Iva Blažević: Normalizacija odnosa Turske i Armenije

U obraćanju zastupnicima Velike turske narodne skupštine, ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu dotaknuo se i teme međunarodnih odnosa najavivši i skoru uspostavu charter letova između Istanbula i Erevana, što bi uvelike pridonijelo normalizaciji odnosa između dviju država. Dan nakon je i glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Armenije Vahan Hunanyan potvrdio spremnost Armenije za proces normalizacije odnosa, ali bez preduvjeta. Također je potvrđeno kako će dvije države imenovati posebne predstavnike, kako bi poboljšale međusobne odnose, koji su godinama na vrlo niskoj razini.

Formalne veze između Armenije i Turske prekinute su 1993. godine tijekom Prvog rata između Armenije i Azerbajdžana, koji se u pokrajini Gorski Karabah odvijao između veljače 1988. i svibnja 1994. godine. Naime, iako je Turska priznala Armeniju nedugo nakon proglašenja armenske neovisnosti, u rujnu 1991. godine, dvije države nisu uspjele uspostaviti diplomatske odnose, a do dodatnog zaoštravanja dolazi nakon što je Turska reagirala na rat u Gorskom Karabahu zatvarajući svoju granicu s Armenijom. Dodatan problem u razvoju odnosa između dviju država odnosi se na odbijanje Erevana da prizna njihovu zajedničku granicu, kao i tvrdnje vezane za događaje iz 1915. godine. Naime, Turska se ne slaže s međunarodnim priznanjem genocida nad Armenijom od strane Osmanskog carstva. Iako Turska ne osporava stradanja Armenaca 1915. godine, stav je Turske kako se ne može govoriti o genocidu. Dvije su države u listopadu 2009. godine doživjele kratko zatopljenje bilateralnih odnosa potpisavši protokole za normalizaciju u Zürichu, uz američko i švicarsko posredovanje, kojim je predloženo otvaranje granica, kao i popravljanje diplomatskih odnosa. Međutim, protokoli nikada nisu ratificirani, a sljedeće je godine približavanje završeno. Armenija je protokole i formalno poništila u ožujku 2018. godine.

Prema riječima ministra Mevluta Cavusoglua, Turska, zajedno s Azerbajdžanom, vodi intenzivne diplomatske napore kako bi se na Kavkazu napokon uspostavio regionalni mir i prosperitet. U svrhu postizanja tog cilja, Turska i Armenija će imenovati zajedničke specijalne predstavnike za normalizaciju odnosa između dviju država. Turski ministar je dodao kako će Ankara svoje korake koordinirati s Azerbajdžanom. Imenovanje izaslanika bio bi najkonkretniji korak do sada za obnovu odnosa između dviju susjednih država, što potiču i brojni međunarodni partneri. U studenom je glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Rusije Maria Zaharova izjavila kako je Moskva spremna posredovati između Ankare i Erevana i da bi normalizacija „nesumnjivo doprinijela poboljšanju opće situacije u regiji“. Sjedinjene Američke Države također su uložile napore. Tijekom sastanka u Rimu, održanom u listopadu, američki predsjednik Joe Biden pozvao je svog turskog kolegu Recepa Tayyipa Erdogana da otvori granicu s Armenijom. Erevan se dugo zalagao za ponovno otvaranje veza, osobito s obzirom na gospodarske gubitke koje trpi zbog zatvorene granice. No, nakon poraza u Drugom ratu u Gorskom Karabahu, koji se tijekom rujna i listopada 2020. godine odvijao između azerbajdžanskih i armenskih vojnih snaga u Gorskom Karabahu, u kojem je Turska pružila značajnu pomoć Azerbajdžanu i prozivala Erevan radi okupacije dijela azerbajdžanskog teritorija, mnogi u Armeniji su oprezni prema bilo kakvim potezima prema Ankari. No, rezultati rata, u kojem je Armenija izgubila kontrolu nad velikim dijelom teritorija, koje je kontrolirala oko Gorskog Karabaha, dali su novi poticaj za obnavljanje veza, a Azerbajdžan, armenski susjed i dugogodišnji suparnik, više se ne protivi normalizaciji odnosa.

Dodatan razlog zašto Turska ide u normalizaciju s Armenijom je taj što bi na taj način Turska imala aktivniju ulogu u regionalnoj obnovi trgovine i transporta. Zbog svoje nepopustljivosti, armenski je put, bez izlaska na more, dugo vremena bio izostavljen iz transportnih i trgovačkih linija prema Turskoj i Europi, rutama koje bi zbližile regiju. Normalizacija odnosa ne znači da Armenija odustaje od svojih ključnih državnih interesa, već upravo suprotno. Armenija jednostavno nema nikakve alternative osim uspostave dobrosusjedskih odnosa sa susjednim državama, uključujući Tursku. S druge strane, Turska se nada da će poduzimanje koraka za normalizaciju odnosa s Armenijom pomoći Ankari da poboljša svoje zategnute odnose s Washingtonom. Dodatno bi Erdogan mogao izvući velike koristi od bilo kakvog vanjskopolitičkog poteza koji pomaže stabilizaciji gospodarstva budući da vrtoglava inflacija prijeti njegovoj popularnosti uoči izbora 2023. godine.

Proces normalizacije nikada nije brz i lak pa ni u slučaju Turske i Armenije. Ovdje je riječ uglavnom o osnovnom minimumu, susjedima s otvorenim granicama i trgovinskim i diplomatskim odnosima. Iako ovo nije pomirenje, svakako je put ka njemu. Takvim razvojem situacije pitanje oko normalizacije odnosa između Armenije i Turske više nije hoće li do njega doći, nego kada.

Autorica je univ. spec. oec, rođena u Rijeci, u Italiji na Sveučilištu u Bologni 2011. godine završava preddiplomski studij stranih jezika i književnosti, nakon čega se vraća u Hrvatsku i upisuje diplomski studij Upravljanje poslovnim komunikacijama na Veleučilištu Vern’, koji završava 2014. godine. U 2017. g. završava i poslijediplomski specijalistički studij Marketing menadžment na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, a iste godine upisuje doktorski studij iz Međunarodnih odnosa, koji zajedno provode Sveučilište u Zadru i Libertas međunarodno sveučilište u Zagrebu. Objavila je nekoliko znanstvenih i stručnih radova, a područje interesa su joj Ruska Federacija i države bivšeg Sovjetskog Saveza. 




Komentari

komentar





You may also like