Isključuje li hibridni rat članak 5 NATO-a?

Je li bitna razlika između velikosrpskih platformi „Srpskog sveta“ i „Velike Srbije“ u tome što je modus operandi prve u izazivanju „unutarnjeg krvarenja“ (tj. destabilizacije) u tzv. „srpskim zemljama“, dok se kod platforme Velike Srbije radi(lo) o nastojanju za promjenama granica – oružanim putom?

Vjerujemo kako je do izmjene ovih velikosrpskih platformi došlo zbog promijenjenih geopolitičkih okolnosti, što ćemo probati objasniti, uz dodatno projiciranje nešto šire slike ovog izazova…

Dakle, polazeći od jednog komentara s društvenih mreža – koji se pojavio nakon „helikopterskog ustoličenja“ srpskog klerika Joanikija Jovana Mićovića na Cetinju, protivno volji brojnih Crnogoraca, a koji glasi:

„Naravno da mi nismo zadovoljni reagiranjem Saveznika ali da CG nije bila u NATO-u Vojska Srbije i četnici dobrovoljci iz R. Srbije i BiH, uz domaće fašiste, bi ‘uletjeli’ na Cetinje i pobili ljude kao u Vukovaru i/ili Srebrenici, i to pod izlikom ugroženog srpstva! Toga moramo mi Crnogorci biti svjesni! Inače upravo su zbog toga kreatori kaosa u CG – Beograd i Moskva, odlučili izvesti operaciju “unutrašnjeg krvarenja” u tijelu CG!“

(Napominjemo kako je termin „unutarnje krvarenje“, kojom je opisao recentno stanje u CG, prvi uporabio lucidni Tonino Picula – izvjestitelj Europskog parlamenta za Crnu Goru)

Nadalje, u ovom kontekstu ističemo ključnu odredbu Sjevernoatlantskog ugovora:




„Prema članku 5 potpisnice, odnosno članice NATO-pakta smatraju da se oružani napad na jednu ili više njih, u Europi ili Sjevernoj Americi, treba smatrati napadom na sve njih i zato se slažu da će u slučaju takvog oružanog napada, svaka od njih, pozivajući se na pravo individualne ili zajedničke samoobrane iz članka 51 Povelje UN-a, pomoći potpisnici ili potpisnicama koje su napadnute, poduzimajući odmah, same i u skladu s drugim potpisnicama, korake koji se smatraju potrebnima, uključujući uporabu oružane sile, da bi povratile i održale sigurnost Sjevernoatlantskog područja.

Svaki takav oružani napad i mjere poduzete kao rezultat tog napada moraju se odmah prijaviti Vijeću sigurnosti. Takve mjere moraju se zaustaviti kada Vijeće sigurnosti poduzme mjere potrebne za ponovnu uspostavu i održavanje međunarodnog mira i sigurnosti.“





Dakle, članstvo Crne Gore u NATO-u ipak je odvraćanjem Vojske Srbije i drugih velikosrpskih formacija pomoglo Crnogorcima da se izbjegne krvoproliće, čak štoviše, Tonino Picula je u tom kontekstu izjavio i da su crnogorski vojni helikopteri (dakle, države  članice NATO saveza) iskorišteni pri „desantiranju velikodostojnika SPC-a Mićovića i Perića na Cetinje“ kako bi se izbjeglo krvoproliće (ma što god mi mislili o tome)?!

Ujedno, povodom tih događanja na Cetinju EU parlamentarac Picula je u razgovoru za crnogorske Dnevne novine, između ostaloga, poručio prosrpskim vlastima u CG da ne mogu računati na beskonačno strpljenje EU.

Iznio je i da  “nekonzistentnost, improvizacija i neozbiljnost svih oblika političkih institucija i osoba zasigurno neće naići na odobravanje u redovima Europske unije”. S obzirom na gore spomenuta događanja, Picula je kazao i da Crna Gora može očekivati kritike i s domaćih i stranih adresa, ali da, prilikom ocjenjivanja stanja u zemlji, ipak, treba zadržati političku racionalnost i analitičku  odmjerenost.

Prema njegovim riječima, moraju se smiriti političke turbulencije i reducirati prevelika polarizacija, jer su toksične za društvo koje može i treba napredovati. Poručuje i da međunarodna zajednica mora još opreznije pratiti razvoj stanja u Crnoj Gori.




Komentirao je i istupe vladajuće strukture iz Srbije na račun događanja u Crnoj Gori, kazavši kako politika države Srbije ne pridonosi stabilnoj Crnoj Gori.

“Upravo zbog toga EU treba značajnije posvetiti pozornost regiji i ne svoditi politiku proširenja na deklarativno izjašnjavanje ili dozvoljavati da ona služi kao oruđe za političke blokade i ucjene”, poručio je Picula.

Mogući zaključak

Okolnost da je predsjednik R. Srbije Aleksandar Vučić morao pred TV kamerama izjaviti da se odriče „Srpskog sveta“ kao državne politike (kako bi Angela Merkel uopće došla u Beograd, naime, pretpostavljamo da je to bio uvjet kojega je dala svom protegeu), zatim „neposlušnost“ Milorada Pupovca glede njegovog (Vučićevog) zahtjeva/provokacije za isticanjem srpskih zastava u R. Hrvatskoj, te okolnost što je „patrijarh s tri lica“ Porfirije Perić nekoliko dana nakon „helikopterskog desanta“ morao svoj sram i nelagodu spram Boga i svog prvog (tj. zagrebačkog) lica „prati“ u mučeničkom Jasenovcu, te čak dodatno, uz medijsko ubacivane SMS svađe s estradnom zvijezdom Severinom (sa svrhom medijskog zasjenjivanja događanja u Crnoj Gori), može se zaključiti kako sve nabrojano upućuje na vjerojatnost da projekt Male-Velike Srbije nailazi na sve veće poteškoće.

Ali ipak treba istaknuti da se na ovoj platformi, koja se bazira na hibridnim aktivnostima (specijalnom ratu), može destabilizirati još jedna članica NATO saveza – Sjeverna Makedonija. U tom se sklopu možemo prisjetiti i svojedobnog atentata na Kiru Gligorova, kao i pokušaja puča u makedonskom parlamentu 2017. godine.

Komentari

komentar

You may also like