Intervju veleposlanika Azerbajdžana u RH za portal Geopolitika News

Hrvatska je zainteresirana za sudjelovanje u „Južnom plinskom koridoru“

Objavljujemo razgovor urednika portala Geopolitika News Zorana Metera s Nj. E. Fakhraddinom Gurbanovom, veleposlanikom Republike Azerbajdžan u Republici Hrvatskoj, o razvoju odnosa između naših dviju zemalja, aktualnim  temama iz svijeta energetike i još puno toga zanimljivog.

1.      Vaša Ekselencijo! Od našeg zadnjeg razgovora prošlo je gotovo godinu dana, u kojima se u hrvatsko-azerbajdžanskim odnosima dogodilo dosta toga novog i značajnog. Primjerice, krajem travnja ove godine tadašnja hrvatska ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić u Bakuu je otvorila veleposlanstvo Republike Hrvatske, a tada se susrela i s azerbajdžanskim predsjednikom, gospodinom Ilhamom Alijevom. Kako, općenito, ocjenjujete razvoj odnosa između naših dviju zemalja?

Zahvaljujem za danu mogućnost za ovaj intervju i iskazivanje visokog poštovanja. Uistinu, od vremena našega zadnjeg susreta dogodilo se puno toga zanimljivoga. U 2018. g. Varaždin i Sheki potpisali su sporazum o suradnji. Želim reći, kako je to prvi dokument takvoga tipa, potpisan između naših gradova. Mi želimo da se bilateralni odnosi razvijaju i na „people to people“ razini. Nadam se da će i Varaždin i Sheki pospiješiti pozitivne tendencije u našim odnosima.

U Zagrebu je 14. i 15. ožujka 2019. g. održan sastanak radne grupe, uspostavljene pri međuvladinoj komisiji za gospodarsku suradnju između Hrvatske i Azerbajdžana. Raspravljalo se o konkretnim pitanjima proširenja suradnje u trgovinsko-ekonomskoj sferi i pripremi 2. zasjedanja komisije. Postoje velike mogućnosti i, to je vrlo važno, veliki interes s obiju strana. Nadam se da će obje strane pravilno procijeniti te mogućnosti.

I, kako ste Vi pravilno kazali, 29. travnja održan je službeni posjet hrvatske ministrice vanjskih i europskih poslova gospođe Marije Pejčinović Burić i službeno otvaranje veleposlanstva Republike Hrvatske u Azerbajdžanu. U vrijeme posjeta, gospođa ministrica bila je primljena od strane predsjednika države, a također su održani njeni susreti s premijerom i predsjednikom parlamenta i njenim azerbajdžanskim kolegom. Razmotrena su pitanja iz širokoga spektra, uključno i o suradnji u gospodarskoj i energetskoj sferi. Otvaranje hrvatskog veleposlanstva u Azerbajdžanu – vrlo je važan korak, i mi ga jako cijenimo. To je pokazatelj razvoja odnosa i interesa Hrvatske u proširenju i jačanju suradnje između naših zemalja.

Također, u okviru posjeta bio je organiziran i azerbajdžansko-hrvatski gospodarski forum uz sudjelovanje hrvatskih i azerbajdžanskih poslovnih ljudi. Mogu reći, kako postoje konkretni pomaci i nadamo se pozitivnim rezultatima u bliskoj budućnosti.  Vraćam se Vašoj ocjeni, proširenje i jačanje odnosa – to je naša zadaća, nije li tako?

Foto: Nj.E. Fakhraddin Gurbanov i gl. urednik portala Geopolitika News Zoran Meter

2. Ove se godine obilježava i 100. godišnjica diplomatske službe Republike Azerbajdžana. Možete li nam malo pobliže objasniti o čemu se tu točno radi u povijesnom kontekstu, s obzirom da je velikoj većini hrvatskih građana Azerbajdžan poznat isključivo kao jedna od republika bivšeg SSSR-a?

Treba učiniti malu povijesnu ekskurziju. U 2018. g. mi smo obilježavali 100. godišnjicu osnivanja Azerbajdžanske Demokratske Republike. Prije 100 godina, u turbulentnom razdoblju nakon Prvog svjetskog rata, u muslimanskom je svijetu bila osnovana prva Demokratska Republika – Azerbajdžan.  S njezinom uspostavom bilo je osnovano i Ministarstvo vanjskih poslova. Počela se odvijati diplomatska aktivnost, rad s međunarodnom javnošću i to su postale prve osnove vanjskopolitičkih aktivnosti u Azerbajdžanu. Neovisno o kratkom postojanju naše Republike, diplomatski sastav Ministarstva vanjskih poslova Azerbajdžana prve Republike stekao je veliko iskustvo, postigao značajne uspjehe i stvorio temelj naše nezavisne diplomacije.

