Popljuvan poljski veleposlanik u Tel Avivu: kriza izraelsko-poljskih odnosa

Iako državna vodstva Izraela i Poljske nastoje imati što bolje međusobne odnose i takvima ih javno prikazati, njihovo zadržavanje u normalnim okvirima sve je teže. Pogotovo su korektni odnosi bitni Izraelu kojem Varšava „drži stranu“ u Bruxellesu tijekom povremenih neugodnih rasprava o izraelskim potezima po palestinskom i drugim „škakljivim“ pitanjima, pri čemu je nužan konsenzus svih članica EU da bi se usvojile bilo kakve zajedničke političke ili pravno-važeće odluke protiv Izraela.

Naime, izraelsko-poljski odnosi počeli su se kvariti u vrijeme kada je Varšava željela usvojiti novi zakon koji bi spominjanje Poljske ili Poljaka u negativnom kontekstu po pitanju holokausta u vrijeme Drugog svjetskog rata tretirao kao kazneno djelo. Zakon je predviđao novčanu kaznu ili kaznu zatvora do tri godine za one, koji, između ostalog, „javno i protivno činjenicama” poljskom narodu ili državi pripišu odgovornost za ili suučešće u zločinima počinjenim od strane „Trećeg rajha”. Iako je sporni zakon dobio potporu parlamenta, a poljski predsjednik Andrzej Duda ga je početkom veljače prošle godine i potpisao, poljska vlada je krajem tog istog mjeseca odgodila njegovu primjenu, prije svega zbog snažnog pritiska Izraela ali i šire međunarodne zajednice. Izraelskim dužnosnicima posebno smeta odlomak u kojem vide pokušaj negiranja sudjelovanja nekih Poljaka u istrebljenju Židova, pa čak i mogućnost gonjenja preživjelih iz holokausta koji bi ukazivali na takve slučajeve.

Međutim problem se time nije riješio nego samo „stavio pod tepih“, o čemu svjedoči i činjenica da je Poljska početkom veljače ove godine odustala od planiranog summita Varšavske skupine (V4) u Izraelu, nakon što je obnašatelj dužnosti izraelskog ministra vanjskih poslova Israel Katz rekao kako je “puno Poljaka” surađivalo s nacistima tijekom Drugog svjetskog rata i da dijele odgovornost za holokaust, na što je poljski premijer Mateusz Morawiecki kazao kako je ta izjava “rasistička i neprihvatljiva”.

Ovaj poduži uvod bio je potreban kako bi se shvatio incident koji se u prošli utorak dogodio u Tel Avivu. Tamo je poljskog veleposlanika Marka Magirovskog, koji je sjedio u svom automobilu, pljunio jedan 65-ogodišnji Izraelac, kojega je ubrzo izraelska policija identificirala i uhitila. Ubrzo nakon incidenta u poljsko Ministarstvo vanjskih poslova pozvana je izraelska veleposlanica Anna Azari radi pojašnjenja događaja. Poljska je strana tim povodom izrazila odlučan prosvijed. Ali na tome nije i završilo: poljski premijer Mateusz Morawiecki osobno je reagirao na nemili događaj, pa je u srijedu na svom tvitu napisao slijedeće: „Ja sam bio jako zabrinut čuvši za taj rasistički napad na poljskog veleposlanika u Izraelu. Poljska odlučno osuđuje taj napad, koji nije ništa drugo nego izlijev ksenofobije. Nasilje prema bilo kojem diplomatu ili bilo kojem građaninu je neprihvatljivo.“

Istodobno, izraelski državni vrh odlučio se suzdržati od reakcije na tu javnu objavu poljskog predsjednika vlade, ne želeći mu pridavati važnost i time pogoršavati ionako i bez toga loše i složene odnose između dviju država. Izrael se ograničio samo na kratku izjavu svog MVP, u kojoj se navodi ono „izražava svoju punu solidarnost s poljskim veleposlanikom i svoju potresenost ovim incidentom“.

Ovdje je bitno spomenuti kako je kriza odnosa dviju zemalja doživjela svoj vrhunac ovoga tjedna kada je Poljska odgodila planirani posjet izraelske političke delegacije Varšavi i kada se trebalo razgovarati o povratku imovine poljskih Židova, konfiscirane u vrijeme holokausta, koja je do sada u vlasništvu poljske države. S druge strane poljska vlada smatra kako je to pitanje zatvoreno i da Poljska ne namjerava razmatrati s izraelskom stranom niti s bilo kim drugim pitanja o isplati kompenzacija poljskim Židovima ostalim bez svoje imovine, ili njihovim nasljednicima. Navodno je u svemu ovom grešku počinio netko iz vodstva izraelske delegacije (konkretno Ministartva socijalne skrbi), koji je uoči samog leta u Varšavu javno kazao koja je stvarna svrha toga puta. Prema pojedinim navodima iz Izraela, to se pitanje trebalo raspravljati, „ali se o tome nije trebalo govoriti javno“ i da je baš to bio uzrok ovakve poljske odluke.

A što se samoga počinitelja navedenog incidenta u Tel Avivu tiče, nakon zadržavanja u policiji, njega je drugi dan sud pustio na slobodu, izjavivši pri tom kako se radi o ružnom i sramotnom činu prema poljskom diplomatu i koji zaslužuje svaku osudu. Sam 65-ogodišnjak je javno napisao kako žali zbog svoga postupka i naveo kako je njegova obitelj preživjela užase holokausta u Poljskoj, da traži oprost od poljskog veleposlanika i td.

Zapravo, ovaj incident otkriva kako javnost dviju zemalja na međusobne odnose gleda potpuno drukčije u odnosu na to kakvim ih žele prikazati njihove vlade. Negativni stereotipi su snažno prisutni s obiju strana, kako u poljskom pogledu o svojoj potpunoj nevinosti u događajima oko holokausta u njihovoj zemlji, tako i na izraelski pogled o učešću čitavog poljskog naroda u tim užasnim događajima u isto takvim vremenima. To su krajnje pozicije, koje, naravno, ne odgovaraju istini, ali koje, na žalost, danas više nisu izražene samo u  ultra-desnim strankama dviju zemalja, već se nerjetko prelijevaju i u širu javnost. Zato je bilo koji incident navedenoga tipa dovoljan za novi rast tenzija i ksenofobije. Ali to je valjda sudbina današnjega svijeta, sve više zatvorenoga u svoje uske okvire i nespremnog za iskreni dijalog i pronalazak stvarne istine (ili barem iskrene težnje prema njezinom pronalasku, koliko je to u ovom i ovakvom svijetu moguće) o bilo kojem problemu koji izaziva kontroverze, ne samo po spomenutom pitanju i ne samo u izraelsko-poljskim odnosima. Zakopavanje u svoje rovove, ali i povijesni zaborav opasni su, a onda i nemoralni prema samim žrtvama ma tko one bile. Žrtva je uvijek žrtva i zaslužuje pijetet i barem verbalnu i povijesnu osudu zločinaca, jer je za kazneni progon stvarnih egzekutora i njihovih  nalogodavaca ionako prekasno budući da ih više uglavnom niti nema među živima. Na taj bi se način pustilo današnje ljude da nastave živjeti normalno, a ne da vode neke vječne, uglavnom ideološke ratove koje ionako ne mogu dobiti.

 

0 komentara

You may also like