Turska i jedna od najvećih i najvažnijih arapskih zemalja – Egipat, imaju već gotovo čitavo jedno desetljeće potpuno poremećene, skoro pa otvoreno neprijateljske odnose. Oni datiraju od vremena vojnog svrgavanja legalno izabranog egipatskog predsjednika Muhammeda Mursija pod vodstvom tadašnjeg zapovjednika vojske maršala Abdel Fattah Al-Sisija 2013.g., koji je nakon toga, na održanim izborima i izabran za novog predsjednika zemlje. Kako je Erdogan snažno podržavao Mursija, kao vođe egipatskog ogranka panislamske organizacije Muslimanska braća, Turska nikada nije željela priznati smjenu vlasti u Kairu i do krajnosti je zahladila međusobne odnose. Naravno, Kairo je prihvatio takvu političku oduku Ankare i svojim potezima identično odgovarao onima iz turske prijestolnice. Kako se radi o velikim, vojno moćnim i utjecajnim bliskoistočnim državama od kojih je jedna i članica NATO saveza a druga sa SAD-om održava snažne partnerske odnose, bilo je jasno kako tako poremećeni odnosi štete ne samo interesima tih dviju zemalja, već i čitavoj regiji, kao i tamošnjim američkim strategijama.
U tom kontekstu osvrćemo se na najnoviji tekst američkog medija VoA, koji navodi kako Turska sada nastoji resetirati odnose s Egiptom nakon godina neprijateljstva, što je, prema mišljenju analitičara, dio šireg strateškog pomaka predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana suočenog sa sve većom izolacijom nakon dolaska administracije Joe Bidena na čelo Bijele kuće.
Erdogan uviđa nemogućnost da na vlast u Kairu ponovo dođe tamo zabranjena organizacija Muslimanska braća, te u istom smislu podsjeća na nedavne izjave pojedinih visokih turskih dužnosnika, poput ministra vanjskih poslova Mevluta Cavusoglua, ministra obrane Hulusija Akara i glasnogovornika predsjednika Ibrahima Kalina, koje idu u smjeru turskih pokušaja za normalizacijom odnosa s Egiptom, navodi američki medij.
“Bila je pogreška podržati Muslimansku braću. Ali (turska) vlada sada shvaća da muslimanska braća nemaju ni najmanje šanse da ponovo dođu na vlast, tako da ne možemo nastaviti s ovom politikom,” izjavio je Huseyin Bagci iz turskog think-tanka Foreign Policy Institute, sa sjedištem u Ankari. Pritom smatra kako Erdogan neće osobno i javno odustati od potpore egipatskoj Muslimanskoj braći jer bi to bilo teško objašnjivo, ali to će se pokušati činiti na nižim razinama.
Američki medij podsjeća kako Erdogan želi i normalizirati odnose s Francuskom i osobno s predsjednikom Emmanuelom Macronom s kojim je sve donedavno izmjenjivao krajnje uvredljive riječi.
Tako navodi da je Erdogan, nedavno, nakon razgovora video-linkom s francuskim čelnikom, kazao slijedeće: “Turska i Francuska mogu dati značajan doprinos sigurnosti, stabilnosti i mirovnim naporima od Europe do Kavkaza, Bliskog istoka i Afrike.”
Ovome bismo dodali slijedeće:
očito je kako se radi o Erdoganovom reteriranju, ali sigurno ne na štetu turskih nacionalnih interesa. Naime, on je jako dobro svjestan činjenice o, blago rečeno, ne baš sebi naklonjenoj novoj američkoj administraciji na čelu s Joe Bidenom, kao i turbulentnih procesa na široj bliskoistočnoj regiji i na globalnoj geopolitičkoj razini. U tom smislu nastoji biti lukav i oprezan, što uvijek i jest, i levitirati između agresivnog i popustljivog nametanja turskih nacionalnih interesa kroz vještu diplomatsku igru koketiranja sa svim ključnim globalnim igračima. Takva njegova politika već je svima dobro poznata pa je pitanje koliko se dugo ona može održati bez značajnijih političkih i drugih posljedica po samu Tursku. Za sada je od toga čuva jedino njezin važan geostrateški položaj i činjenica da je u NATO savezu.
S druge pak strane Turska i Egipat oduvijek su (ako izuzmemo razdoblje proteklog desetljeća) imali vrlo dobre međusobne odnose, pa se i u ovom slučaju neće raditi o nekom prevelikom turskom ustupku, već puno više o „pregrizivanju jezika“ ili ega samog predsjednika Erdogana što po ukupne turske interese ne znači ništa. Oni idu dalje u onolikoj mjeri koliko to budu omogućavale okolnosti.
