SAD traže izlaznu strategiju: U Ankari održani američko-ruski pregovori o Afganistanu

U petak, 22. veljače, u turskom glavnom gradu Ankari, održani su pregovori između američkih i ruskih predstavnika po Afganistanu – Zalmaya Khalilzada i Zamira Kabulova. Sastanak je održan u ruskom veleposlanstvu, iza zatvorenih vrata, a trajao je više od sat vremena, izvjestio je turski medij Daily Sabah. Satanku je nazočio i ruski veleposlanik u Turskoj. Dvije strane razgovarale su i o pripremi slijedećih konzultacija o Afganistanu u tzv. Moskovskom formatu, kao i o pokretanju unutarafganistanskog političkog dijaloga.

Što se to, zapravo događa, i što je ponukalo Sjedinjene Države na sastanak sa svojim glavnim globalnim suparnikom – Rusijom, po toj, po sebe tako osjetljivoj vanjskopolitičkoj temi kakva je Afganistan? Prije odgovora na to pitanje, podsjetio bih da su Sjedinjene Države nedavno pozvale sve zainteresirane snage u međunarodnoj zajednici u pomoć u provedbi mirovnih pregovora u toj srednjoazijskoj državi (20. veljače o tome je govorio i zamjenik glasnogovornika američkog State Departmenta Robert Palladino, a portal Geopolitika News odmah je i prenio njegove riječi).

SAD su nedavno pokrenule pregovore s talibanima (koje su ne tako davno  smatrale terorističkom organizacijom koju je potrebno uništiti do temelja i s kojom nikada neće biti pregovora), s prijedlogom njihovog uključenja u pregovore s vladom u Kabulu oko postizanja mirnog riješenja dugogodišnjeg sukoba. Ovdje je važno spomenuti kako su se Sjedinjene Države dugo vremena protivile i ruskom pregovaračkom formatu između zaraćenih afganistanskih strana, koji se održavaju u. Moskovi i gdje su, iako su bile uredno pozivane, odbijale slati svoje političke predstavnike (uz Rusiju, u moskovskim pregovorima o Afganistanu sudjeluju još i predstavnici Kine, Indije, Pakistana, Irana i Afganistanu susjednih srednjoazijskih država iz bivšeg SSSR-a). A nedavno je u Moskvi održan sastanak na kojem su po prvi put zajedno sudjelovali i predstavnici talibana i vlade u Kabulu. I službena afganistanska vlada ranije je također odbijala slati svoje predstavnike na sastanke u Moskvu, pridržavajući se uputa sa strane Washingtona, koji je i njezin glavni sponzor i bez čije pomoći ona, prema pojedinim procjenama, ne bi opstala niti puna dva mjeseca. Ali vremena i okolnosti su se dramatično promjenili, talibani vojno napreduju, a regionalne sile otvoreno zahtjevaju i svoj dio „kolača“ tj. pravo i na svoje interese u susjednom im Afganistanu.

Drugim riječima, i na afganistanskom geopolitičkom polju više se nema što skrivati  i sve su karte posložene na stolu. Naime, odavno je već potpuno kako u toj zemlji nikada ne može biti mira bez dogovora glavnih globalnih i regionalnih sila. Pri tom se nerjetko govorilo i kako kaotično stanje u Afganistanu zapravo SAD-u i odgovara s obzirom na, prije svega kineske strateške infrastrukturne i gospodarske projekte koje uključuju i tu zemlju, kao i energetske projekte, prije svega plinovode koje bi išli iz Turkmenistana prema jugu, u smjeru Indijskog oceana. Ali stanje kontroliranog kaosa, na kojemu se temeljila dosadašnja američka strategija u Afganistanu, košta jako puno i ne može trajati u nedogled, tim prije što su temelj te strategije isključivo američke vojne snage (potpora europskih partnera iz NATO saveza u tom je smislu, a još više u smislu financiranja potpuno zanemariva, a tim prije, ukoliko se u cijeloj toj priči pogleda i omjer poginulih američkih i europskih vojnika u toj zemlji od početka američke vojne kampanje i misije NATO saveza 2001.g.).

Sve ovo treba promatrati i u kontekstu najave američkog predsjednika Donalda Trumpa iz prosinca prošle godine, kada je, osim povlačenja američke vojske iz Sirije spomenuo i povlačenje gotovo polovice od ukupno 14 tisuća američkih vojnika iz Afganistana. Iako taj dio Trumpove zapovjedi dosada nikada nije i službeno potvđen, jasno je kako Trump u takvim stvarima nikada ne govori „u porazno“. Osim toga, povlačenje Amerikanaca iz Afganistana dio je njegovih glavnih predizbornih obećanja iz 2016.g. A Trump svoja ključna obećanja nastoji i mora izvršiti ukoliko želi i svoj drugi mandat u Bijeloj kući, a nedvojbeno je da ga želi.

U tom kontekstu, dobre poznavatelje globalnih geopolitičkih prilika, prije svega onih vezanih uz dugogodišnji afganistanski sukob, sigurno ne iznenađuje današnji sastanak američke i ruske delegacije, k tome još i u Turskoj. To je, nedvojbeno, i veliki uspjeh turske diplomacije i tamošnjeg državnog vrha, predvođenog predsjednikom Erdoganom, koji proteklih godina znalački levitira između Moskve i Washingtona po pitanju sirijskog sukoba. Dvije globalne supersile sastaju se na turskom teritoriju – svojevrsnom neutralnom terenu s obzirom na Erdoganov suverenistički model vođenja vanjske politike, neovisno o turskom formalnoim članstvu u NATO savezu, i razgovaraju o tako velikom problemu kakav je onaj afganistanski.

Velike globalne geopolitičke igre, s golemim ulozima u pozadini, sve jasnije iscrtavaju nove obrise budućeg međunarodnog poretka i odnosa snaga u jednom posve drukčijem svijetu koji nam se priprema i za koji treba biti spreman, a ne dozvoliti da nas sve to, opet, po tko zna koji put iznenadi kako „guske u magli“, ili diletante i neznalice koji ne vide šumu od drveća.

0 komentara

You may also like