Pad EU: Migranti se probijaju silom, pritisak neizdrživ, policajci ozlijeđeni

Od uloge mnogih država EU, u smislu zaštite sigurnosti njihovog stanovništva, imovine, granica, ostale su još samo uspomene i geografski pojmovi na atlasima svijeta. Državne se elite radije bave trivijalnim pitanjima, poput onih koji će nacionalni motivi biti na kovanicama eura

Ne smiruje se val migranata s područja Afrike koji se nastoje pod svaku cijenu dokopati europskog kopna. Jedna od omiljenih ruta, osim one kroz Libiju i dalje brodovima do talijanskih otoka i kopna, svakako im je i ona preko dviju španjolskih enklava na krajnjem sjeverozapadu Afrike, uz granicu s Marokom – Ceute i Melille. O tome svjedoči i slijedeća vijest koju je u četvrtak, 22. srpnja, objavio Reuters:

Više od 200 migranata iz duboke Afrike ušlo je u španjolsku enklavu Melilla iz Maroka.

Migranti su se konopcima s kukama popeli na šestmetarsku ogradu koja Maroko odvaja od Melille odnosno suverenog španjolskog teritorija. U pravom napadu migranata sudjelovalo je više od 300 osoba, od kojih je 238 muškaraca provalilo na teritorij Španjolske. Tijekom tih nereda trojica policajaca iz postrojbe koja nastoji sprječavati ilegalni proboj migranata na španjolski teritorij lakše su ozlijeđena.

Ovdje bismo dodali slijedeće: svi ovi jalovi pokušaji da se spriječi ilegalni ulazak migranata na tlo Europe samo su farsa i potvrda činjenice kako stvarne želje za rješenjem ovog novovjekog fenomena i velikog problema u EU zapravo i nema.

Nikako nismo pristalice pucnjave vatrenim oružjem po civilima, ali i sama uporaba vatrenog oružja u smislu pucanja u zrak, iznad glava onih koji ilegalno i agresivno, na divljački način žele prijeći državne granice imala bi itekako veliki učinak u sprječavanju istoga, jer nikome, sigurno, nije ugodno slušati fijuk metaka iznad svoje glave.




Dovoljno je podsjetiti kako je prije 10-ak godina Australija riješila problem navale ilegalnog i masovnog ulaska Kineza i drugih Azijata na svoje obale. Naime, problem se prije toga nije mogao učinkovito riješiti nikakvim političkim apelima, čak niti pukim prijetnjama, sve dok državni vrh te zemlje nije donio odluku da se na ilegalne migrante otvori vatra. Kada je to jednom učinjeno (potopljeno je nekoliko čamaca s migrantima), gle čuda – zauvijek je zaustavljena migrantska navala koju je Cambera ispravno procijenila kao prijetnju svojoj nacionalnoj sigurnosti. Nikakvih većih kritika s ključnih pozicija međunarodne zajednice australijska vlada zbog takve svoje odluke nije pretrpjela. Ali zašto i bi? Ili, što i da jest? Ona je svojim suverenim pravom i svojim na ustavu i zakonu utemeljenim odlukama problem za sebe riješila.

EU iz njoj dobro znanog razloga to ne želi, a elite država članica, poglavito onih manjih i gospodarski slabijih, već su odavno Bruxellesu prodale i sebe i državni suverenitet i samo se „igraju“ gospodara država koje to već odavno nisu.





Od stvarne uloge država EU, u smislu osiguranja zaštite sigurnosti njihovog stanovništva, imovine, granica, ostale su još samo uspomene i geografski pojmovi na atlasima svijeta. Njihove se elite radije bave trivijalnim pitanjima, poput onih koji će nacionalni motivi biti na kovanicama  eura (što se nas tiče mogu biti i oni iz „crne Afrike“ ako će to pomoći ljudima da riješe životno važne probleme među kojima je, svakako, i ovaj s ilegalnom migracijom), kojima misle skrenuti pozornost sve zabrinutijih građana koji dobro vide o čemu se u stvari radi i kuda nas to njihova politika vodi.

Komentari

komentar

You may also like