Kina i Rusija potpisale memorandum o izgradnji međunarodne lunarne postaje

Umjesto suradnje na dobrobit čitavog čovječanstva, geopolitičke podjele na Zemlji projicirat će se i na podjele svemirskih prostranstava – što je u svojoj biti jadno, primitivno i posve nedostojno plemenitih mogućnosti koje nam se pružaju kada je riječ o istraživanju nečeg tako dalekog – gotovo transcendentnog – i u svojoj ljepoti i u svojoj mistici

Kina i Rusija, ponajprije zahvaljujući Zapadnom (prije svega američkom) pritisku na svaku od njih posebno, proteklih godina sve više intenziviraju suradnju na različitim sferama i već su formirale klasično strateško partnerstvo. Ono se, između ostalog, ogleda i u sferi visoke tehnologije, kao i svemirskih istraživanja – gdje dvije zemlje jedna drugoj itekako imaju što ponuditi: Kina Rusiji najsuvremeniju tehnologiju, a Rusija Kini ogromno iskustvo u razvoju svemirskog istraživanja, i naravno, svoju visokorazvijenu raketnu tehnologiju.

Pa iako je posljednjih dana svjetska pozornost, kada je riječ o svemiru, bila usmjerena na američki uspjeh s prvim slanjem svog rovera na površinu planeta Marsa, jedini Zemljin prirodni satelit – Mjesec, onaj je oko kojeg će se „lomiti koplja“ između „svemirskih država“ tj. tria: SAD-Rusija-Kina.

U tom smislu podsjećam kako su planove vezane uz otvaranje svoje vojne (da, dobro ste pročitali – vojne) baze upravo na Mjesecu najavile i Sjedinjene Države tijekom mandata Donalda Trumpa, a što je izazvalo oštre osude međunarodne zajednice s obzirom kako je Mjesec proglašen zajedničkim dobrom svih država svijeta, kojeg nitko nema pravo svojatati. I to nije nimalo slučajno: naime, Mjesec, kako se smatra, posjeduje velika rudna bogatstva, uključno i pojedine rijetke elemente koji bi mogli imati odlučujuću važnost u razvoju suvremenih tehnologija na Zemlji. Međutim, vojna baza na Mjesecu ipak je nešto što ukazuje kako tim bogatstvima pristup možda ipak neće imati baš svi, već samo oni odabrani. Ali o tom-potom, rekao bi narod.

Ovaj poduži uvod bio je potreban s obzirom na slijedeću, danas prispjelu vijest:




U utorak, 9. ožujka, izvršni direktor ruske državne tvrtke za svemirska istraživanja Roskosmos Dmitrij Rogozin i čelnik kineskog Nacionalnog svemirskog ureda Zhang Kejian potpisali su u ime vlada dviju zemalja Memorandum o suradnji u izgradnji Međunarodne znanstvene lunarne stanice (ISL). O tome je izvijestila medijska služba Roskosmosa.

Memorandum je pripremljen u skladu s dogovorom o stvaranju zajedničkog informacijskog središta za istraživanje Mjeseca i dubokog svemira. Ruska vlada je još 12. veljače prihvatila prijedlog Roskosmosa da s Kinom potpiše Memorandum o razumijevanju o suradnji u stvaranju ISL. Odgovarajuću naredbu potpisao je ruski premijer Mihail Mišustin . Zanimljivo je kako je prije toga Roskosmos najavio povlačenje ruske strane iz američkog lunarnog projekta Gateway. Pritom smo slobodni pretpostaviti kako ga tamo vjerojatno nije željela vidjeti američka NASA u skladu s aktualnom i otužnom geopolitičkom slikom svijeta.

Još u lipnju 2019. godine Rogozin je izjavio kako projekt stvaranja zajedničke rusko-kineske lunarne baze predviđa postavljanje sustava za praćenje dubokog  svemira na Mjesec, s perspektivom ulaska u međunarodnu suradnju na polju asteroidno-kometske sigurnost. Rogozin je tada napomenuo kako bi Rusija i Kina mogle stvoriti zajednički operativni sustav za komercijalnu distribuciju rezultata visoko preciznog daljinskog istraživanja Zemlje.





Podsjećamo: američka Agencija za svemirska istraživanja – NASA pokrenula je i svoj program za izgradnju svemirske postaje Gatewaj u Mjesečevoj orbiti, kao i slanju misija na Mjesec, kojemu se prošle godine priključio i Japan.

U NASA-i su, također, kazali kako spomenuti američki program, pod nazivom“Artemida“,uključuje i slanje prve žene-astronauta na Mjesečevu površinu 2024. godine. Očekuje se da ta misija omogući i slanje ljudi na planet Mars u izvjesnoj budućnosti (minimalno onoj srednjoročnoj).

Očito, utrka u osvajanju svemira i formalno je počela. Umjesto suradnje na dobrobit čitavog čovječanstva, geopolitičke podjele na Zemlji projicirat će se i na podjele svemirskih prostranstava – što je u svojoj biti jadno, primitivno i posve nedostojno plemenitih mogućnosti koje nam se pružaju kada je riječ o istraživanju nečeg tako dalekog – gotovo transcendentnog – i u svojoj ljepoti i u svojoj mistici. Ljudi, kao vrsta, očito nisu evoluirali puno dalje u odnosu na čovjeka iz kamenog doba kada je riječ o želji za dominacijom i tlačenjem slabijih – za razliku od tehnološke evolucije koja nam upravo sada nudi „prozor“ u donedavno posve nezamislive kutke svemira, u potrazi za odgovorima tko smo, zapravo, i mi sami. Odgovore, kojih nismo dostojni zbog svoje gramzivosti i čiste zloće.

Komentari

komentar




You may also like