Foto: International Forum on Globalization
Predsjednik vlade afričke otočne države Mauricijus, smještene u Indijskom oceanu, Pravind Jugnauth, nazvao je Veliku Britaniju protuzakonitim kolonijalnim okupatorom, nakon što je istekao rok britanske predaje uprave nad malim otočjem Chagos lokalnoj vladi, navodi u petak, 22. svibnja, BBC.
Mauricijus optužuje London za okupaciju arhipelaga Chagos, posljednjeg afričkog teritorija, smještenog oko 500 kilometara istočno od Maldiva, koji je pod britanskim nadzorom od 1814. godine.
Mauricijus, bivša britanska kolonija, pretendira na to otočje, tvrdeći, kako ga se 1968. g. morao odreći, kao zalog za stjecanje svoje neovisnosti od kolonijalne vladavine Londona.
U svibnju ove godine Glavna skupština UN-a ogromnom je većinom glasova (od 116 „za“ i 6 „protiv“) izglasala neobvezujuću rezoluciju, kojom se Veliku Britaniju poziva da u roku od 6 mijeseci prekine s vladavinom nad otočjem Chagos. Taj je rok nedavno istekao, a London se na tu rezoluciju ne osvrće. On ne priznaje pravo Mauricijusa na to otočje, navodeći, kako Mauricijus njime nikada nije vladao te ga ne želi ga predati, pričemu britansko Ministarstvo vanjskih poslova (Foreign and Commonwealth Office) tvrdi kako London na njega ima pravo. Inače, jedan od otoka toga malog arhipelaga – Diego Garcia, koristi se kao američka vojna baza.
Chagos je bio odvojen od Mauricijusa 1965. g., kada je Mauricijus još bio pod kolonijalnom upravom Londona. Britanija ga je tada kupila za 3 milijuna funti i proglasila ga svojim prekomorskim teritorijem u Indijskom oceanu. Mauritanci pak tvrde da su bili primorani odustati od prava na Chagos u zamjenu za dobivanje nezavisnosti, koju su ostvarili 1968.g. Ta zemlja smatra kako se njezina dekolonizacija odvijala po modelu protivnom pravu na samoodređenje i da je zato britanska uprava nad spomenutim arhipelagom protuzakonita.
A kako vidimo, takav stav zauzima i ogroman broj članica Ujedinjenih naroda. Spomenutoj rezoluciji prethodila je samo tri mjeseca ranijne donijeta odluka Međunarodnog suda UN-a (također neobvezujuća) kojom se od Velike Britanije zahtjeva predaja suvereniteta nad otočjem Chagos Mauricijusu i povlačenje svoje administracije u najkraćem roku.
Kako navodi BBC, u skoro vrijeme UN će početi poduzimati značajne korake prema osudi Londona i njegovog stava kojeg će se označiti kao kolonizatorski, a što može imati posljedice, prije svega u postupnom uvođenju birokratskih sankcija. Drugim riječima, na Veliku Britaniju će se vršiti sve veći pritisak u međunarodnim organizacijama koje ona smatra vrlo važnim.
A kako izgleda britanska uprava nad Chagosom svjedoče i podaci da je London u razdoblju od 1968. do 1974. g. iselio tisuće stanovnika otočja i prebacio ih u Mauricijus i Seišelske otoke, gdje su živjeli u bijedi i diskriminaciji. Mnogi od preseljenih ljudi prebjegli su u Veliku Britaniju „trbuhom za kruhom“. London je kasnije predložio SAD-u gradnju vojne zrakoplovne baze na otoku Diego Garcia za napade na Afganistan i Irak, što je i učinjeno, a spominjalo se da je taj otok koristila i CIA za ispitivanja osumnjičenih terorista.
Treba naglasiti kako je britansko Ministarstvo vanjskih poslova, neovisno o ne prihvaćanju rezolucije UN-a, izjavilo, kako će, iako Ujedinjeno Kraljevstvo ne priznaje pretenzije Mauricijusa, ono ipak ispuniti prethodne obveze o predaji otočja toj Republici nakon što se oni prestanu koristiti za potrebe obrane.
Međutim takva formulacija teško da će zadovoljiti Mauricijus i UN s obzirom na njezinu nepreciznost tj. rastezljivost – poglavito u percepciji novog globalnog geopolitičkog preslagivanja, kada se unedogled može pozivati na razno-razne ugroze: od „sveprisutnog“ terorizma do „opake“ i „agresivne“ Kine i(li) Rusije…
