U strahu od rata, Zapad se okrenuo ekonomskim prijetnjama i upozorio Rusiju na moguće isključenje iz sustava SWIFT ako ne povuče svoje vojnike s ukrajinske granice, navodi britanski The Economist u zanimljivom tekstu od 18. prosinca. Ali također upozorava i kako ova odluka može dovesti do opasnih posljedica, koja se za Rusiju neće pretvoriti u katastrofu, a što se ne može reći za SAD
Na početku teksta navodi se kako Moskva već nekoliko tjedana koncentrira svoju vojsku u blizini ukrajinske granice i da to ne sprječavaju niti prijetnje Zapada. Kako SAD i njihovi saveznici ne žele tamo slati svoje vojnike, još jedan prijedlog dobiva na težini – isključiti Rusiju iz SWIFT sustava prekograničnog plaćanja, kojeg koristi 11.000 banaka iz 200 zemalja. Ali takva odluka može dovesti do opasnih posljedica, navodi se dalje.
U tekstu The Economista dalje se ukazuje na problem što se SWIFT, sa sjedištem u Belgiji, obvezao na političku neutralnost, kao i to da mnoge europske zemlje, poput Njemačke, održavaju velike poslovne veze s Rusijom i stoga se mogu protiviti takvom potezu. Ali spominje se presedan, kada je Trumpova administracija 2018. g. uspjela natjerati SWIFT da iz svog sustava isključi Iran tj. njegove banke usprkos europskom protivljenju. SAD mogu zaprijetiti povlačenjem svojih banaka iz SWIFTA i td.
Međutim, autor se pita ima li smisla isključiti Rusiju iz SWIFT-a i odmah spominje razloge zbog kojih smatra da bi to bilo pogrešno i opasno jer neće naškoditi Rusiji u smislu da će je uništiti jer se za to pripremala od 2014. g., ali je opterećujuće troškovima za sam Zapad što je dugoročno kontraproduktivno.
Ako Rusija sada bude isključena iz SWIFT-a, uslijedit će odljevi kapitala, masovno povlačenje ulaganja iz tvrtki i depozita iz banaka koje se oslanjaju na inozemno financiranje. Ali tada slijede ruske protumjere, kaže autor. Ruske banke i njihovi inozemni partneri počet će koristiti druga sredstva komunikacije, a operacije će početi obavljati putem sustava financijskih poruka (SPFS) Banke Rusije, koji je alternativa SWIFT-u. Nije toliko raširen i nije tako savršen, ali ga je posve moguće koristiti.
Dalje se navodi kako je Amerika do sada koristila svoju financijsku moć protiv malih ili izoliranih zemalja kao što su Kuba, Iran i Mianmar. Rusko gospodarstvo dvostruko je veće od svih gospodarstava protiv kojih je ikada uvela embargo i svaki poremećaj u Rusiji utjecat će na zemlje koje s njom posluju. Na primjer, Rusija je na petom mjestu među trgovinskim partnerima EU-a. Europske banke imaju 56 milijardi dolara potraživanja za plaćanje od ruskih stanovnika. Bit će druge posljedične štete zbog odmazde. Rusija osigurava 35% europskih potreba za plinom i ima 310 milijardi eura imovine EU-a. (Ovdje bismo dodali kako je Moskva, s podsmjehom reagirajući na ovakve najave nedavno rekla, u redu, europski kupci tada će nam plin plaćati u rubljima i dovoziti ih u naše banke u vrećema, op.GN.)
U konačnici patit će i SAD, stoji dalje u tekstu. One imaju najvažniju ulogu zbog dominacije dolara u sustavima svjetskih poslova. Ali svaka zemlja koja ima opterećujući odnos sa Sjedinjenim Državama pokušat će pronaći alternativu SWIFT-u, a Europa može udvostručiti svoje napore u razvoju samoodrživije mreže plaćanja.
Kina će na ovakvu situaciji gledati kao na “generalnu probu”, prenosi isti medij riječi bivšeg dužnosnika američke administracije za sankcije Adama Smitha, koji dalje kaže kako će ta zemlja imati više poticaja za daljnje jačanje svog CIPS sustava bankovnih prijenosa (China International Payments System – CIPS), koji se natječe sa SWIFT-om. U njega su već uključene neke velike strane banke, a omogućuje slanje poruka na kineskom i engleskom jeziku. Prosječni dnevni volumen transakcija iznosi 50 milijardi dolara, što je puno manje od 400 milijardi koliko ima SWIFT-ov. Ali tijekom prošle godine kineski je platni sustav gotovo udvostručio svoju učinkovitost, a ako bi to došlo do još većih razmjera, financijska dominacija Amerike bit će ugrožena, navodi The Economist u svom tekstu i zaključuje kako su sankcije ove vrste jeftine kada se primjenjuju protiv malih država, ali veće zemlje mogu uzvratiti udarac, kako to kaže Tom Keating iz britanskog Kraljevskog instituta za obrambena istraživanja. „Zapad još uvijek ima baruta… Ali mora mudro odabrati one s kojima se želi boriti“.
