John Bolton: Zapad gura Bjelorusiju u zagrljaj Rusiji

Zanimljiv tekst, na tragu naših nedavnih upozorenja kako se čini da  Zapad svojim potezima jednostavno gura Bjelorusiju u čvrsti ruski „zagrljaj“ (vidi poveznicu) objavio je američki medij The Washington Post. Radi se o komentaru bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost u Trumovoj administraciji (tu je dužnost obnašao nešto više od godinu dana) Johna Boltona – jednog od najistaknutijih „jastrebova“ američke politike, „prvoborac“ hladnog rata sa SSSR-om, poznat i po izjavama tipa onih da bi na Iran trebalo baciti atomsku bombu. Bolton je, također, autor kontroverzne knjige „Soba gdje se to dogodilo: Memoari Bijele kuće“, objavljene u proljeće prošle godine, u kojoj se, on, na prilično neprimjeren način izruguje sa svojim nekadašnjim šefom u Bijeloj kući – Donaldom Trumpom i njegovim potezima, iako je i sam u to vrijeme provodio Trumpovu politiku.

Bolton je, usprkos svemu, u SAD-u još uvijek utjecajan političar, čije se mišljenje dovoljno ozbiljno uvažava a da bismo ga smjeli olako ignorirati. Tim više što je i ovaj njegov tekst vrlo ratoboran. Štoviše, on otvoreno poziva američku administraciju i Zapad u cjelini na donošenje plana za svrgavanje bjeloruskog čelnika Lukašenka, u daleko većim i otvorenijim manirima miješanja u unutarnje stvari jedne suverene zemlje nego li što su optužbe da upravo to isto čini Moskva po pitanju SAD-a (Rusiju se optužuje i razapinje za navodne hakerske napade i miješanje u izborne procese Amerike, a što je onda ovo o čemu piše Bolton?). U tom smislu i objavljujemo najzanimljivije dijelove njegovog teksta, pa sami prosudite o čemu se radi:

Prošlog su ljeta Sjedinjene Države i Europska unija napravile stratešku pogrešku netočno odgovorivši na neviđene prosvjede protiv autokratskog režima bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka, navodi Bolton. Sada, nakon Lukašenkova zračnog piratstva 23. svibnja radi otmice oporbenog kritičara, Zapad je očito odlučan da svoju grešku zakomplicira gurnuvši Bjelorusiju još više u zagrljaj dobrodošlice ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.

Zapadne prijestolnice reagirale su s gotovo jednoglasnom osudom kad je Lukašenkova vlada prisilila putnički zrakoplov Ryanaira koji je letio u bjeloruskom zračnom prostoru da sleti u Minsku da uhiti oporbenog novinara Romana Protaseviča (ovdje bih dodao kako isti Protasevič upravo sada u Minsku bez pardona “cinka” sve oporbene kolege, njihove šifre, inozemne sponzore, poljske, uključno i jednog ruskog oligarha, tajna mjesta na kojima se sastaju i što sve ne, i to u sobi s cigaretom u ustima, opušteno i ležerno pred kamerom, op.ZM.) i njegovu djevojku, rusku aktivisticu Sofiju Sapegu. Ubrzo su obje žrtve otmice dale “video priznanja”, očito snimljene pod prijetnjama ili čak mučenjem.

Usmena osuda ovog preuzimanja uslijedila je brzo. Europska unija i Sjedinjene Države požurile su objaviti izricanje sankcija protiv režima Lukašenka. Lukašenko je na to reagirao optuživši Zapad da vodi “hibridni rat” protiv Bjelorusije.

U sovjetsko su vrijeme Bjelorusija i Rusija imale jedinstveni sustav protuzračne obrane, što je stvorilo hipoteze o mogućoj umiješanosti Moskve ili barem njezinom prešutnom pristanku na taj čin otmice. Glasnogovornik Putina nazvao je sumnju “rusofobičnom opsesijom”. A Putin je obećao da će podržati Lukašenka kad su se sastali u Sočiju 28. svibnja.




Nema sumnje da je Zapad postupke Bjelorusije ispravno procijenio kao čin zračnog piratstva. Ovo je ponašanje u potpunosti u skladu s autokratskim metodama bjeloruskog režima. Aleksej Navaljni i mnogi drugi mogu potvrditi da je to također obilježje Putinova jednako autoritarnog režima, navodi dalje Bolton.

