Zoran Meter za „Glas Slavonije“: Ne želim da Hrvatska postane novovjeko „predziđe kršćanstva“ i da krvari za EU

Prenosimo u subotu objavljeni intervju našega urednika Zorana Metera za Glas Slavonije tj. njezin tjedni prilog Magazin. Original razgovora možete pročitati na linku ispod teksta.

Kad smo kod sigurnosnih aspekata Europske unije, a time i Republike Hrvatske, kakvo je danas stanje, koje vrste ugroza prijete, je li NATO i dalje glavni jamac europske sigurnosti, pitali smo, između ostaloga, Zorana Metera, glavnog urednika specijaliziranog portala Geopolitika News, analitičara i bivšeg operativca hrvatske obavještajne zajednice.

– Prvo – imamo klasične vojne ugroze, i to kroz dva aspekta: prelijevanje potencijalnih visokorizičnih sukoba na istoku Europe, poput ukrajinskog, na tlo EU-a, ili s područja šireg Bliskog istoka, npr. u slučaju eskalacije sukoba Zapada (prije svega SAD-a) s Iranom; i drugi aspekt: izbijanje više-manje ograničenih vojnih sukoba na tlu EU-a zbog povijesno “neraščišćenih” pitanja, ponajprije onih graničnih gdje je često, u povlačenju versajskih granica nakon Prvog svjetskog rata (koje su još temelj današnje političke karte Europe), veći ili manji dio pojedinih nacionalnih korpusa ostajao izvan svog matičnog teritorija, ili “neuralgičnih” regija poput Balkana, kojima glavne svjetske silnice redovito ravnaju sukladno svojim nacionalnim interesima. Pitanje promjena granica između europskih država danas se već gotovo i institucionalno nameće kao posve normalno unutar ključnih američkih analitičkih i strateških centara, a dovoljno je posjetiti na stavove američke politike oko promjene granica između Kosova i Srbije, ali i Kosova i Albanije, što može dovesti i do stvaranja tzv. velike Albanije.

I dok je u promjenama granica neposredno nakon raspada “željezne zavjese” više-manje postojao opći konsenzus ključnih europskih i svjetskih zemalja (jedinstvena Njemačka, raspad Čehoslovačke), problemi oko priznavanja promjena granica već su bili znatno vidljiviji deset godina kasnije prilikom raspada SFRJ, a da ne govorimo u vrijeme osamostaljivanja Kosova, ili pripajanja Krima Rusiji. Dakle, tendencija je jasna: svaka iduća promjena granica na europskom tlu (i ne samo tamo), dovodit će do sve većih proturječja i povećanja rizika od izbijanja sukoba između glavnih regionalnih ili globalnih igrača (preko tuđih ruku), i zato su promjene granica na europskom tlu danas ravne otvaranju Pandorine kutije.

NATO JE JAMAC

Na koje još potencijalne opasnosti za sigurnost treba obratiti pozornost?





– Daljnji tip ugroza su velike i nekontrolirane migracije s Bliskog istoka i Afrike, ne toliko kroz potencijalni porast opasnosti od terorizma (poglavito je to mala opasnost u Hrvatskoj), koliko zbog golemih kulturoloških i civilizacijskih razlika i nespremnosti migranata na prilagodbu novim sredinama, što će dovoditi do porasta konflikata na svim društvenim razinama: socioekonomskim, vjerskim, demografskim… Daljnje ugroze su i unutarnja raslojavanja stanovništva EU-a, ne toliko po ideološkim osnovama (iako će biti i takvih), koliko prema onim socijalnim – na mali broj sve više bogatih i sve veći broj potpuno osiromašenih ljudi, bez ikakve nade za bolju budućnost, uz nezaustavljivo nestajanje tzv. srednjeg sloja, kao nositelja stabilnosti svakoga društva. Tu je još i Brexit sa svim svojim nepoznanicama, kao i nova globalna recesija i kriza koja se sve više najavljuje kao neizostavan dio ukupnih geopolitičkih procesa.

Što je s NATO savezom, njegovim jamstvima mira i sigurnosti?

– Kada pitate o NATO-u i njegovoj ulozi, već iz ovog odgovora možete zaključiti kako je on nedvojbeno glavni jamac europske sigurnosti kada je riječ o vanjskim vojnim ugrozama. Ali postavlja se pitanje: Što može NATO ako dođe do unutareuropskih sukoba? Na čiju bi se stranu on svrstavao ako bi, primjerice, jedna Mađarska posegnula za dijelom slovačkog teritorija s brojnom mađarskom manjinom, ili u slučaju talijanskog vojnog pohoda na “svoje” povijesne teritorije, ili bi NATO samo nemoćno promatrao i pozivao na mir, ili bi ga pak uvodio silom? Sve su to velike nepoznanice koje od Hrvatske traže prije svega oslanjanje na sebe, na donošenje strateških odluka bez da se čeka da ih netko umjesto nas donosi, prije svega glede spremnosti naše vojske, ali i civilnog stanovništva, za stanja izvanrednih okolnosti.





Nakon odlaska Mattea Salvinija iz talijanske vlade, migranti u Italiju ulaze u sve većem broju. Što to znači za EU, ali i za RH?

