Japanski diplomat: Iranu preostaje jedino da se okrene Rusiji i Kini

“Općenito govoreći, Iranci imaju vrlo rezerviran stav prema Rusiji. Barem, nikad nisam vidio Iranca koji bi rekao da “voli Rusiju” ili da je “smatra pouzdanom partnericom”, piše aktualni japanski diplomat Junichi Sumi, stručnjak za Iran i Bliski istok za japanski medij JB Press.

Povijest ruske prisutnosti i miješanja u iranska pitanja u 19. i ranom 20. stoljeću, kao i sovjetska potpora Sadamu Husseinu tijekom iransko-iračkog rata (1980-88), daje Irancima snažan osjećaj zadiranja u njihovo nacionalno dostojanstvo i jedva da su zaboravljeni u iranskom društvu.

Čak se i posljednjih godina Rusija složila s rezolucijama UN-a o sankcijama Iranu (prosinac 2006. – prosinac 2008., lipanj 2010.), i zamrznula ugovore o isporuci sustava protuzračne obrane S-300 Teheranu (2010.), navodi japanski diplomat.

Međutim, prema jednoj od najnovijih anketa (veljača 2021.) koju je provelo Sveučilište Maryland u Sjedinjenim Državama u suradnji s Iran Poll (sa sjedištem u Torontu), više od polovice (56%) Iranaca odgovorilo je pozitivno o Rusiji, štoviše, među njima je 15% ispitanika svoj odnos prema Rusiji ocijenilo “vrlo povoljnim”, a 41% ispitanika ocijenilo ga je “povoljnim”.

Ubrzo nakon početka ruske vojne operacije u Ukrajini, ruski predsjednik Putin nazvao je iranskog predsjednika Ibrahima Raisija i objasnio njezine ciljeve. U odgovoru je predsjednik Raisi rekao: “Širenje NATO-a predstavlja ozbiljnu prijetnju stabilnosti i sigurnosti neovisnih država u regiji.” Tako je iranski čelnik jasno pokazao svoje razumijevanje ruske politike u Ukrajini i Europi.

“Mi smo protiv svakog rata i podržavamo prekid vatre u Ukrajini”, rekao je vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei, dodajući, međutim, da je “korijen krize u Ukrajini politika SAD-a, a Ukrajina postaje njena žrtva”. Istovremeno, ajatolah je dao vrlo značajnu primjedbu: “Lekcija Ukrajine za međunarodnu zajednicu je da takozvani štit u obliku zapadnih zemalja ne radi i da je samo” fatamorgana”, koja povećava svjetsko nepovjerenje prema Sjedinjenim Državama i Zapadu.”




Što se tiče vanjske strane, mogu se uočiti nijanse u iranskim akcijama: Teheran nastoji održati određenu “ravnotežu” po ukrajinskom pitanju.

Iran je 2. ožujka bio suzdržan u usvajanju rezolucije Opće skupštine UN-a kojom se osuđuje Rusija. Iran se sjeća svoje povijesti, kada je bio žrtva kolonijalizma, uočava povećan oprez u odnosu na probleme separatizma i nacionalizma s obzirom na prisutnost u zemlji brojnih etničkih skupina (Kurdi, Beludži, Arapi itd.). U tom smislu, Teheran je vrlo osjetljiv na bilo kakve izazove svom teritorijalnom jedinstvu, piše japanski medij.





Stoga, podržavajući ruski narativ da je “uplitanje Zapada korijen svih problema”, Iran u isto vrijeme ne priznaje neovisnost Južne Osetije i Abhazije, kao ni pripojenje Krima Rusiji.

Pod utjecajem produbljivanja vojnih veza šire se i politički i diplomatski odnosi Irana i Rusije, ali i suradnja u gospodarskoj sferi.

Općenito, treba zaključiti da se Teheran posljednjih godina, iako polako, jasno okrenuo istoku, prema Rusiji i Kini. Na to Iran tjera čitav niz događaja, počevši od Trumpovog predsjedništva, jednostranog povlačenja SAD-a iz američkog nuklearnog sporazuma, Washingtonskog usvajanja politike “maksimalnog pritiska” na Iran i ubojstva zapovjednika IRGC-a, generala Qassema Soleimanija.

U rujnu 2021., uz potporu Rusije, dogovoreno je službeno pristupanje Irana Šangajskoj organizaciji (SCO) što je Iran tražio već duže vrijeme.




Nakon početka ruske specijalne operacije u Ukrajini, među pojedinim članovima najvišeg iranskog vodstva počinju rasti očekivanja da će se “Rusija zbližiti s Iranom” zbog zaoštravanja sukoba sa Zapadom.

Je li prošlo doba kada je Iran bio ruska “karta protiv SAD-a”, kako je jednom rekao iranski ministar vanjskih poslova Zarif? Ne libi li se Putin, koji želi uskrsnuti “jaku Rusiju”, više suprotstaviti Sjedinjenim Državama, pita se japanski diplomat?

Sinkronizacija ruske i iranske politike

Protivljenje hegemoniji jedine supersile, Sjedinjenih Država, kraj monopolarnosti i želja za multipolarnim svijetom, potpuni realizam i pragmatizam, spoznaja da sposobnost jednog naroda da zadrži suverenitet ovisi o njegovoj vojnoj moći, obrani svoje sfere utjecaja, shvaćanje da Sjedinjene Države vode “nevidljivi rat” diljem svijeta, „zavjernički pogled na svijet” i svijest o sebi kao “žrtvi” u smislu zadiranja neprijatelja u vaše sfere utjecaja: ova logika i “pravila igre” ruske strane danas se pokazuju iznenađujuće sukladnim s iranskim.

Ovdje je važno napomenuti da Teheran priznaje sfere utjecaja koje nadilaze i zakonom priznate granice ove države. Ispod toga je temeljno shvaćanje iranskog vodstva da je islamska revolucija usmjerena na oslobođenje svih potlačenih ljudi svijeta.

Japanski diplomat kaže da su odnosi između Irana i Rusije trenutno “brak iz interesa”. U smislu da su nekadašnje simpatije i antipatije stranaka sada stavljene po strani, a da bi opstale u sadašnjoj međunarodnoj situaciji, moraju jačati jedinstvo temeljeno na svojim stvarnim interesima.

Autor teksta Junichi Sumi je aktualni diplomat i stručnjak za pitanja Irana i Bliskog istoka. U Ministarstvu vanjskih poslova Japana je od 1998. Magistrirao je bliskoistočne studije na SOAS-u (Škola za orijentalne i afričke studije) na Sveučilištu u Londonu. Radio je u japanskim veleposlanstvima u Afganistanu, Iraku i New Yorku (predstavništvo pri UN-u), kao i u Iranu (2000.-2004.). Trenutačno radi u japanskom veleposlanstvu u Teheranu (voditelj političkog odjela) po drugi put od listopada 2019

Komentari

komentar

You may also like