Mike Pompeo u Budimpešti dobio „odbijenicu“

U vijesti koju smo objavili 8. veljače (vidi poveznicu ispod teksta), navedeno je kako američki državni tajnik Mike Pompeo 11. veljače počinje svoju četverodnevnu mini-turneju po europskim zemljama – Mađarskoj, Slovačkoj, Poljskoj, Belgiji i Islandu. Tom će prigodom Pompeo Budimpeštu pozvati na odbacivanje suradnje po rusko-turskom plinovodu „Turski tok“, na aktivnije mađarsko sudjelovanje u završetku LNG projekta na otoku Krku za uvoz ukapljenog plina i izgradnju plinovoda, na „suprostavljanje ruskoj agresiji“ i prestanak mađarske blokade suradnje NATO saveza s Ukrajinom, objavili smo u gore spomenutoj vijesti kroz prenešene navode američkog State Departmenta. Ta američka vladina institucija također je tom prigodom objavila kako će Pompeo aktivirati napore Washingtona za suprostavljanje utjecaju Rusije i Kine u Srednjoj Europi iz koje su se SAD bile povukle, da bi umjesto njih, u tamošnji vakuum „s radošću“ uskočile Rusija i Kina.

Dakle, jučer je američki državni tajnik boravio u Budimpešti, zadavši si, očito, prilično ambiciozan zadatak s obzirom na čvrstoću kojom aktualna vlada na čelu s Viktorom Orbanom već godinama provodi vanjsku politiku te zemlje, ali ništa blaže niti onu unutarnju, kroz koju su iz Mađarske protjerani američki „filantrop“ George Soros i njegove obrazovne institucije i nevladine udruge, a onim preostalim NVO Budimpešta je postrožila načine djelovanja i financiranja iz državnih jasli.  Ali Soros se Pompea i sadašnje američke administracije ne tiče i oni  će ga „lako preboljeti“. Njima je u prvom interesu, i to uopće ne skrivaju, učiniti od Mađarske i čitave Višegradske skupine država novi „sanitarni koridor“ prema Rusiji. Međutim, problem po Washington je taj što „sanitarni koridor“ Mađari baš i ne žele biti, ali i ne samo oni.

Pompeo je primarno želio „uskladiti satove“ između SAD-a i Europske unije, barem njezinog istočnog dijela na koji se iz objektivnih razloga puno lakše utječe, kada je u pitanju politika prema Kini i Rusiji – državama, koje, kako je rekao jedva stupivši na mađarsko tlo, „ne dijele ideale, koji su tako vrijedni Amerikancima“ i zbog čega prekoatlantski saveznici moraju zbiti svoje redove. „Mi ne možemo dozvoliti Putinu sijanje razdora između prijatelja unutar NATO-a“, kazao je američki državni tajnik na zajedničkoj konferenciji za medije s mađarskim šefom diplomacije Peterom Szijartom.

Međutim, od mađarskog kolege dobio je neočekivano oštar odgovor: „Kada je riječ o Rusiji, u europskoj političkoj areni postoji ogromno licemjerje. Nama je dosadilo kada vi govorite kako mi imamo bliske odnose s Rusijom.“ Naime, smatra mađarski ministar, zapadne zemlje jačaju svoju trgovinu s Rusijom i nitko ih za to ne kažnjava.

Mađarska je posljednjih godina, u najmanju ruku rečeno sumnjičavo gledala na čitav niz uvedenih proturuskih sankcija i svo vrijeme nastojala održati donekle normalan razvoj svojih odnosa s tom zemljom, koliko je u takvim uvjetima uopće bilo moguće. Tako, sada, Amerikance najviše brine što se Mađarska odmah suglasila sudjelovati u projektu plinovoda „Turski tok“ tj. kupovati ruski plin i kroz taj novi dobavni smijer, pri čemu je neformalno odbila kupovati skuplji američki ukapljeni plin ne dajući pozitivan odgovor na natječaj hrvatske vlade o zakupu plina iz LNG terminala koji će se graditi u Omišlju, pri tom jasno kazavši kako će odluke o tome donositi na temelju tržišnih kriterija tj. cijene plina – kraće rečeno, kupovat će onaj jeftiniji, a to je ruski. I drugi veliki problem koji brine Washington kada je u pitanju mađarska vanjska politika je onaj, o njezinoj blokadi suradnje NATO-Ukrajina zbog kršenja prava mađarske nacionalne manjine na zapadu Ukrajine, kojoj Kijev brani obrazovanje na mađarskom jeziku i polučenje dvojnog državljanstva tj. mađarskih putovnica.

