako se sve kvote ne popune u potpunosti, činjenica je da je potrebno bolje uskladiti broj upisnih mjesta sa stvarnim potrebama tržišta rada, a to je i jedna od preporuka prvog ciklusa reakreditacije. S druge strane kada pogledate koja se radna mjesta traže u ovom trenutku pitam se imamo li mi definirano tržište rada ali i strategiju  daljnjih potreba.

Važno je postići suglasnost  na razini države koje studije želimo poticati i definirati jasne korake koje dionici trebaju učiniti. Bitan je konstruktivan dijalog s poslodavcima koji trebaju artikulirati što smatraju ograničavajućim čimbenicima.

     7.  Međutim, tržište rada u 21. stoljeću zahtijeva tehnološki pismenu i kompetentnu radnu snagu sa sposobnošću stvaranja i inoviranja. Ulaganja u visoko obrazovanje najvažnija su jer visokoškolske ustanove ne samo da doprinose tehnološkoj transformaciji društva, već i njegovom društvenom i kulturnom identitetu. Visoka učilišta svugdje u svijetu surađuju s industrijom i gospodarstvom, unaprjeđuju inovacije i potiču kreativnost, ali otvaraju rasprave i o demokraciji. Sve više se govori o društvenom blagostanju kao „proizvodu“ sustava znanosti…

Doista se ponekad čini da živimo u doba radikalnih promjena u kojima tradicionalni čimbenici uspjeha više ne vrijede. Bliska integracija između istraživanja, obrazovanja i inovacija danas je imperativ, sveučilišta se potiču na suradnju s inovativnim tvrtkama i neovisnim istraživačkim skupinama formiranjem raznih strateških partnerstava. Europska unija tu igra veliku ulogu kroz financiranje, regulaciju ili potporu inovacijskim ekosustavima, radeći na zaustavljanju inovacijskih prepreka na nacionalnoj, regionalnoj razini te na razini EU-a. Ako pogledate Obzor Europa, koji je Komisija predložila u lipnju 2018. kao dio dugoročnog proračuna EU-a za razdoblje od 2021. do 2027., onda vidite da je to najambiciozniji program za istraživanje i inovacije dosad.

Visoko obrazovanje zasigurno ima veliku ulogu u napretku društva, međutim isto tako ne treba zaboraviti da je sveučilište autonomna institucija u srcu društva i da bi istraživanje i poučavanje na sveučilištu mora biti moralno i intelektualno nezavisno od svakoga političkog autoriteta i ekonomske moći.

     8.  Prema posljednjim izvješćima koja je objavilo Vijeće za akreditaciju u visokom obrazovanju (CHEA) i Međunarodna skupina za kvalitetu, korupcija je sveprisutna u visokom obrazovanju na svjetskoj razini. Kakvo je stanje u Hrvatskoj?

Korupcija narušava temeljne vrijednosti društvenih odnosa svakoga demokratskog društva. Ona ugrožava vladavinu prava i učinkovitost pravne države, povjerenje u državne institucije, poštenje, pravednost, ravnopravnost, jednakost i sigurnost građana.

Akademska korupcija vrlo je opasna i dinamična pojava, a studija CHEA-e koju spominjete ističe da se ona odvija na nekoliko razina – od same regulacije „odozgora“, preko nastavničke uloge, upisa, ocjenjivanja studenata, izdavanja visokoobrazovnih kvalifikacija, pa sve do istraživanja i objavljivanja radova. Važno je dodati kako i razvijanje sofisticirane tehnologije, kao i sama priroda informacijske i komunikacijske tehnologije dodatno proširuju mogućnosti za prijevare u svim sferama života, pa tako i u području obrazovanja.

Riječ je svakako o međunarodnom problemu koji pogađa i bogate i siromašne zemlje i svugdje na sličan način potkopava kvalitetu i vjerodostojnost visokog obrazovanja, pa time znanje postaje manje važno.

Zanimljivo je što spomenuta studija vidi upravo sustave osiguravanja kvalitete u području visokog obrazovanja kao one koji bi morali preuzeti vodeću ulogu u ovoj borbi, a mogućnost da se to ostvari vidi, između ostaloga, kroz međunarodna umrežavanja. To je inicijativa koja postoji na globalnoj razini i vidjet ćemo koliko će pustiti korijene.

Što se Hrvatske tiče, u naše standarde za vrednovanje visokih učilišta ugrađen je standard koji obuhvaća akademski integritet i slobodu, etično ponašanje, toleranciju i diskriminaciju. Drugim riječima, kroz reakreditaciju se provjerava ima li visoko učilište učinkovite mehanizme za interno osiguravanje i unaprjeđenje kvalitete rada te postoje li učinkoviti mehanizmi za praćenje neetičnog ponašanja u obrazovnoj i znanstvenoj djelatnosti.

Svakako bih željela istaknuti i uvođenje državne mature i centraliziranog postupka prijava na studijske programe 2010. godine putem mrežne stranice Postani student, kao važnog antikoruptivnog alata.  Zahvaljujući takvom transparentnom sustavu, možemo reći da je učinjen veliki korak u suzbijanju korupcije pri samim upisima. Značajnu ulogu u ovom procesu upravo ima naša agencija, odnosno njezin Središnji prijavni ured, koji objedinjava aktivnosti vezane uz prijavu na studijske programe, a jedan od važnijih  je upravo provedba centralne obrade prijava na efikasan način, s ciljem omogućavanja jednakog tretmana svim kandidatima.

U posljednje su vrijeme vrlo aktualni i problemi lažnih diploma, i naš ENIC NARIC ured koji se bavi priznavanjem inozemnih visokoškolskih kvalifikacija i djeluje pri agenciji, ulaže veliki napor pri provjerama autentičnosti diploma i drugih javnih isprava koje nam dolaze iz inozemstva. Vrlo smo proaktivni kada je u pitanju suradnja na međunarodnom planu i redovito razmjenjujemo iskustva s našim inozemnim kolegama, kako bismo poboljšavali mehanizme utvrđivanja autentičnosti.

 

 

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like