4. ožujka 2018. g. navodno ruskim kemijskim otrovom u britanskom Salisburyu otrovani otac i kćer Skripalj (Sergey i Yulia), za što nikada nije okončan sudski proces ili bili javno predstavljeni dokazi da je to učinila upravo Rusija ali su zato protiv nje sankcije bile vrlo brzo uvedene (Sergey Skripalj, bivši je ruski obavještajac koji je u Rusiji bio osuđen za špijunažu u korist Velike Britanije a naknadno je razmjenjen u sklopu „vječnih“ rusko-britanskih „špijunskih igara“ po obrascu Jamesa Bonda), preselili su se u Novi Zeland, gdje žive pod novim imenima i izmišljenim biografijama. Tako, barem, 7. lipnja navodi britanski medij The Sunday Times, pozivajući se na visokopozicionirani izvor u britanskoj vladi.
U članku se navodi kako su, osim novog identiteta i biografije, dvoje disidenata dobili i materjalnu pomoć kako bi počeli novi život.
Skripalji će se, navodi se dalje u članku, u ostatku života suzdržati od kontakata s novinarima i rodbinom. The Sunday Times, navodi, kako je bivši Skripaljov susjed u Velikoj Britaniji Ross Cassidy za taj medij izjavio da je u prosincu od njega dobio Božićnu čestitku. A upravo su Cassidy i njegova supruga Skripalja odvezli u zračnu luku Heathrow zbog dočeka njegove kćeri, samo dan uoči ruskog napada kemijskim otrovom. A ta je britanska obitelj, koja je više od deset godina prijateljevala sa Skripaljima, bila i jedina od strane civila koja je smjela posjetiti Yuliju u bolnici nakon trovanja.
Podsjećam kako su britanski mediji već ranije pisali o mogućnosti da otac i kćer Skripalj, koji su pod zaštitom britanske vlade, mogu biti prebačeni u jednu od zemalja koje čine tzv. savez „Pet očiju“ („Five Eyes“), i u koji, osim Velike Britanije, ulaze još i SAD, Kanada, Australija i Novi Zeland. A taj isti The Sunday Times, ranije je pisao kako britanski obavještajci razgovaraju s kolegama iz CIA-e o mogućem prebacivanju Skripalja u Sjedinjene Države.
Bilo kako bilo Skripalji su se sigurno negdje skrasili, daleko od očiju javnosti, s novim identitetima i biografijama. Međutim u ovoj, široj javnosti možda i zanimljivoj priči s okusom avantura poznatog „agenta 007“ (Englezi, Rusi, špijuni, otrovi, skupi automobili i hoteli, nezaobilazne ljepotice i revolveri – što sve intrigira maštu običnih ljudi), teško je vjerovati kako bi neki „visokopozicionirani izvor iz britanske vlade“ tek tako nekom mediju prenio svoja saznanja o tome gdje se Skripalji trenutačno nalaze i time ugrozio i svoju (neovlašteno iznošenje tajnih podataka) i njihovu sigurnost. Tim više što Novi Zeland po broju stanovnika baš i nije neka prevelika država (nešto je veći od Hrvatske i broji oko 4,8 milijuna stanovnika) a da bi se netko tako lako skrio u ogromnoj masi ljudi. Pa čak i da im se izvrše pojedine fizičke korekcije kroz eventualne plastične operacije, na tako malom broju stanovnika za visoko-profesionalne službe to nužno ne bi predstavljalo nesavladivu prepreku ukoliko ih žele pronaći. Međutim, čak i da se ovdje radi o namjernom plasiranju dezinformacija s ciljem zavaravanja protivnika, takav scenarij u ovom slučaju izgleda vrlo blijedo i teško je povjerovati kako bi bilo koja ozbiljnija obavještajna služba na njaga tako lako nasjela – pa tako i ona ruska.
Naravno, u ovo sveprisutno vrijeme korupcije (tako i one medijske) uvijek je moguće da netko „iznutra“ nešto neovlašteno „propjeva“ vezano uz državne tajne. Ali nekako mi se čini kako se ovdje ipak puno prije radi o želji za medijskim senzacionalizmom nego što bi to sličilo ozbiljnom novinarstvu. Naravno, o svemu navedenom mi možemo samo nagađati jer istinu o tome što se sa Skripaljima stvarno događa vjerojatno zna vrlo ograničeni broj ljudi. Ipak je to Velika Britanija, a ne neka „banana“-država.
Ali možda je u svemu ovome ipak najvažnije pitanje, koga, uopće, za Skripalje više briga? Svijet ipak ima puno većih problema.
Komentari