Od diplomatskih uspjeha toga vremena mogu izdvojiti sudjelovanje delegacije Demokratske Republike Azerbajdžan na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1919. g., zahvaljujući kojemu je i bila priznata Demokratska Republika Azerbajdžan. Već u to vrijeme bili su uspostavljeni diplomatski odnosi i otvorena diplomatska predstavništva.

Ali zbog određenih povijesnih procesa i događaja Azerbajdžanska Demokratska Republika opstala je svega 23 mjeseca.

Službeni datum uspostave diplomatske službe smatra se usvajanje privremene instrukcije o Tajništvu Ministarstva vanjskih poslova 9. srpnja 1919. godine.

U sovjetskom razdoblju Ministarstvo vanjskih poslova uglavnom je izvršavalo protokolarno-konzularne dužnosti. S raspadom SSSR-a 1991. g. i posljedičnih teških vremena, kada je Azerbajdžan bio izvrgnut vojnoj okupaciji od strane Armenije i suočio se s teškom gospodarskom krizom i snažnim unutarnjim problemima, pred diplomatsku službu postavljena je sudbonosna zadaća. Pod vodstvom Predsjednika djelatnici Ministarstva vanjskih poslova trudili su se oko uspostave stabilnosti, kako bi Azerbajdžan pretvorili u snažnu i razvijenu zemlju, ostvarenja i još većeg učvršćenja njegovog autoriteta na međunarodnoj areni.

Službeno se dan diplomacije počeo obilježavati poslije odluke Predsjednika Azerbajdžanske Republike od 24. kolovoza 2007. g., kojom je bio utvrđen dan profesionalnog praznika djelatnika diplomatske službe Republike Azerbajdžan.

U odluci predsjednika države navedeno je: „Imajući u vidu ulogu nacionalne diplomacije u osnivanju prve Demokratske Republike u muslimanskom svijetu i procesu stvaranja nezavisne azerbajdžanske države u suvremenoj etapi i rukovodeći se usvajanjem 9. srpnja 1919. g. privremene instrukcije o Tajništvu Ministarstva vanjskih poslova Azerbajdžanske Republike, naređujem svake godine obilježavanje 9. srpnja kao profesionalnog praznika djelatnika tijela diplomatske službe Azerbajdžanske Republike.“

To je velika i odgovorna privilegija – biti diplomat i predstavljati svoju zemlju u inozemstvu. Ja sam sretan biti dio diplomatske službe i što je meni pripalo raditi u te značajne obljetnice.

3. Azerbajdžan je naftom i prirodnim plinom izuzetno bogata zemlja. On je i „glavna karika“ u Južnom plinskom koridoru, projektu Europske unije usmjerenom prema diversifikaciji njezine opskrbe plinom. Njegova glavna sastavnica je azerbajdžanski plinovod TANAP. On je de facto završen i 1. srpnja azerbajdžanska državna energetska tvrtka SOCAR trbala je početi s prvim isporukama plina za Europu. Još se samo čeka dovršetak talijansko-grčkog plinovoda TAP (Trans-jadranski plinovod) pa da azerbajdžanski plin u svom punom kapacitetu krene prema Europi. Kakvo je trenutačno stanje po tom pitanju i starta li iduće godine probno bušenje na nalazištu „Shah Deniz-2“ u Kaspijskom moru od strane energetske tvrtke BP?

Želim čitateljima podrobnije reći o projektu. Južni plinski koridor sastoji se od tri glavna tranzitna elementa – proširenje Južno-kavkaškog plinovoda, Trans-anadolijskog plinovoda (TANAP) i Trans-jadranskog plinovoda (TAP).

Po Južno-kavkaškom plinovodu s nalazišta „Shah Deniz-2“ plin se dostavlja do granice s Turskom. U drugoj fazi plin po plinovodu TANAP dostavlja se kroz turski teritorij do grčke granice. Tamo se TANAP spaja s Trans-jadranskim plinovodom (TAP), koji prolazi po teritoriju Grčke i Albanije i po dnu Jadranskog mora dolazi do završne točke – Italije.

Ukupna duljina plinovoda iznosi 3500 kilometara. Njima će se u Europu isporučivati prirodni plin iz nalazišta „Shah Deniz-2“ u azerbajdžanskom sektoru Kaspijskoga mora. Izvršeno je više od 80 posto radova na izgradnji TAP-a. Potpuni završetak radova i početak funkcioniranja plinovoda TAP planiran je za drugi kvartal 2020. godine. Također mogu reći kako je probni (ne-tržišni) plin  uspješno stigao do granice s Grčkom.

