Objavljujemo najznačajnije dijelove vrlo zanimljivog, danas objavljenog članka američkog medija POLITICO, koji svojim pristupom i realističkim pogledom na stanje u današnjoj Ukrajini prilično odstupa od uobičajenih medijskih šablona na Zapadu nakon pokretanja ruske vojne intervencije u toj zemlji 24. veljače. Autori članka su Patrick Porter (profesor međunarodne sigurnosti i strategije na Sveučilištu Birmingham), Benjamin H. Friedman (direktor političkih poslova u Defense Priorities), te Justin Logan (viši suradnik na Institutu Cato), što znači da ga vrijedi pročitati.
Inzistiranje na tome da Sjedinjene Države i njihovi saveznici u NATO-u trebaju željeti upravo ono što Ukrajina radi je razumljiva ali i opasna politika, navode spomenuti autori u uvodu svog teksta.
Takvo inzistiranje ne samo što riskira da nas potencijalno uvuče u nuklearni rat, nego također riskira davanje Ukrajini lažne nade i odgađanje sporazuma (s Rusijom, op.GN.). A našu prirodnu simpatiju prema Ukrajini ne treba miješati s potpuno usklađenim interesima, stoji u istom tekstu.
Dalje se kaže kako je ruska invazija diljem Zapada potaknula veliki izljev potpore i solidarnosti s Ukrajinom, a da su članice NATO saveza omogućile Ukrajini učinkovit otpor isporukama oružja, razmjenom obavještajnih podataka i proturuskim sankcijama. Spominje se snažan angažman britanskog premijera Borisa Johnsona za pomoć Kijevu, a „čak i predsjednik Joe Biden tvrdi da Ukrajina nije samo humanitarni cilj za SAD, već i prva država u globalnom ratu između slobode i autokracije“.
Međutim, istodobno, britanska i američka vlada također su jasno dale do znanja Kijevu da neće dobiti sve oružje koje želi niti će se one neposredno uključiti u sukob s Rusima nametanjem zone zabrane letova ili raspoređivanjem svojih snaga. „Ta nevoljkost odražava očito odstupanje interesa između Zapada i Kijeva“, navodi se u tekstu. Ovakav stav tj. opreznost Zapada prema Rusiji je razumljiv, jer se radi o zemlji s nuklearnim arsenalom, dok „eskalacija služi Ukrajinskim interesima“, navodi se dalje u tekstu.
Time se u zapadnim prijestolnicama otvorio jaz između djela koja sugeriraju vanjsku granicu uključenosti i riječi koje sugeriraju sklad interesa, stoji u tekstu medija POLITICO.
Dalje se konstatira kako je takav jaz opasan jer, s jedne strane „privlači domaće (ukrajinske, op.GN.)pozive na eskalaciju, uključujući zahtjeve za maksimalnim ratnim ciljevima, od vraćanja Krima do izravne vojne intervencije“, a s druge, retorika Bijele kuće također potkopava njezino vlastito odbijanje da udovolji zahtjevima Ukrajine za spomenutom visokorizičnom pomoći, poput „zone zabrane letova i potpunog gospodarskog zatvaranja Rusije ili slanja vlastitih vojnih snaga, podrivajući vlastitu suzdržanost“.
„Tvrdnje o potpuno usklađenim interesima mogu potaknuti ukrajinske snove o potpunoj pobjedi koji su vjerojatno neodrživi i samo pridonose produljenju rata“, navodi POLITICO.
Iako su mirovni pregovori sada u zastoju, mogli bi oživjeti kada ruski pritisak na Donbas ili uspije ili se nađe u zastoju, a Ukrajini bi se ponovno mogla predstaviti neugodna mirovna ponuda — izgubiti Krim, prihvatiti veću autonomiju za veći dio Donbasa, posvetiti se političkoj i vojnoj neutralnosti . Ako Kijev misli da je potpora Zapada beskrajna ili da će postati izravnija, mogao bi na kraju odbiti dogovor koji je trebao sklopiti i patiti zbog toga kada se pomoć na koju se oslanjao ne ostvari, navodi se u tekstu američkog utjecajnog medija.
Sva ova obećanja o “željeznoj” potpori, „isprazne sugestije konačnog članstva u NATO-u“, …, sve je to „ostavilo Ukrajinu u ranjivoj ničijoj zemlji: bez štita stvarne zapadnjačke predanosti“… . “U toku ovog kobnog “flerta” bilo je obećanja o “100%” podrške, ispraznih nagovještaja o mogućem članstvu u NATO-u i uspostavljanju sigurnosnog partnerstva, praćeno povećanjem materijalne i vojne pomoći koja nije bila zajamčena”, navode autori.
„Oni koji naoružavaju Ukrajinu možda ne riskiraju dovoljno da bi odgovarali Ukrajini, ali ne riskiraju ništa – opasnost od ruske odmazde ostaje. A sankcije povlače ekonomsku bol za one koji sankcioniraju, kao i za sankcionirane“, navode američki analitičari u tekstu objavljenom u mediju POLITICO.
Kijev je, bez stvarne zaštite, postao hrabriji do te mjere da je “poduzeo korake koji su ubrzali odlučnu rusku akciju”, zaključuju autori.
