Crno nam se piše: HRVATSKA NA UDARU ZAHTJEVA ZA PRIHVATOM MIGRANATA

Kako su nas izvijestili mediji, novopečena predsjednica Europske komisije, a bivša njemačka ministrica obrane, Ursula von der Leyen, već je posjetila Zagreb, a zatim i Rim u kojem je predstavila svoj genijalni, u novi omot upakirani stari prijedlog „pakta za migracije i azil“. Radi se o inačici sličnih ideja koje su bezuspješno nastojali implementirati njemačka kancelarka, Angela Merkel, i odlazeći predsjedinik EK, Juncker. Dakle, ovu već otrcanu ideju o europskoj solidarnosti u prihvatu migranata, lepršava, otmjena, i samo naizgled nježna Ursula, predstavit će s plemenitim ciljem „ravnomjerne raspodjele napora u okviru EU-a“ u kojima će „naše procedure biti djelotvorne, ali i humane“.

Dok je tijekom zagrebačkog susreta premijer Plenković i dalje drvio na „jačanju demokratskog legitimiteta EU“ ili poštivanju koncepta spitzenkandidata, nova je predsjednica govorila o potrebi uspostave „regionalne ravnoteže“ koja se, kad je Hrvatska u pitanju zasigurno odnosi samo na „demografske izazove“ ili prihvat migranata (ne na „infrastrukturu za djecu i roditelje“ ili  „ravnotežu obiteljskog i profesionalnog života“ i slična blebetanja). Znači li to da bi Hrvatska, kojoj migranti iz susjedne BiH već kucaju na vrata, trebala ulaskom u Shengen, zapravo, preuzeti pozamašan broj ovih nesretnika, koje razni filantropi i nevladine organizacije, uz pomoć UN-a i IOM-a, te liberalnih europskih vlada šetaju „od nemila do nedraga“. Svakako, jer je Hrvatska, prema riječima U. von der Leyen „izrazito uspješna priča“, što je vrhunac hipokrizije novopečene predsjednice. Stoga se ne možemo ne osvrnuti na komentar osvanuo na njemačkom portalu DW, u kojem se autor pita – zna li Ursula gdje je došla, te izrijekom navodi slijedeće: „…revoltirani se hrvatski građani pitaju žive li oni u državi koju je predsjednica danas posjetila, pa na Twitteru postavljaju pitanja i komentare poput: Znate li uopće išta o Hrvatskoj?…, „Ako vam je Plenkovićeva vlada uspjeh, zaista brinem kamo ćete odvesti EU“.

Dakle, da se vratimo Shengenu! Hrvatska je, kako vidimo, pod nevjerojatnim pritiskom da prihvati migrante koji nezakonito prelaze granicu RH. Ilegalne, nezakonite migrante, također za nevjerovati – štite zakoni EU, objasnila je prije neki dan pučka pravobraniteljica, Lora Vidović. Dakle, svaka država ima pravo štititi vlastitu granicu, ali ne smije dovoditi u pitanje pravo na međunarodnu zaštitu, odnosno prema Zakonu o shengenskim granicama, Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, EU direktivi o azilnim postupcima, zabranjeno je prisilno udaljavanje (non refoultment)  ili vraćanje migranata koje ovi zakoni definiraju kao „ranjive skupine“.

Dakle, kada migrant bez ikakvih dokumenata jednom prijeđe hrvatsku granicu, policajci bi ga valjda trebali dočekati s čuvenim welcome, te nakon toga nastaviti s dugotrajnim procedurama ostvarivanja prava na azil, uz zabranu prisilnog vraćanja.

Na Hrvatskoj se tako prelama dualizam politika EU prema migracijama – dok se s jedne strane hrvatska policija proziva zbog kršenja ljudskih prava migranata (nema veze s istinom), s druge strane od Hrvatske se zahtijeva da štiti vanjsku granicu EU-a. Međutim, što to, u kontekstu „novih vrijednosti“ i „zaštite ljudskih prava“ znači za Hrvatsku? Poruka je: primite migrante koje mi dovlačimo u ionako politički, ekonomski i socijalno destabiliziranu BiH, pa se tijekom razdoblja ovih kompliciranih procedura bavite njima. Hrvatska je ionako potpisala Marakešku deklaraciju ili tzv. Globalni kompakt o sigurnim, uređenim i zakonitim migracijama, dokument koji je podigao veliku buru u hrvatskoj javnosti krajem prošle godine. Vlada nas je uvjeravala kako je riječ o neobvezujućem dokumentu, tek političkoj deklaraciji UN-a, koja ne proizvodi nikakve pravne učinke za RH, budući da svaka zemlja pristupnica set preporuka i mjera iz ovog dokumenta (kataloga mjera) može po vlastitom izboru i vlastitoj odluci primijeniti na vlastito zakonodavstvo. Naravno, ovakva formulacija, pokazalo se, nije ni izbliza točna. Naime, Marakeška deklaracija, pravo na migracije po prvi put definira kao temeljno ljudsko pravo, a vrlo različite kategorije migranata kao ranjive skupine. Kako su izbjeglice (iz ratnih područja) već zaštićene Ženevskom konvencijom, novi set mjera odnosi se na „ekonomske migrante“ koji ovih dana čekaju pred vratima RH (Alžirce, Marokance, Pakistance i Afganistance), budući da još uvijek nema onih „klimatskih“.  Regija očito postaje „hot spot“, zbog čega je RH već sada izložena brojnim sigurnosnim ugrozama uslijed ilegalnih migracija.  I bez pristupanja ovom „Globalnom kompaktu“, a osobito s njim, Hrvatska se nalazi u nezavidnoj situaciji u kojoj se kontekst migrantske krize nametnuo kao humanitarno pitanje zaštite ranjivih skupina koji Marakeška deklaracija zahtijeva od vlada pristupnica. Izgradnja kapaciteta ili „capacity-building activities“, naglašava snažnu ulogu nevladinih organizacija i privatnog sektora, te uklanjanje „strukturalnih čimbenika“ koji sprječavaju neometan ulazak ovih kategorija migranata. Svako zatvaranje granica ili loše postupanje s migrantima, suočava hrvatsku Vladu s optužbama za kršenje ljudskih prava. Sporazum briše jasnu granicu između legalnih i ilegalnih useljanika, dakle onih koji u zemlju ulaze poštivajući često zahtjevnu, pa i kompliciranu proceduru useljavanja, i onih koji pristižu bez ikakvih dokumanata. Dakle, u potpunosti je out provjeravati radi li se o teroristima, pripadnicima ISIL-a ili kriminalnih skupina. Hrvatska je vlada već donijela paket mjera i poticaja za zapošljavanje i integraciju migranata u hrvatsko društvo, nakon čega je Hrvatski zavod za zapošljavanje počeo s uključivanjem migranata na tržište rada (za sada sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, dakle, zaposliti se mogu oni kojima je odobren azil ili privremena zaštita ili je u postupku). Pristupanje Deklaraciji upućuje Vladu na potrebu mijenjanja radnog zakonodavstva (migrant treba imati isti ugovor kao i zaposlenik u zemlji u koju dolazi), migranti trebaju biti uključeni u obrazovni, zdravstveni i mirovinski sustav te postaju korisnici socijalne pomoći. I na kraju, Hrvatska bi slijedom već postojećih zakona trebala osigurati neizostavnu zaštitu migranata izloženih „ksenofobiji, rasizmu i diskriminaciji“, odnosno primijeniti kazneni progon na sve državljanje (znači li to i političke stranke) koji se protive masovnoj migraciji.

 

0 komentara

You may also like