Licemjerje oko iranskog nuklearnog programa dostiže vrhunac

Iranski predsjednik Hassan Rouhani izjavio je kako razina količine obogaćenog urana u toj zemlji sada previsuje razinu iz 2015.g., kada je Teheran pristao na potpisivanje sporazuma o svom nuklearnom programu (info: Reuters).

„Mi obogaćujemo više urana nego što je to bilo prije potpisivanja sporazuma… Pritisak na Iran je narastao, ali mi se nastavljamo kretati naprijed“, kazao je iranski predsjednik u četvrtak gostujući na iranskoj televiziji.

Podsjećamo: Iran je početkom siječnja objavio kako odustaje od ograničenja koja su mu postavljena u okviru nuklearnog sporazuma iz 2015.g. u odnosu na količinu centrifuga za obogaćivanje urana. Međutim Teheran je također kazao kako se on može vratiti ispunjenju svojih obveza ako se ukinu američke sankcije, uvedene nakon jednostranog povlačenja SAD-a iz toga sporazuma u svibnju 2018. godine.

U utorak su Velika Britanija, Francuska i Njemačka pokrenule mehanizam o rješavanju sporova u okviru spomenutog sporazuma, koji se svodi na službene optužbe protiv Irana zbog kršenja uvijeta sporazuma. Zapravo je nevjerojatno kako glavne europske sile i supotpisnice iranskog nuklearnog sporazuma sada „okreću pilu naopako“ i optužuju Teheran za ne ispunjavanje preuzetih obveza (koje je on do prije par mjeseci u potpunosti poštivao usprkos američkom napuštanju sporazuma i uvođenju jednostranih strogih sankcija), a upravo to, ukoliko čak upotpunosti i apstrahiramo američko jednostrano povlačenje, čine one same, i to u vrijeme dok ih je Teheran stalno pozivao da se „othrvaju“ američkim prijetnjama i konačno aktiviraju svoj najavljeni instrument za neometano obavljanje platnog prometa s Iranom (INSTEX) i nastavak međudobne robne razmjene i kupovine iranske nafte. Zato i nije čudo kako su Iran, nakon ove odluke europskog „trija“ po ovom pitanju podržale Rusija i Kina, dok tri ključne europske zemlje i dalje licemjerno izjavljuju kako žele uspjeh nuklearnom sporazumu s Teheranom i da se ne priključuju politici „maksimalnog pritiska“ koju prema Iranu provodi američka administarcija. A američkoj administraciji ovakve licemjerne izjave i dodvoravanje Washingtonu svejedno neće biti dovoljne i ona će od europskih supotpisnica nuklearnog sporazuma i dalje zahtjevati njegovo potpuno odbacivanje (o tome više u slijedećoj vijesti).

Iran je ovaj potez europske trojice nazvao „strateškom greškom s političkoga gledišta“. A to je, ruku na srce, preblaga ocjena spomenutog britansko-francusko-njemačkog čina, za koji ne treba biti niti iranski „odvjetnik“ niti preveliki mudrac za zaključiti, tko je o ovoj prljavoj međunarodnoj igri oko iranskog nuklearnog sporazuma na strani „svjetla“, a tko na strani „tame“ i neistine. A ključne europske zemlje žele biti, narodski rečeno „i poštene i j…“, a to tako ne ide u sadašnjim geopolitičkim okolnostima. One ili trebaju priznati svoju nemoć i staviti se pod skute SAD-a, ili biti čvrste u svojim stavovima. Ovaj njihov sadašnji „ples po žici“ prije ili kasnije dovest će do pada s velikim treskom i teškim posljedicama po sve njihove geopolitičke i geoekonomske ambicije. Jer kukavičluk i licemjerje ne voli nitko, pa će „ostatak svijeta“ puno radije strateški surađivati s čvrstim i konzistentnim globalnim igračima, ma kakva bila priroda njihove unutarnje ili vanjske politike.



A dok se god stvari ne budu nazivale svojim imenom ni Europi ni svijetu neće biti bolje.

Komentari

komentar

loading...

You may also like