Objavljujemo dio jučer objavljenog teksta američkog medija Foreign Affairs iz pera bivšeg američkog veleposlanika u Afganistanu Michael McKinleyja (2014.-2016.), koji priznaje da su SAD pretrpjele ogromnu katastrofu u Afganistanu. Lažni ciljevi pseudo-demokracije, nesposobnosti, laži i političke ambicije doveli su do nacionalne sramote, divovskih financijskih gubitaka i smrti tisuća vojnika i civila. Tko je odgovoran? Autor smatra – apsolutno svi.
McKinley navodi kako se za ovo što se sada događa i što je užasna tragedija, krivnja ne može svaliti ni na jedna vrata. Kratki raspored povlačenja Bidenove administracije, vezan za 20. godišnjicu terorističkih napada na SAD 11. rujna 2001.g., bio je pogreška. Ali stanje na terenu rezultat je dva desetljeća pogrešnih izračuna i neuspješne politike koje su vodile tri prethodne američke administracije kao i neuspjeha afganistanskih čelnika da vladaju na dobrobit svog naroda. Mnogi kritičari koji su sada govorili bili su arhitekti tih politika, navodi autor.
Podsjeća da su Amerikanci u velikoj mjeri uspjeli eliminirati Al Qaidu u toj zemlji i smanjiti prijetnju terorističkim napadima na SAD, ali da nisu uspjeli u svom pristupu gušenju pobune, afganistanskoj politici i “izgradnji nacije”, podcijenivši otpornost talibana. Međutim, ukazuje i na „pogrešno tumačenje geopolitičke stvarnosti regije“ od američkih stratega i političara.
U svjetlu brzog zauzimanja afganistanskih gradova posljednjih dana, možda je najupečatljivija američka pogrešna procjena naše neprestano precjenjivanje sposobnosti afganistanskih nacionalnih obrambenih i sigurnosnih snaga – ANDSF. One su, čak i bez taktičke američke vojne potpore, trebale biti u poziciji braniti velike gradove i kritična vojna postrojenja. Na papiru je ANDSF bio znatno veći i daleko bolje opremljen i organiziran od talibana, a afganistanske specijalne postrojbe uspoređivane su s najboljima u regiji, piše američki diplomat u svom tekstu.
Precjenjivanje sposobnosti ANDSF -a bilo je konstantno nakon završetka “naleta” američkih snaga između 2009. i 2011. Polugodišnje prezentacije američkog Ministarstva obrane Kongresu redovito su naglašavale rastuću profesionalizaciju i borbene sposobnosti afganistanske vojske. “Izvješće o napretku prema sigurnosti i stabilnosti u Afganistanu” iz studenog 2013. otišlo je dalje: “Afganistanske sigurnosne snage sada uspješno pružaju sigurnost svom narodu…”.
Međutim, stvarnost je bila potpuno drukčija, pa tako McKinley podsjeća kako afganistanski vojnici mjesecima nisu dobivali plaće i potrebne zalihe za obranu. Administrativna regionalna središta nisu bila dovoljno ojačana, iako je još prije 18 mjeseci bilo jasno da Sjedinjene Države namjeravaju povući vojnike u roku od godinu dana od sporazuma iz Dohe, potpisanog od strane Trumpove administracije i Talibana u Dohi, u veljači prošle godine.
Druga pogrešna procjena odnosi se na slabost regionalnih vojskovođa. Od 2001. postoji široka pretpostavka da su ti vojskovođe zapovijedali tisućama naoružanih sljedbenika koji su se mogli brzo mobilizirati protiv talibana. I Sjedinjene Države i nacionalna afganistanska vlada vjerovali su da je to slučaj te su zbog toga prihvatili često brutalne lokalne vođe. Pad Sheberghana, uporišta bivšeg potpredsjednika (i kršitelja ljudskih prava) Abdula Rashida Dostuma, grada Mazar-e Sharifa, i vođe Atta Nura, otkrivaju koliko je ta pretpostavka bila duboko pogrešna. Afganistanski predsjednik Ashraf Ghani apelirao je za pomoć ovih vojskovođa, ali je otkrio da nemaju snage za okupljanje, navodi autor.
Sjedinjene Države također su precijenile svoju sposobnost da se pozabave drugim bitnim čimbenikom koji je temeljito potkopao ratne napore: talibanskim svetištima u Pakistanu. Godinama su američki čelnici tražili podršku Islamabada za mirno rješavanje rata u Afganistanu. Nisu uspjeli. Čak i nakon što čelnik Al-Qaide Osama bin Laden pronađen kako se skriva u toj zemlji, Sjedinjene Države su zadržale bliske veze s Pakistanom s obzirom na širi regionalni značaj te države.
Kritičari povlačenja tvrde da će Afganistan pod vlašću talibana ponovno postati utočište za terorističke skupine koje ugrožavaju sigurnost Sjedinjenih Država. To je de facto beznačajno priznanje da je Washington uspio smanjiti prijetnju iz Afganistana i svesti je na minimalnu razinu, što je izvorno obrazloženje za američku intervenciju. Međutim, žrtva su bila značajna: više od 1 bilijun dolara, smrt 2.400 pripadnika američke vojske (i tisuće izvođača radova), više od 20.000 ranjenih Amerikanaca. Krivci smo svi, zaključuje iskusni američki diplomat, koji je, osim u Afganistanu, bio veleposlanik i u Brazilu, Kolumbiji i Peruu, kao i glavni politički savjetnik državnog tajnika Mikea Pompea u vrijeme bivše Trumpove administracije.
