Kandidat za njemačkog kancelara: Zatvorit ćemo „Sjeverni tok 2“ ako bude potrebno

Plinovod razdora, koji to nije trebao biti

Tema ruskog plinovoda Sjeverni tok 2 i sredinom srpnja potpisanog američko-njemačkog sporazuma o njegovu pokretanju, pomoći saniranja ukrajinskih gubitaka kao tranzitne zemlje za dostavu ruskog plina u EU, kao i kažnjavanju Rusije u slučaju korištenja istog kao sredstvo ucjene Moskve protiv te zemlje ne silazi s dnevnog reda brojnih medija i političara s obje strane Atlantika.

Stavovi oko tog sporazuma vrlo su podijeljeni i kreću se u rasponu od pune potpore, preko potpunog negodovanja do opreznijih izjava koje njegovu provedbu povezuju s poštivanjem dogovorenih obveza od svih strana uključenih u tu energetsku „sapunicu“, koja već godinama predstavlja pravu geopolitičku „partiju šaha“.

Sada, kada je plinovod de facto izgrađen (to bi se trebalo u potpunosti dogoditi krajem kolovoza) pobjednik ove dugogodišnje „sage“ i konačno je definiran – to su Njemačka i Rusija, a najveći gubitnici su Ukrajina (i zbog političkih i zbog financijskih gubitaka) i Poljska, koja je bila svojevrsni generator protivljenja Sjevernom toku 2 unutar EU. Istodobno, gubitnikom se itekako mogu smatrati i Sjedinjene Države koje su se godinama protivile ovom projektu i protiv njega čak uvodile sankcije. Zbog toga Washington upravo sada „liže rane“ i sve ovo nastoji prikazati u svjetlijem tonu, odnosno kao sredstvo koje je, iako nepopularno,  bilo nužno osmisliti za ostvarenje širih američkih nacionalnih interesa (iako „preko bare“ mnogi to baš tako i ne doživljavaju, o čemu svjedoče brojne vijesti, a o nekima od njih smo ovih dana pisali i na našem portalu).

Predsjedniku Bidenu „u pranju obraza“,  osim pojedinih američkih mainstream medija i demokratskoj administraciji tradicionalno sklonih analitičara i komentatora, pomažu i odmjerene izjave pojedinih njemačkih političara (u prvom redu onih koji su svjesni što spomenuti plinovod znači za šire njemačke interese),  u koje svakako spada i slijedeća:

Predsjednik najveće njemačke političke stranke Kršćansko-demokratske unije (CDU) i njezin kandidat za saveznog kancelara, Armin Laschet, zaprijetio je Rusiji sankcijama, uključujući i zatvaranje plinovoda Sjeverni tok 2 ako se ovaj projekt bude koristio protiv Ukrajine. Svoj stav iznio je u intervjuu poljskom mediju Rzeczpospolita prigodom svog posjeta toj zemlji.




“Ako Rusija ponovno izvrši agresivne radnje protiv Ukrajine, tada će Njemačka poduzeti mjere na nacionalnoj razini i zagovarat će kazne (od strane) cijele Europske unije”, citira u subotu Laschetovu izjavu njemački medij Die Welt.

“Time ćemo spriječiti Rusiju da koristi plinovod kao geopolitičko oružje”, kazao je mogući nasljednik sadašnje kancelarke Angele Merkel, dodavši, kako bi „sigurnost Ukrajine trebala biti prioritet njemačke vanjske politike”.





“Njemačko-američki sporazum (o Sjevernom toku 2) daje nam alat pomoću kojeg možemo zajedno držati Rusiju odgovornom za njene razorne aktivnosti”, izjavio je Laschet, kazavši i slijedeće:

“Također je važno jasno staviti do znanja Rusiji da nije prihvatljivo kada krši međunarodno pravo, napada zapadne demokracije hibridnim sredstvima ili krši osnovna ljudska i građanska prava u svojoj zemlji”.

Naravno, ovakve i slične izjave trebale bi predstavljati „melem za uši“ poljskih i ukrajinskih političara i tamošnje široke javnosti koju su oni godinama uvjeravali kako Sjedinjene Države nikada neće dozvoliti realizaciju spomenutog ruskog plinovoda koji „potkopava europsku sigurnost“ i jača njenu ovisnost o ruskom plinu što Moskvi, kako kažu, omogućuje nove poluge za jačanje svog utjecaja na tlu Europe.

A kada se upravo na takav način spomenuta tema javnosti godinama plasira kroz ključne  institucije državnih vlasti i medija, teško da se iste građane sada može uvjeravati u nešto drugo osim da je riječ o potpunom porazu takve politike.




Njihove političke elite, naravno, vrlo brzo će se prilagoditi novonastaloj realnosti i uz malo nužnog negodovanja prema glavnim kreatorima EU i ukupne zapadne politike sve ovo vrlo brzo zaboraviti. Štetu, prije svega onu financijsku (Poljska se u startu odrekla ne samo Sjevernog toka 2 već i ruskog plina u cjelini koji bi se kroz koju godinu u potpunosti trebao kompenzirati uvozom skupljeg američkog ukapljenog plina i izgradnjom Baltičkog plinovoda koji se upravo gradi od Danske do Poljske i kojim bi u potonju trebao pristizati norveški plin;  dok Ukrajini prijeti gubitak dobrog dijela ionako krajnje smanjenog tranzita ruskog plina nakon potpisivanja petogodišnjeg ugovora s Moskvom u prosincu 2019. g.) ipak neće plaćati političari već obični građani kroz dobivene račune. Ali koga za to uopće briga. „Sveta“ je jedino geopolitika i interesi moćnika.

Komentari

komentar

You may also like