Katra: Južni plinski koridor

Južni plinski koridor – jedan je od najvažnijih i najambicioznijih projekata u svjetskom energetskom sektoru. Azerbajdžan je inicijator i glavni sudionik toga projekta. Dobivši plin iz Kaspijske regije po Južnom plinskom koridoru Europa može diversificirati tržište nabave. „Južni plinski koridor“ je ogromni projekt za suradnju. On daje značajan doprinos u razvoju regionalne suradnje i zbližuje, jedne s drugima, države koje su smještene uzduž trase. Također želim reći kako je u vrijeme posjeta ministrice Pejčinović Burić u Baku hrvatska strana izrazila zainteresiranost za sudjelovanje u projektu „Južni plinski koridor“.

4. Prema Vašem mišljenju, ima li još uvijek stvarne šanse za izgradnju Jonsko-jadranskog plinovoda (IAP) kojim bi azerbajdžanski plin stigao i u Albaniju, Crnu Goru, BiH i Hrvatsku s obzirom na ipak ograničenu izvoznu količinu plina iz Azerbajdžana i obveze koje on u tom smislu primarno ima prema Europskoj uniji?

Kako sam već odgovorio, hrvatska strana je izrazila zainteresiranost za sudjelovanje u projektu „Južni plinski koridor“. U Dubrovniku je 2016. g. bio potpisan Memorandum o razumijevanju o osnivanju “Project Management Unite” između Albanije, Hrvatske, Crne Gore. SOCAR je nadzor.

U okviru četvrtog zasjedanja ministara u okviru Konzultativnog vijeća Južnog plinskog koridora u veljači 2018. g. Hrvatska-Crna Gora-Albanija potpisali su pismo namjere (letter of intention) o osnivanju “IAP project company”.

20. veljače ove godine u Bakuu je održano peto zasjedanje ministara u okviru Konzultativnog vijeća Južnog plinskog koridora. Hrvatska je na tom sastanku predstavljena na visokoj razini od strane ministra Tomislava Ćorića. Povećao se i broj sudionika tog sastanka. Na zasjedanju su sudjelovali predstavnici 17 država. Po prvi put sudjelovale su Srbija, Mađarska i San Marino. To jasno svjedoči o jačanju interesa za Južni plinski koridor. Projekt TAP daje mogućnost za razvoj plinovodne mreže čitave balkanske regije i podržan je od strane Europske unije.

Što se tiče isporuka plina, želim reći kako je Južni plinski koridor projektiran na takav način, da se može povećati njegova protočna snaga. Može se transportirati više plina s dodatnim isporukama. A sukladno zadnjim procjenama znanstvenika, Kaspijska regija ima najbogatije zalihe plina u svijetu.

5. Azerbajdžan je država na razmeđu Europe i Azije, Bliskog i Srednjeg istoka, i kao takva suočena s brojnim izazovima regionalnog ali i globalnog karaktera. U prethodnom intervjuu više smo govorili o regionalnoj politici Bakua u odnosu na Rusiju, Iran i Armeniju. U međuvremenu je došlo do iznenadnog pogoršanja azerbajdžansko-gruzijskih odnosa, pa i do određenih incidenata u pograničnoj zoni dviju zemalja. Možete li nam o tome nešto više reći, budući da hrvatski mediji te događaje nisu primijetili ili im, jednostavno, nisu pridavali nikakvu pozornost?

Kao i Hrvatska, i Azerbajdžan je dugo vremena bio u sastavu druge države ne svojom voljom. Poslije uspostave nezavisnosti jedna od glavnih zadaća bila je određivanje državnih granica. U tu je svrhu bila osnovana komisija. Zbog okolnosti neovisnih o Azerbajdžanu, u radu komisija Gruzije i Azerbajdžana bili su dugi prekidi. Razlog toga bila je česta promjena partnera. Azerbajdžanska strana naporno se zalagala za dosljedan i kontinuiran nastavak provedbe sastanaka.

Karta: Azerbajdžan Izvorhttps://en.wikipedia.org/wiki/Geography_of_Azerbaijan.

Na redovitom 12. zasjedanju za demarkaciju državne granice između Azerbajdžanske Republike i Gruzije, održanom 23.-24. svibnja ove godine u Bakuu, na razini radnih grupa komisija bila je postignuta suglasnost o pregledu mijesta neusuglašenih dijelova linije državne granice i provođenja odgovarajućih mjerenja, i našoj je strani predložena provedba tih poslova u drugoj polovici kolovoza ove godine.

