Kina gubi čak 100 milijuna ljudi! Poučak i za Hrvatsku kako zaustaviti demografsku katastrofu

Foto: preuzeto s portala the conversation.com

S obzirom da je katastrofalno demografsko stanje jedan od najvećih strateških problema Hrvatske, ali i Zapada u cjelini, objavljujemo jedan zanimljiv članak na tu temu, koji ukazuje na predstojeći kineski veliki problem te vrste, ali i na promišljanja, kako ga Kina može prevladati. U tom kontekstu zanimljivo je i kako se u njemu ukazuje na propali eksperiment Zapada sa jednim (samohranim) roditeljem, ali i favorizira povratak zdravoj i potpunoj obitelji i instituciji braka – kao jedinom načinu za sprječavanje demografske katastrofe i napredak društva, pričemu se navodi potreba vraćanja kineskom tradicijskom konfucionizmu i njegovim zdravim promišljanjima o braku i stabilnoj obitelji. Dakle, vrlo poučno i za nas u Hrvatskoj, poglavito u kontekstu općekršćanskih vrijednosti i stavova o obitelji i braku, a koji se zbog različitih ideoloških eksperimenata i pomodarstava uvezenih s tog istog Zapada od strane same države tako olako guraju u stranu, kao nešto retrogradno, što vrijeđa zdravi razum i sl. a pogubne posljedice čega najbolje vidimo u samoj praksi.

Dakle, radi se o članku, objavljenom u honkonškom mediju South China Morning Post, autorice Wendy Wang, voditeljice znanstveno-istraživačkih poslova američkog Instituta za obitelj. U njemu se navodi kako se u Kini pojavio novi ozbiljni problem: do 2040.g. zemlja može izgubiti čak 100 milijuna ljudi.

Autorica navodi kako smanjenje nataliteta može zaustaviti put prema „kineskom snu“ – cilju, postavljenom od strane predsjednika Xi Jinpinga za značajno poboljšanje ekonomskog položaja prosječnog Kineza do sredine ovoga stoljeća – jer smanjenje radne snage rezultirat će i smanjenjem gospodarskog rasta. Također navodi kako će Kina morati uložiti veći napor u popularizaciju braka i obiteljskog života i „pridržavati se vlastite konfucijske tradicije čvrstih i stabilnih obitelji“. Wendy Wang podsjeća na pojedina istraživanja na Zapadu, poput onoga s Harvardskog sveučilišta pod vodstvom ekonomista Raje Chettija o samohranim roditeljima, za koje kaže da ih karakterizira „niska ekonomska mobilnost i veći postotak završetka u zatvorima“ nego u potpunim obiteljima. „Želi li Kina stvarno ponoviti propali eksperiment Zapada s nepotpunim obiteljima za svoju djecu?“, pita se Wang.

I u SAD-u udate žene rađaju češće nego neudate (samohrane majke) te u prosjeku imaju dvoje djece, dok one žene koje nisu u braku rađaju prosječno jedno dijete, navodi autorica, što ukazuje na važnost braka u demografskoj politici. Osim toga u samohranog roditelja puno su veći i socio-ekonomski problemi, što utječe na osiguranje uvjeta za život i razvoj djeteta.

Vlastito istraživanje Wendy Wang, provedeno u SAD-u, pokazuje, kako se u slučaju sklapanja braka prije rođenja djeteta vjerojatnost pada mladih roditelja ispod crte siromaštva smanjuje za 60%, a njihove šanse za ulazak u srednju klasu, ili čak onu višu, rastu dvostruko (u odnosu na samohrane roditelje).

Wang naglašava načelo „ujutro brak, na veče djeca“ – poznato u Aziji unutar konfucionizma, a koje smatra kako su jedan od temelja zdravog društva upravo brak i stabilne obitelji.

Kako bi povisila natalitet i pritom udahnula najvažnije elemente konfucijske kulture braka i obitelji, Kina će se morati fokusirati na tri glavna smijera: olakšati roditeljima zadaću u zaštiti djece povećanjem godišnjih odmora i isplaćivati roditeljima subvencije ne samo u odnosu na dijete, već i za pomoć bakama i djedovima koji se o brinu za odgoj svojih unuka; Kina će morati promijeniti stambenu politiku u gradskim središtima (u Kini se smatra da mladi čovjek (prije svega muškarac) mora prije braka osigurati stambeni prostor), a doći do stana u velikim gradskim središtima danas je u Kini teže nego ranije zbog rasta cijena nekretnina, što utječe na sklapanje brakova i natalitet; i treće, Kina mora pokrenuti masovnu kampanju za smanjenje troškova nužnih za podizanje djece. Naime, neovisno o tome što je politika „jedna obitelj-jedno dijete“ bila ukinuta, više od polovice kineskih obitelji ne želi ići na drugo dijete jer su uvjerene  kako si to ne mogu priuštiti. Autorica, kao jedan od razloga za to smatra da se posljednjih godina znatno povećala cijena obrazovanja i da zato država u tom smislu mora reagirati.

Također je potrebno da se muževi-očevi više uključe u obiteljski odgoj djece, s obzirom da i Kineskinje sve aktivnije sudjeluju u stvaranju vlastite karijere za što im je u obitelji nužna i veća potpora muževa u kućanstvu s obzirom da su muškarci tradicionalno zauzeti obvezama na poslu i da malo sudjeluju u „klasičnim“ obiteljskim poslovima.

Kako bi izbjegla demografsku stagnaciju i ostvarila „kineski san“, kineska vlada morat će osigurati rast stanovništva, za što će trebati naglašavati visoku važnost braka, a istovremeno nove političke odluke pretvarati u konkretan život.

You may also like