„Kuknjava“ Poljske i Ukrajine zbog američko-njemačkog sporazuma o „Sjevernom toku 2“ ne prestaje

Prilično patetična izjava poljskog političara koja zapravo više govori o nemoći i porazu spomenute politike „sprječavanja Putina da zarobi Europu“, za koji, naravno, ne treba kriviti niti Poljsku niti Ukrajinu, već isključivo one koji su ih na nju nagovarali i uvjeravali u konačan uspjeh. Ali to je neka posve druga tema

Nakon što su 21. srpnja Sjedinjene Države i Njemačka javnosti predočili odredbe međusobnog sporazuma o plinovodu Sjeverni tok 2 i jamstava koja zbog njegovog pokretanja mora dobiti Ukrajina zbog svoje energetske sigurnosti, ne prestaju reakcije iz Kijeva i Varšave zbog navedenog deala Washingtona i Berlina kojeg one ocjenjuju krajnje negativnim i štetnim po svoje i ukupne europske interese, prije svega one u Srednjoj Europi.

U prvom redu te su reakcije (pošto se na vanjskopolitičkom planu više ništa ne može promijeniti s obzirom na realnost poljske i ukrajinske težine na međunarodnoj pozornici) usmjerene prema domaćoj javnosti koju su političke elite u Kijevu i Varšavi godinama uvjeravale u „neizbježnu sudbinu“ koja čeka spomenuti ruski plinovod – zabranu dovršetka njegove izgradnje. O tome svjedoči i slijedeća vijest:

Varšava je pokušala usporiti izgradnju Sjevernog toka 2, izjavio je za Poljski radio zamjenik šefa tamošnjeg Ministarstva vanjskih poslova Marcin Przydacz . Prema poljskom diplomatu, da nije bilo akcije Varšave, plinovod bi već radio. (Podsjećamo, operater tog energetskog projekta, tvrtka Nord Stream 2 AG namjerava u potpunosti dovršiti izgradnju plinovoda do kraja kolovoza ove godine.)

“Već nekoliko godina odgađamo finalizaciju Sjevernog toka 2. Da nije bilo naših akcija, ovaj bi projekt bio već davno završen, davno je Vladimir Putin mogao vršiti pritisak na Ukrajinu ili naše druge partnere. Što je duže plinovod neaktivan, to je bolje za Srednju i Istočnu Europu i jedinstvo Europske unije ”, izjavio je Marcin Przydacz.

Prilično patetična izjava poljskog političara koja zapravo više govori o nemoći i porazu spomenute politike „sprječavanja Putina da zarobi Europu“, za koji, naravno, ne treba kriviti niti Poljsku niti Ukrajinu, već isključivo one koji su ih na nju nagovarali i uvjeravali u konačan uspjeh. Ali to je neka posve druga tema.




Ovoj bismo vijesti mogli dodati i onu, danas prispjelu, i s njom neposredno povezanu:

ruskom brodu cjevopolagaču Fortuna  preostalo je još na dno mora u danskim vodama položiti svega 13 kilometara plinovodnih cijevi. U njemačkim vodama drugom ruskom brodu Akademik Chersky preostalo je za položiti još 13,9 kilometara cijevi, čime bi plinovod bio u potpunosti izgrađen na čitavoj svojoj trasi od ruske do njemačke obale Baltičkog mora, u duljini nešto većoj od 1200 kilometara. Imat će kapacitet od 55 milijardi m3 plina godišnje, jednako kao i njegov već operativni plinovod „blizanac“ Sjeverni tok (1).





Podsjećam kako je prva cijev (linija B) Sjevernog toka 2 u potpunosti dovršena prije cca dva mjeseca i kako je već počelo njezino punjenje plinom na ishodištu plinovoda, u ruskoj Lenjingradskoj regiji.

Prema pojedinim najavama Sjeverni tok 2 trebao bi proraditi već do kraja rujna, a svakako znatno prije početka zime s obzirom kako rijetko kada ovako ispražnjena europska plinska skladišta, kakva su sada, računaju upravo na njegov plin. Naime, europski kupci ne nabavljaju skuplji LNG čija je cijena na azijskom tržištu i južnoameričkom tržištu opet postala vrlo visoka, što dobavljače ukapljenog plina potiče na zaobilazak europskih terminala. S druge strane i europljanima ne pada na pamet boriti se za skuplji LNG plin kada im se već sada pruža mogućnost za dodatnim količinama jeftinijeg ruskog, što im Gazprom obećava čim proradi spomenuti novi baltički plinovod do njemačkog kopna. Do tada Gazprom uredno ispunjava prethodne ugovorne obveze o isporukama, između ostalog i kroz Ukrajinu, ali ih ne namjerava povećavati dok ne počne isporuka kroz Sjeverni tok 2.

Definitivno možemo zaključiti kako su pobjednici ove velike geopolitičke bitke oko spomenutog plinovoda Rusija i Njemačka odnosno europsko tržište plina u cjelini koje se na ruski plin primarno oslanja a to je ipak velika većina. Rusija zadovoljava oko 35 posto ukupnih potreba za plinom Europske unije i taj pokazatelj još raste, što je činjenica od koje se mora polaziti. On je taj koji osigurava energetsku stabilnost što je nužno za bilo čije gospodarstvo i industriju. Što će biti nakon tzv. energetske tranzicije u EU do 2050. godine, u sklopu koje bi se trebao potisnuti i prirodni plin kao fosilno gorivo (iako je to vrlo dvojbeno, da ne kažem apsurdno s obzirom kako se radi o vrlo čistom energentu, stabilnom u smislu prirodnih rezervi, sigurnom u smislu dobave tj. opskrbe, i ne manje važno – jeftinom) puno je manje relevantno.

(Više o ovoj temi možete pročitati u našoj analizi ovdje ili ispod teksta.)




Z. Meter: Naplata geopolitičke kratkovidnosti: Ukrajina od EU traži kompenzacije za ruski plin

 

 

Komentari

komentar

You may also like