Kako je izjavio posebni predstavnik Predsjednika Azerbajdžana, zamjenik ministra vanjskih poslova Khalaf Khalafov – dio, koji obuhvaća sustav pećina Keshikchidag, prema svim postojećim pravnim dokumentima i faktičkom stanju korištenja pripada Azerbajdžanu. To je također vidljivo i na topografskim kartama, potvrđenim Vrhovnim Vijećem Gruzijske SSR još 1963. godine, i do raspada SSSR smatralo se s obiju strana kao administrativna granica. S pravne točke gledišta, o bilo kakvim sporovima ili pretenzijama, povezanih s njime, ne može biti govora. U isto vrijeme taj dio (granice), kao i drugi neusuglašeni dijelovi, mora biti usuglašen u okviru određivanja granica, što mora biti unešeno u sporazum o državnoj granici koji će biti potpisan između dviju država.

Karta: Gruzija

Bezuvjetno, slične provokacije i incidenti ne pomažu jačanju odnosa. Azerbajdžan i Gruzija od drevnih su vremena prijateljski narodi i strateški partneri. Mislim kako naši narodi u budućnosti neće dozvoliti provokacije.

6. Zanimljiv događaj zbio se 6. travnja ove godine u Azerbajdžanu. Naime, tada je rođen 10-milijunski stanovnik Vaše zemlje, a čitav je događaj popraćen s velikom pozornošću i pridana mu je isto takva važnost na najvišoj državnoj razini, ali i na onoj nižoj – lokalnoj. O čemu se zapravo radi i zašto je ta vijest tako pozitivno dočekana i svečano obilježena?

Za to postoji nekoliko razloga – socijalni i gospodarski elementi. Počet ću od toga, da to svjedoči kako se Azerbajdžan nalazi na putu snažnog razvoja. Treba posebno istaknuti državnu politiku, usmjerenu na potporu obitelji. Država smatra ljudski kapital (resurs) kao svoju glavnu baštinu.

Ja sam konzervativan čovjek. Želim reći kako to pokazuje da institucija obitelji djeluje. Tradicionalne, moralne vrijednosti zajednice se ne smanjuju. To je vrlo važno.

Druga strana je ekonomija. Demografsko stanje se poboljšalo. Poslije uspostave nezavisnosti u 1991. godini stanovništvo Azerbajdžana brojalo je 7,2 milijuna ljudi, a 2000. g. 7,7 milijuna. Mogu reći kako je u ta složena vremena smrtnost bila veća od rađanja. A sada se taj pokazatelj promijenio. To ukazuje kako se standard naroda, ljudi poboljšao. Sada u čitavom svijetu bračni parovi kalkuliraju, planiraju školovanje, život svoga djeteta ili djece, životne mogućnosti. I kako Vi znate, to i nije tako jeftino. I svakako, s povećanjem stanovništva povećava se i nacionalna ekonomija.

Kao što znate, Azerbajdžan je izvrgnut agresiji od strane Armenije, oko 20 posto teritorija se nalazi pod armenskom okupacijom, više od milijun preseljenih i prognanih ljudi. Želim posebno istaknuti, kako se zajedno s Nagorno Karabahom, koji je nedjeljivi teritorij Azerbajdžana, još 7 pripadajućih regija, koje su, važno je reći, također na teritoriju Azerbajdžana, nalaze pod armenskom okupacijom. Tako evo, želim reći kako je 6. travnja upravo u obitelji prognanika iz Agderinske regije na svijet došao 10-milijunski stanovnik. Koristeći ovaj trenutak, ja im čestitam.

7. I za sam kraj: ako imate nešto što smatrate važnim i željeli biste poručiti hrvatskome narodu i građanima Hrvatske, a da se toga nismo dotakli u navedenim pitanjima?

Želim iskoristiti priliku i čestitati gospođi Mariji Pejčinović Burić – donedavnoj ministrici vanjskih i europskih poslova u svezi njenog izbora za glavnu tajnicu Vijeća Europe, i zaželiti joj uspjehe u korist Hrvatske i hrvatskoga naroda.

Treba reći, kako je u kratkom razdoblju Hrvatska postigla velike uspjehe na međunarodnoj pozornici – u 2018. g. predsjedanje u Vijeću ministara Vijeća Europe, u 2019. g. izbor glavne tajnice Vijeća Europe gospođe Pejčinović Burić, predstojeće predsjedanje Vijećem Europske unije u 2020. godini. Treba odvojeno istaknuti summit u Dubrovniku predsjednika vlada platforme 16+1, u koju ulaze zemlje Srednje, Jugo-istočne i Istočne Europe i Kina, koji je pretvoren u 17+1 kroz prijam Grčke. To je visoko postignuće i pokazatelj povjerenja u odnosima s Hrvatskom.

Želim prijateljskom hrvatskom narodu razvoj, mir i blagostanje.

Hvala!

Zoran Meter: Vaša Ekselencijo! U svoje i u ime čitave redakcije, iskreno Vam se zahvaljujem na ovom intervjuu za naš medij i želim Vam još puno uspjeha u Vašoj daljnjoj karijeri.

0 komentara

You may also like