– Matteo Salvini u svom je tom kaosu najmanje važan. Čak i da je ostao na vlasti problem ulaska migranata u Hrvatsku i EU ne bi bio riješen (u Italiji bi se, vjerojatno, uvelo nešto više reda, ali našli bi se drugi kanali). Već mi je pomalo gadljivo govoriti o tom velikom problemu oko kojega se mnogi od vodećih europskih političara ponašaju kao da ne postoji. Zapravo, radije bih iznio jedan konkretan prijedlog kada je već posve jasno da europske političke i financijske elite žele da se proces velikih migracija u EU nastavi: budući da je Donald Trump u velikoj mjeri spriječio daljnji nekontrolirani veliki priljev migranata s područja Latinske Amerike u SAD, bio bih sretniji kada bi se upravo ti nesretni ljudi organizirano prevozili na europsko tlo, umjesto onih s područja nama tako stranog i drukčijeg Istoka ili Afrike. Jer neovisno o tome što u svakoj populaciji ima određeni, manji broj kriminalaca i ljudskoga šljama, i među izbjeglicama iz Latinske Amerike daleko je najveći broj običnih, nesretnih ljudi koji bi gostoprimstvo europskih političkih elita i pruženu im novu priliku za rad i život sigurno znali mnogo više cijeniti (i zbog kršćanskog habitusa kojemu pripadaju kao i mi), nego što to sada čine migranti iz nama potpuno drukčijeg svijeta, a koji donose neka svoja pravila i vrijednosti koje to za nas nisu.

MIGRANTI SU OPASNOST

Nedavno je turski predsjednik Erdogan ponovno zaprijetio da će pustiti novi val migranata u Europsku uniju ako ne dobije veću međunarodnu pomoć. Koliko bi novi veliki migrantski val ugrozio EU sigurnost?

– Erdogan to, naravno, može učiniti, ali je i svjestan da time Turskoj dugoročno zatvara vrata za bilo kakvu stratešku suradnju s Europskom unijom. On za sada migrantskom “polugom” upravlja kirurški precizno, pažljivo prateći da EU ipak bez prevelikih potresa apsorbira sve one količine migranata koji iz Turske na tlo EU-a stižu preko grčkih prihvatnih centara. Ali treba biti iskren i priznati kako Turska na svom tlu zbrinjava oko četiri milijuna izbjeglica (Njemačka oko 1,5 milijuna), uglavnom iz Sirije, i da ta činjenica i u Turskoj izaziva sve veći otpor domicilnog stanovništva, prije svega zbog obezvrjeđivanja cijene rada zbog jeftine radne snage kroz zapošljavanje izbjeglica, prije svega na području Istanbula, koji je i najvažniji turski grad i gospodarsko središte. Dakle, i Erdogan s njima ima problem, iako se o tome ovdje malo govori. Ponavljam, nije problem ni u Erdoganu, ni u Salviniju, ili bilo komu trećem. Migrantska kriza je sustavno i planski pokrenut proces sa zlokobnim posljedicama upravo za Europu, a pokrenula su ga neka sasvim druga središta moći.

Zaključno – može li se ustvrditi da RH, štiteći vlastite granice, umnogome štiti i granice EU-a od ilegalnih migracija i drugih ugroza (uključujući i terorističke, kriminalne, švercerske…), bez obzira na to što još nismo članica Schengena?

– Iskreno, za zaštitu nečijih tuđih granica ili interesa, osim hrvatskih, uopće me nije briga. Pa tko to od njih štiti naše granice? Jer i svi ti “drugi” imaju i svoje države i svoje institucije da se o sebi brinu. Ne želim da se Hrvatska ponovo pretvara u neko novovjeko “predziđe kršćanstva” i da na svojim granicama opet krvari kako bi se druge zemlje Europe mogle neometano razvijati, a mi ćemo zauzvrat primati neke mrvice sa stolova gospodara. Hrvatska, na žalost, pripada u onu poveću skupinu europskih nijemih promatrača koja za svu ovu kataklizmu nije ni malo kriva. Ali to nikako ne znači da se konačno i mi već jednom ne možemo početi ponašati kao ozbiljna država. Nitko nam nema pravo onemogućiti zaštitu svojih granica, uključno i od ilegalnih migracija, svim mogućim sredstvima propisanim Ustavom RH i zakonima. To, uostalom, već čine pojedine zemlje EU-a iz našega susjedstva (Mađarska, Slovenija, Austrija).

Žice i vojska na granicama možda ne izgledaju lijepo, ali zar ljepše izgleda uništena imovina hrvatskih građana koja se nađe na putu divljačkih hordi, strah, nesigurnost, ili fizički incidenti s njima na pragovima svojih domova? Zar zaštita privatne imovine, fizičke i javne sigurnosti nisu i prioriteti djelovanja nadležnih državnih institucija koji proizlaze iz tog istog Ustava i zakona? Ako jesu, a moraju biti, što se onda čeka, i u ime koga? Schengen je tu najmanje bitan.(D.J.)

http://www.glas-slavonije.hr/411773/11/Promjene-granica-na-europskom-tlu-otvaraju-Pandorinu-kutiju

 

Komentari

komentar

You may also like