Iran prodao naftu s oslobođenog tankera u Gibraltaru; G7 spašava obraz!

Iran je prodao naftu s tankera „Grace 1“ (u međuvremenu preimenovanog u „Adrian Darya“), nedavno oslobođenog od strane nadležnih sudskih instanci u Gibraltaru nakon što je prethodno bio otet od strane britanskih specijalnih vojnih postrojbi u gibraltarskim vodama pod sumnjom da prevozi naftu za Siriju, koja je pod naftnim embargom EU od 2011. godine. O tome je u ponedjeljak, 26. kolovoza, izvjestila iranska agencija IRIB, pozivajući se na glasnogovornika vlade u Teheranu.

Teheran je također objavio kako kako je poslao jedan razarač svojih pomorskih snaga, naoružan krstarećim raketama, kako bi osigurao sigurnost iranskom tankeru.

Podsjećamo  kako je Iran uvučen u potencijalno eksplozivni sukob u regiji Perzijskog zaljeva zbog američkih sankcija kojima Washington nastoji spriječiti izvoz njegove nafte. Glasnogovornik iranske vlade Ali Rabiei danas nije precizirao tko je kupac nafte iz 18. kolovoza oslobođenog tankera, čije je oslobađanje izazvalo veliki gnjev SAD-a jer je Washington od Gibraltara tražio da on i dalje ostane zadržan. State Department je nedugo nakon puštanja tankera objavio kako će poduzeti sve moguće mjere za sprječavanje isporuka nafte u Siriju koje bi predstavljalo kršenje američkih sankcija.

„Islamska Republika Iran prodala je naftu iz toga broda, i sada vlasnik i kupac te nafte rješavaju pitanje mjesta dostave tereta“, izjavio je spomenuti glasnogovornik vlade u Teheranu.

Nakon što je uplovljavanje oslobođenog iranskog tankera u svoje luke najprije odbila Grčka, podaci Refinitiv Eikon-a od ponedjeljka ukazuju kako se „Adrian Darya“ više nije registrirao kao brod koji plovi u Tursku, a kako je to bilo naznačeno tijekom vikenda. Nova odredišna točka nije prijavljena. Tanker se trenutačno nalazi južno od grčkog kopna, zapadno od otoka Krete.

Iransko slanje razarača, kao pratnje svome tankeru, ukazuje kako Teheran ipak ne isključuje moguću jednostranu akciju američkih vojnih snaga u Sredozemlju protiv njegovog broda, iako takav potez Washingtona mnogi analitičari isključuju, smatrajući ga visokorizičnim i po američke interese u regiji. Osim toga Teheran je već ranije upozorio SAD na pogubne posljedice u slučaju takvoga scenarija.





Interesantno je da je ova vijest objavljena baš danas, u kontekstu jučerašnjeg iznenadnog dolaska iranskog ministra vanjskih poslova Mohammeda Javada Zarifa u Francusku, na summit zemalja G7.  Na njemu Zarif nije formalno sudjelovao ali je, neovisno o tome, uz Donalda Trumpa upravo on, nesumnjivo, bio njegova „glavna zvijezda“, o čemu svjedoči i golema medijska pozornost pridana njegovu dolasku, kao i posljedične izjave pojedinih čelnika skupine G7 o nužnosti političkih pregovora s Iranom i smanjenju tenzija. Trump je o svemu tome znakovito šutio. Ali šutnja često govori više i od samih riječi. Osim toga, za riječi i dijalog s Iranom Trump je, očito, već ranije predodredio francuskog kolegu Emmanuela Macrona, a u čemu je dobio i potporu kancelarke Angele Merkel. Jer Zarif na francusku rivijeru sigurno nije stigao na odmor ili se došao naslađivati njezinim prirodnim ljepotama i kulturno-zabavnim sadržajem. Osim toga, itekako je vjerojatno da je o njegovu dolasku bio upoznat i sam Donald Trump osobno. Jer bez Trumpa (koji bi se, poznavajući njegov mentalitet i stil ponašanja, u suprotnom slučaju, da je Zarifov dolazak bio nenajavljen sigurno naljutio i demonstrativno napustio Francusku)  G7 bi vrlo brzo postao G6, a nakon čega bi „elitni klub“ i politička platforma vjerojatno završio i u ropotarnici prošlosti. A da G7 ne bi bio svrha samome sebi, i da bi si ostavio privid ključnog odlučivanja o bitnim međunarodnim problemima, osim dolaska Zarifa poslužila mu je i zajednička izjava čelnika G7 o potrebi nastavka dijaloga s Rusijom (iako je od strane 5 članica odbijen Trumpov zahtjev da se Rusija na slijedećem summitu iduće godine vrati u sastav G8): jer bez Rusije (ali i Kine) rješavanje globalnih gorućih problema nije moguće i to svi jako dobro znaju. Samo je problem u tome: kako „progutati“ svoj ponos a da bi se prostor za takav dijalog uistinu i pronašao.

Zoran Meter: „DOSJE IRAN“ (1): ZAŠTO JE OSLOBOĐEN IRANSKI TANKER





Komentari

komentar

0 komentara

You may also like