Pa iako u Mađarskoj postoje relativno ozbiljne prozapadne političke snage, koje bi sasvim rado koketirale s Trumpovom administracijom, prije svega u glavnom gradu Budimpešti, a radi se o bivšim vladajućim socijalistima, lijevo-liberalnoj stranci „Politika može biti drugačija“, socijalnim liberalima na čelu s bivšim premijerom Ferezcom Gyurcsányem, ali i krajnje nacionalističkoj  stranci Yobbik, snaga aktualne vlade i Viktora Orbana još je uvijek po svih njih nedodirljiva, što se potvrdilo i na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima u toj zemlji. Osim toga, Mađarska u tom pogledu nije usamljena (u takvom slučaju možda bi se  Orbanovim padom u Washingtonu već ranije pozabavili): slične stavove Mađarskoj, za razliku od Poljske koja će istog trena pozitivno reagirati na sve američke zahtjeve, ima još i Slovačka, a Češka je nepoznanica s obzirom na proruskog predsjednika Miloša Zemana i većinskog raspoloženja javnosti za uvođenje proturuskih sankcija, čemu se oprezno približava i premijer Andrei Babiš ). Inače, češka delegacija uskoro putuje u SAD pa Mike Pompeo iz tog razloga u ovoj turneji preskače Prag.

Dakle, već bi se sada moglo prognozirati slijedeće: Pompeo će, u najboljem slučaju, od Višegradske skupine zemalja polučiti polovičan (ne)uspjeh. Međutim, jasno je kako je zbog strateških razloga, prije svega onih energetskih, njemu ipak bio prioritet „slamanje“ Viktora Orbana i time sprječavanje ukaska  novih količina ruskog plina u prostor Srednje Europe kroz plinovod „Turski tok“, čiji se drugi krak planira graditi kroz Bugarsku i Srbiju do granice s Mađarskom. Osim toga, Mađarska bi, prema američkim planovima, trebala biti najvažnija karika u lancu opskrbe Srednje Europe američkim ukapljenim plinom iz LNG terminala na Krku, koji, bez njezinog aktivnog sudjelovanja i nema neku perspektivu. Naime, njihov LNG plin u Poljsku stiže s tamošnjeg LNG terminala, a isto tako i u Litvu preko njezinog. Austrija i Slovenija za američki plin ionako nemaju interesa – one su već prošle godine potpisale nove dugogodišnje ugovore o opskrbi ruskim plinom s „Gazpromom“. Eventualnim mađarskim ulaskom u igru s američkim LNG-em, u obzir bi mogla doći i opskrba tim plinom Ukrajine, koja je, također, poput Poljske, bespogovorno kooperativna u odnosu na sve zahtjeve Washingtona.

Dakle, nakon američkog neuspjeha „miniranja“ rusko-njemačkog plinovodnog projekta „Sjeverni tok 2“ (ta „igra“ formalno još nije završena ali je projekt u praksi više nemoguće zaustaviti političkim putom), Washingtonu ostaje i velika glavobolja s „Turskim tokom“. Ukoliko oba projekta („Turski tok“ u smislu izgradnje druge cijevi koja bi trebala ići u EU, jer je prva cijev za Tursku već izgrađena i više nije upitna), moglo bi se bez problema i bez bojazni za pogrešku konstatirati, da su Sjedinjene Države izgubile energetski rat s Rusijom za europsko tržište. Utjeha za Washington može biti jedino ta, da će on izvoz svog ukapljenog plina u Europu ipak znatno povećati u odnosu na prijašnje količine.

TOP VIJEST: SAD-e spašavaju LNG terminal na Krku? Washington od Mađarske traži uvoz LNG-a s Krka!

 

0 komentara

You may also like