Američki izborni sustav, zbog svoje kompliciranosti, Europljanima je često nerazumljiv. Naime, pobjednik američkih predsjedničkih izbora nije kandidat koji osvoji najveći broj glasova, već kandidat koji dobije većinu glasova elektora, odnosno članova elektorskog koledža (Electoral College). Elektorski koledž ima 538 članova, a da bi kandidat postao predsjednik za njega mora glasati 270 elektora.
Hillary Clinton je 2016. dobila skoro tri milijuna glasova više od Trumpa, dok je demokrat Al Gore 2000. također dobio više glasova od pobjednika Georgea Busha mlađeg. Takva je situacija moguća zato što u svim saveznim državama, izuzev Nebraske i Mainea, svi elektori iz savezne države idu kandidatu s najvećim brojem glasova. Broj elektora iz savezne države određuje se proporcionalno prema broju birača u saveznoj državi. Tako Kalifornija ima 55 elektora, dok Aljaska, Sjeverna Dakota, Južna Dakota, Delaware, D. C., Wyoming, Vermont i Montana, imaju po tri elektora. Odredba po kojoj svi elektori iz savezne države idu pobjedniku ima velike posljedice na moguću veliku razliku u broju glasova i broju elektora. Tako Kalifornija, u kojoj demokratski kandidat sigurno pobjeđuje, ima 55 elektora, a Biden bi iz Kalifornije dobio 55 elektora i da dobije jedan glas više od Trumpa u toj saveznoj državi. Samo u toj velikoj državi (s 39, 5 milijuna stanovnika) može doći do razlike od nekoliko milijuna glasova između kandidata, a broj elektora ostat će isti.
Swing states – „prevrtljive države“
Većina saveznih država glasa isto iz izbora u izbore pa veliku važnost na izborima imaju tzv. „swing states“ (prevrtljive države), države u kojima su kandidati Demokratske i Republikanske stranke na većini izbora blizu po broju glasova. Važnost „prevrtljivih država“ dobro ilustrira vođenje kampanje u posljednjim tjednima pred izbore. Naime, Trump zadnje dane kampanje provodi upravo u Floridi, Pennsylvaniji, Michiganu itd. Trump, primjerice, neće održavati skupove u Kaliforniji i New Yorku, budući da svakako ne može pobijediti u tim saveznim državama, a svejedno mu je dobio 15 ili 45 posto glasova. Zato često republikanci i njihovi simpatizeri u Kaliforniji i New Yorku ne izlaze na predsjedničke izbore, kao ni demokratski simpatizeri u čvrsto republikanskim državama, budući da smatraju kako ne mogu utjecati na rezultat izbora.
Na ovim se izborima smatra da su New Hampshire, Minnesota, Michigan, Wisconsin, Nebraska, Pennsylvania, Nevada, Maine, Arizona, Florida, Sjeverna Karolina, Iowa, Georgia, Ohio i Teksas. Posebno su važne četiri savezne države, u kojima oba kandidata imaju šanse za pobjedu, a nose značajan broj elektora. To su Florida s 29 elektora, Pennsylvania s 20 elektora, Michigan sa 16 i Ohio s 18 elektora. Ako bi pak Trump izgubio u tradicionalno republikanskom Teksasu, u kojemu je po nekim anketama Trumpova prednost u razini statističke pogreške, to bi značilo njegov sigurni poraz, budući da ta država nosi 38 elektora.
Elektori po saveznim državama, izvor Wikipedia
Važno je istaknuti da se pobjednik možda neće znati do kraja tjedna, budući da Pennsylvanija, Wisconsin i Michigan možda neće objaviti konačne rezultate do petka (zbog glasova pristiglim poštom). Sve tri države su „prevrtljive“ i zajedno imaju 46 elektora.
„Nevjerni elektori“
Elektori nemaju pravnu obvezu dati glas kandidatu kojeg je odabrala njegova savezna država, stoga se ponekad događa, iako rijetko, da elektor da glas drugom kandidatu ili nepostojećem kandidatu. Na prošlim je izborima bilo sedam takvih elektora, koje se naziva „nevjernim elektorima“ (faithless elector). Hillary Clinton izgubila je na taj način pet, a Donald Trump dva elektora. Tri „nevjerna elektora“ glasala su za bivšeg državnog tajnika Colin Powella, po jedan za republikance Johna Kasicha i Rona Paula, jedan za Bernieja Sandersa, a jedan za aktivista za prava domorodačkog stanovništva u SAD-u, Faith Spotted Eaglea. Nitko od njih, naravno, nije bio kandidat na izborima.
Treći kandidati
Američki izbori sustav favorizira dvostranačje, budući da pobjednik „nosi sve“. Ipak na ovim, kao i na prethodnim izborima, postoje i kandidati manjih stranaka koji mogu dogurati do par posto glasova. Iako zasigurno neće dobiti elektore, svojim prisustvom mogu pomoći/odmoći republikanskom ili demokratskom predsjedničkom kandidatu. Uz Trumpa i Bidena postoji još devet kandidata, od kojih su najjači kandidatkinja Libertarijanske stranke Jo Jorgensen i kandidat Zelene stranke Howie Hawkins. Na posljednjim je izborima kandidat Libertarijanske stranke Gary Johnson osvojio 3, 28 posto glasova, a kandidatkinja Zelenih Jill Stein 1, 07 posto.
Ipak niti jedan od drugih kandidata na izborima 2020., kao ni 2016., nije dovoljno jak da bi ozbiljnije otežao posao Donaldu Trumpu ili Joeu Bidenu. Posljednji je puta takav fenomen zabilježen 1996., kada je kandidat Reformske stranke Ross Perrot dobio 8, 4 posto glasova i time praktički onemogućio pobjedu republikanskog kandidata Boba Dolea. Četiri godine ranije isti je kandidat dobio čak 18, 9 posto glasova, pa je Bill Clinton postao predsjednik sa samo 43 posto dobivenih glasova.
