Sjedinjene Države bile su predvodnik proturuskih sankcija i prije početka ruske vojne operacije u Ukrajini 24. veljače. S njom su one samo dodatno i krajnje intenzivirane tj. izdignute na do sad u povijesti nikad viđenu razinu (SAD su, za razliku od EU, uvele i embargo na ruske energente) pa je sada riječ isključivo o iščekivanju njihovog učinka jer nikakvih drugih poluga za utjecaj na politiku Moskve Washington više nema. Sve to jača i nervozu, jer je cilj što skorije ekonomsko slamanje Rusije i usložnjavanje tamošnjeg socijalnog stanja koje bi trebalo izazvati prijevremenu, moguće i nasilnu smjenu vlasti.
Na temu proturuskih sankcija sinoć se oglasila i glasnogovornica Bijele kuće Jen Psaki. Kazala je kako Sjedinjene Države, kroz sankcije, žele staviti Rusiju pred izbor između neplaćanja i trošenja deviznih rezervi koje su joj ostale. Reuters je ranije izvijestio da Ministarstvo financija SAD-a neće dozvoliti da se uplate ruskog državnog duga u dolarima vrše u američkim bankama.
“Rusija nema neograničene resurse, poglavito sada sa štetnim sankcijama koje smo uveli. Morat će birati između iscrpljivanja svojih preostalih dolarskih rezervi, trošenja novih prihoda ili neplaćanja”, rekla je Psaki na brifingu.
Cilj američke administracije nazvala je “iscrpljivanjem resursa koje Putin ima za nastavak aktivnosti protiv Ukrajine”. Dodala je kako sankcije već pokazuju svoju učinkovitost, stavljajući ruski financijski sustav “na rub kolapsa”.
Međutim, ne misle baš svi kao Psaki. Tako je jučer visoki predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku EU Josep Borrell kazao da se ruska rublja dobro nosi s dosadašnjim sankcijama Zapada.
Ima i medija, poput britanskog The Economist-a, koji tvrde kako se „ranjeni ruski medvjed“ iznenađujuće dobro nosi sa sankcijama i da one nisu rezultirale učinkom koji se od njih očekivao. O tome smo opširno izvijestili na poveznici koju možete pročitati ovdje ili ispod teksta.
Svrha ovih oštrih mjera bila je dovesti rusko gospodarstvo u zastoj – i isprva su stvarno funkcionirale: u prvom tjednu nakon uvođenja novih sankcija rublja je pala za trećinu u odnosu na dolar, a cijene dionica mnogih ruskih tvrtki su propale. Međutim, tada je kaos na ruskim tržištima splasnuo, piše The Economist 31. ožujka. Tečaj rublje je već značajno porastao u odnosu na minimalne vrijednosti s početka ožujka i sada se približava prethodnoj razini.
I iako je još prerano donositi bilo kakve konačne zaključke, u Rusiji je malo dokaza da je njezina gospodarska aktivnost ozbiljno pogođena, naglašava autor teksta u britanskom mediju. Prema analizi temeljenoj na podacima Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, BDP Rusije 26. ožujka bio je 5% veći nego prije godinu dana. Novinari Economista prikupili su i druge relevantne podatke koji pokazuju da se potrošnja električne energije i željeznički prijevoz robe u Rusiji nisu smanjili, kao niti povisile cijene goriva, struje, …, stoji dalje u članku.
Drugi važni čimbenik vezan je uz ruski izvoz energije. Usprkos brojnim sankcijama, Rusija još uvijek opskrbljuje strane kupce naftom u vrijednosti od 10 milijardi dolara mjesečno, što je otprilike četvrtina onoga što je ranije izvozila. Osim toga, nastavlja primati prihode od prodaje plina i naftnih derivata, što je vrijedan izvor valute, kojom se u neutralnim i prijateljskim zemljama može kupovati roba široke potrošnje i potrebni dijelovi. Čak i ako se situacija ne promijeni, rusko gospodarstvo sasvim je sposobno izdržati neko vrijeme, zaključuje britanski The Economist.
Jučer je američki Bloomberg izvijestio i o predviđanjima uglednih analitičkih tvrtki o stanju ruskih financija. Bloomberg predviđa kako Rusija, usprkos stanja oko Ukrajine i zapadnih sankcija, može zaraditi više od 320 milijardi dolara od izvoza nafte i plina 2022. godine, što je oko 35% više nego godinu dana ranije (tekst možete pročitati na našoj poveznici ovdje).
Ali ono što ovdje moramo reći i što je, vjerojatno, još važnije je slijedeće: nikad viđene sankcije u Rusiji nisu dovele do željenog jačanja nezadovoljstva protiv Putina, već suprotno, do rijetko kad viđene homogenizacije društva i do jačanja Putinovog rejtinga. To je teško pripisivati nekakvoj očekivanoj početnoj reakciji građana i automatskoj solidarizaciji s vodstvom zemlje i koja će splasnuti čim nastanu veći problemi.
Moskva je, naime, politički, medijski i propagandno u ruskom društvu uspjela potpuno preokrenuti paradigmu i postaviti Rusiju „u položaj žrtve pred agresivnim Zapadom“ i čitav pokrenuti proces prikazati kao istinsku i sudbinsku borbu „na život i smrt“ – za samo preživljavanje tj. opstanak Rusije kao države i ruskog naroda kao takvog.
Zato će bolni učinak zapadnih sankcija po Rusiju uistinu i biti bolan, ali je glavno pitanje kako će se i koliko dugo Rusija s tim nositi? Jer previše vremena nema niti Zapad. Proturuske sankcije već snažno udaraju i po samoj Europi odnosno EU. Ona se još uvijek boji uvesti i embargo na ključne ruske energente – naftu i plin, koji su Moskvi glavni izvor prihoda, a EU joj u tom smislu najvažnije tržište.
Drugim riječima, pokrenut je opasni sankcijski proces s nepredvidljivim posljedicama ne samo po Rusiju, već i Europu pa i svijet. Zato je jako rano za donošenje konačnih zaključaka i rezimiranje posljedica, osim, naravno, u propagandne svrhe.