Nažalost, međutim, pokazivanje vrline, čak i kad je popraćeno ekonomskim sankcijama, ne može poslužiti kao zadovoljavajuća zapadnjačka strategija za rješavanje puno važnijeg problema: kakva je budućnost Bjelorusije u cjelini? Hoće li se pomoći na putu bivših zemalja Varšavskog pakta i barem nekih bivših sovjetskih republika da postanu dijelom Zapada? Ili će ona postati žrtva potpune aneksije Rusije?





Predsjednik Biden mora formulirati odgovore na ta pitanja i odlučiti kako ih prevesti u stvarnost prije planiranog summita s Putinom 16. lipnja. Zasad nema dokaza da je Biden razmatrao odgovore na ova pitanja.

Prošlog kolovoza, u pozadini masovnih prosvjeda u Bjelorusiji zbog potpuno namještenih izbora, prosvjednici su rekli kako nisu skloni Rusiji ili Zapadu i da ne žele biti pijuni u bilo kojoj međunarodnoj borbi, piše dalje Bolton, što je podržao i vodeći predstavnik Europske unije za vanjske poslove, dok je Trumpova administracija, zaokupljena predizbornom kampanjom, učinila malo. Prosvjedi su propali. Lukašenko je ostao na vlasti, a mir se vratio u zemlju. Do sada. Hoćemo li ponoviti ovu stratešku pogrešku, pita se bivši Trumpov savjetnik.

Uhvaćeni između istočne granice NATO saveza i granice s Rusijom, Bjelorusija i druge bivše sovjetske republike nalaze se u sivoj zoni koja stvara priliku za ranjivost i rusku intervenciju. Samo promatrajući granice koje Latvija, Litva, Poljska i Ukrajina dijele s Bjelorusijom, zapadni Europljani mogu vidjeti da je budućnost Minska neraskidivo povezana s njihovom, tvrdi Bolton.

Stoga bi podržavanje političke oporbe u Bjelorusiji trebalo biti više od pukog žaljenja zbog kršenja ljudskih prava korumpiranim izborima ili otmicom neistomišljenika, koliko god ti zločini bili ružni. Ugrožena je potencijalna sloboda 9,5 milijuna bjeloruskih građana, jer će im integracija Bjelorusije u Rusiju u potpunosti oduzeti priliku za stvarnu slobodu.




Činjenica da je pozornost Zapada preusmjerena s Bjelorusije nakon neuspjelih demonstracija protiv Lukašenka prošlog ljeta i vratila joj se tek nakon zračne otmice Protaseviča, dokazuje da su situacijski, usitnjeni pristupi strateškom pitanju neodrživi i da vjerojatno neće dovesti do uspjeha. Štoviše, ignoriranje šireg strateškog konteksta ne pomaže bjeloruskoj oporbi da unaprijedi svoje ciljeve, navodi Bolton.

Jedan od pristupa – plemenitim se političarima to definitivno neće svidjeti – je razviti plan za svrgavanje Lukašenka. Trebao bi osigurati sigurno progonstvo i odabrati nekolicinu odabranih sljedbenika na nekom dobro utvrđenom mjestu.

Ali takva se “evakuacija” ne može brzo obaviti. Takva će “evakuacija” zahtijevati složeno planiranje, posebno u ovom slučaju, kako bi se spriječio svaki mogući napredak ruske vojske u Bjelorusiju – sjećamo se kako je Moskva napala Krim i kako je stvorila “zamrznute sukobe” duž svojih granica. U ovom slučaju jedan od mogućih aduta mogao bi biti plinovod Sjeverni tok 2 do Njemačke, što je dragocjeno za Putina, koji još nije dovršen i čija se gradnja može zaustaviti, ako, naravno, Zapad i Njemačka tako odluče.

Ne možemo podcijeniti kakva teška perspektiva predstoji Bjelorusiji. Očito, sankcije i jednokratni izrazi nezadovoljstva u vezi s Lukašenkovim postupcima neće promijeniti niti njegovo ponašanje niti njegov režim. Ako ga samo još više gurnete u zagrljaj Putinu, postoji rizik da zauvijek izgubite cijelu Bjelorusiju. Ostalo je još vrlo malo vremena, zaključuje John Bolton.

 

Komentari

komentar

You may also like