Macron priznao realnost: ZAPADNOJ HEGEMONIJI DOŠAO JE KRAJ!

Geopolitičke promjene svjedoče o tome da epohi dominiranja Zapada dolazi kraj. To je u utorak, 27. kolovoza, izjavio francuski predsjednik Emmanuel Macron, u svom govoru na sastanku s francuskim veleposlanicima.

„Mi vidimo kraj zapadne hegemonije u svijetu. Uvijeti se mijenjaju“, kazao je francuski vođa. Od čimbenika koji su doveli do takvoga stanja, Macron je izdvojio „jačanje novih država“, sve primjetnije vodstvo Kine i „velike uspjehe Rusije u svojoj strategiji“.

Ova je izjava, iako naizgled dramatičnoga karaktera, samo javni prikaz onoga što već ionako svi jako dobro znaju na tom istom Zapadu ali se do sada nisu usuđivali o tome javno govoriti. Zanimljivo je kako je ona uslijedila odmah po završetku summita država članica kluba G7 najrazvijenijih zemalja svijeta (već istrošenog formata u kojemu, primjerice, nema jedne Kine, kao uz SAD najjače ekonomije svijeta, dok su njegove članice jedna Kanada ili Italija čiji je udio u globalnoj trgovini u usporedbi s Kinom posve minoran!). Summita, u kojemu su se po prvi put njegove članice u zajedničkoj izjavi uspjele složiti oko svega 5 točaka, što je stalo na jedan list papira. Zato se može pretpostaviti kako je navedena Macronova izjava plod ne samo razmišljanja francuskog državnog vrha, već i najbitnijih članica G7, prije svega SAD-a i njegovog čelnika Donalda Trumpa. Jer ne treba zaboraviti kako je upravo Trump tjedan dana uoči summita G7 pozvao njegove članice da u svoje okrilje iduće godine ponovo prime Rusiju tj. da se obnovi format G8. Trumpovu ideju podržala je Italija, dok je Japan bio suzdržan. Ali je zanimljivo da su upravo oni, koji i najviše stradavaju zbog sankcija i ukupne sigurnosne destabilizacije stanja na europskom tlu zbog sukoba Zapada s Rusijom – članice G7 iz EU (osim spomenute Italije) – Trumpov prijedlog proglasile preuranjenim. Međutim, očito je kako to nije spriječilo Macrona da danas javno, pred svojim diplomatskim zborom prizna novu geopolitičku realnost i da im ukaže na nužnost uvažavanja novih činjenica u njihovom budućem radu.

U tom smislu zanimljiva je i opservacija francuskog medija „Liberation“, koji navodi, kako se nad summitom G7 u francuskom gradu Biarritzu „nadvila sjena Vladimira Putina“. Pa iako je u skorije vrijeme teško očekivati povratak Rusije u klub, navodi dalje taj francuski medij, vođe „sedmorice“ postigli su službeni sporazum o jačanju dijaloga i koordinacije aktivnosti s Rusijom oko postojećih kriza. „Liberation“ navodi da su Trump i Macron uoči summita razmijenili svoje stavove po tom pitanju i da je Trump bio za povratak Rusije bez postavljanja bilo kakvih prethodnih uvjeta, i kazao da u klub treba pozvati vrh tog „ključnog igrača“, kako bi se raspravljalo o iranskom i sirijskom problemu. S druge strane Macron, koji je prošlog tjedna pozvao u goste ruskog čelnika Putina, smatrao je kako bi se Rusija „s vremenom“ mogla vratiti u klub, ali samo pod uvjetom da se „nađe rješenje za Ukrajinu na temelju Minskih sporazuma“.

Dakle, poput svojevrsne „mantre“, Minski se sporazumi kao preduvjet za dijalog ističu sa svih strana, uključno i sa strane Moskve. Na taj način Sporazumi iz Minska postaju neka nova „religija“, u čiju se vjernost svi kunu iako unaprijed znaju kako od nje nema ama baš nikakve koristi. Čini se da je toga za sada svjestan jedino Donald Trump i pokoji zainteresirani čelnik iz sastava „sedmorke“, naravno, svaki od njih iz svojih razloga: Trump bez Rusije ne može riješiti ništa niti u Ukrajini, niti na Bliskom istoku, niti u Afganistanu; Rim zbog ruskih sankcija trpi goleme financijske gubitke, slično kao i Njemačka ali koja se s njima puno lakše nosi s obzirom na svoju veliku gospodarsku snagu; a Tokio, zbog svoje želje za konačnim potpisivanjem dugoiščekivanog mirovnog sporazuma s Moskvom (oko čega dvije strane nikada nisu bile bliže nego li su to sada) i zatvaranja otovrenih pitanja oko suvereniteta nad spornim južnim otočjem Kurilskog arhipelaga.

Zaključak: Emmanuel Macron danas je samo javno iznio onu geopolitičku činjenicu koje su već ionako svi bili svjesni – da je dominaciji i hegemoniji Zapada došao kraj. S druge strane još je uvijek nepoznata politička receptura Zapada vezana uz tu novu, za sada barem od Macrona javno prihvaćenu realnost, tj. određivanje strategije o tome: treba li ju kao takvu i službeno prihvatiti i okrenuti se suradnji s „novim igračima“ tamo gdje je to moguće, ili, drugo, svim joj se preostalim silama pokušati suprostaviti, uza sve rizike koji bi iz toga mogli proizići. A kako se meni čini, intencija Macronove izjave ipak ide prema prvom od dva spomenuta moguća smijera. I izgleda kako u tome on uopće nije usamljen.