Japan i J. Koreja na granici trgovinskog rata: Seul od Tokia traži kompenzacije za zločine tijekom japanske kolonijalne vlasti

Davna proturječja velikih azijskih suparnika izišla su iz okvira diplomacije. Zbog takvog razvoja stanja 3. i 11. ekonomija svijeta našle su se na granici trgovinskog rata, piše medij Asia Times.

Novi sukob, koji se nazire između dviju sjevero-istočnih azijskih država, saveznica Washingtona, prijeti tektonskim poremećajima ne samo u svjetskom lancu isoporuka elektronike, već i regionalnoj geopolitici. Pri tom obje strane ne žele deeskalaciju, a tradicionalni posrednik – Washington – drži se po strani.

Japanska vlada ranije je ovoga mjeseca objavila o uvođenju novih ograničenja na izvoz svojih visoko-tehnoloških materjala u Južnu Koreju, pozvavši se na „značajan gubitak“ nanešen povjerenju u odnosima između dviju zemalja. Sada će za izvoz u Južnu Koreju triju vrsta visoko-tehnoloških materjala, koji se koriste u procesu proizvodnje poluvodiča i displeja za smartfone i televizore, trebati individualne narudžbe.

Bilateralni odnosi između Tokia i Seula pogoršali su se zbog traženja Južne Koreje isplata kompenzacija za robovski rad njezinih građana u razdoblju japanske kolonijalne vlasti na Korejskom poluotoku od 1910.-1945. godine.

U listopadu je Vrhovni sud Južne Koreje ostavio na snazi tužbu iz 2013.g., prema kojoj japanska tvrtka Nippon Steel & Sumitomo Metal Corp. mora isplatiti kompenzacije četvorici južnokorejskih radnika za prinudni rad na njezinim tvornicama u vrijeme Drugog svjetskog rata. Japan je osudio tu odluku najviše južnokorejske sudbene instance, smatrajući kako je pitanje prinudnog rada korejskih građana već bilo riješeno sporazumom iz 1965.g., prema kojemu je Japan Južnoj Koreji dostavio financijsku pomoć u iznosu od 500 milijuna dolara.

Oštrije mjere izvozne kontrole od strane Japana mogu usporiti proces izvoza na nekoliko mjeseci, što bi nanijelo udarac južnokorejskim tehnološkim divovima poput Samsung Electronics Co, SK Hynix Inc. i LG Display. S druge strane to bi naštetilo i japanskim tvrtkama, jer neke od njih trebaju južnokorejske tehnološke komponente, a oni također mogu izgubiti korejske klijente. Međutim ti su gubici najvjerojatnije učitani u računicama Tokija.

Južnokorejski ministar financija je izjavio kako ne isključuje mogućnost direktnih protumjera protiv Japana ukoliko Tokio nastavi s ograničenjima na izvoz spomenutih materjala tijekom duljeg razdoblja. Južnokorejski korisnici društvenih mreža već su počeli pozivati na bojkot japasnkih proizvoda, uključno i automobila i piva, a također, neki pozivaju i na izbjegavanje odabira Japana kao svoga turističkog odredišta.

Seul je odlučio obratiti se Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) kako bi osporio poteze Tokija. Međutim Japan može reći kako je on samo promijenio proces izvoza u J. Koreju, a ne i obustavio isporuke. S druge strane WTO je u travnju ove godine po prvi put odlučila kako pitanja nacionalne sigurnosti mogu poslužiti kao razlog za uvođenje trgovinskih ograničenja (sankcija), a upravo su to osnove na koje se poziva i japanska vlada.

Podsjećamo: južnokorejska ministrica vanjskih poslova već se ranije požalila američkom državnom tajniku Mike Pompeu na Japan, ali je Washington odbio posredovati u tome sukobu.

Neovisno o svemu Tokio se već pripremio za nastavak eskalacije i dao do znanja kako Južna Koreja, već u kolovozu može biti izbrisana s tzv. bijelog spiska država, koje mogu pojednostavljeno kupovati japanske elektroničke komponente koje se smatraju važnima za nacionalnu sigurnost. A ukoliko se to dogodi, i drugi važni sektori korejskog gospodarstva, poput onog automobilskog, mogu biti dovedeni u težak položaj. U uvjetima ne htijenja Washingtona za miješanje u sukob, pogoršanje odnosa na relaciji Tokio-Seul izgleda potpuno vjerojatnim.

A ukoliko se to dogodi i počme trgovinski rat dvaju azijskih ekonomskih divova, može doći do ozbiljnih poremećaja u prodajnom lancu elektroničke opreme u čitavom svijetu, a sve to može još i dodatno utjecati na već ionako stradalu svjetsku ekonomiju zbog trgovinskog rata između SAD-a i Kine.

Međutim, posljedice mogu izići iz okvira ekonomije,upravo, i prije svega, ako se Sjedinjene Države umješaju i stanu na stranu Japana, što bi dovelo do približavanja Južne Koreje Kini koja joj je i najveći trgovinski partner (isto kao i Japanu). A kako je Tokio (za razliku od Seula) već dokazao svoju odanost Trumpovoj administraciji u smislu suprostavljanja Kini, kako po diplomatskim tako i po sigurnosnim pitanjima, scenarij daljnjeg zaoštravanja odnosa Tokio-Seul itekako bi mogao prouzročiti dubinske geopolitičke poremećaje i u sferi sigurnosti na prostoru Sjevero-istočne Azije. Prostoru gdje Trumpova administracija upravo nastoji pokrenuti „s mrtve točke“ svoje odnose sa Sjevernom Korejom (a to je, opet, nemoguće učiniti bez Seula i bez Pekinga) i ostvariti važnu vanjskopolitičku pobjedu, Trumpu toliko bitnu u predstojećoj američkoj predsjedničkoj kampanji.

Naravno kako je Washington svih ovih rizika jako dobro svjestan i za sada je odabrao pravilnu taktiku ne mješanja u sukob svojih dvaju najvažnijih azijskih saveznika (od kojih mu je Japan ipak važniji), jer svako posredovanje uključuje i rizike za nezadovoljstvo druge strane pojedinim prijedlozima posrednika. Međutim, zbog velikih geopolitičkih i sigurnosnih rizika koji mogu nastati daljnjom eskalacijom odnosa Tokia i Seula, bilo kakvi ekonomski benefiti koje bi Washington mogao izvući pokrenutim trgovinskim ratom Japana protiv Južne Koreje (koja se, za razliku od Japana, nije željela priključiti američkim sankcijama protiv kineskog Huaweija iako je upravo on najveći globalni konkurent tamošnjem Samsungu u razvoju 5G mreže), mogli bi ustupiti mjesto geopoltičkim i sigurnosnim probicima, zbog čega bi čitava ova pokrenuta „igra“ od strane Tokija po njega na kraju mogla završiti vrlo neugodnim posljedicama.

Komentari

komentar

0 komentara

You may also like