Foto: preuzeto s otvoreno.hr
Kome smeta ovaj datum neka zatraži referendum i sazna što o njemu misle hrvatski građani!
Na današnji dan, prije točno 30 godina, u Hrvatskoj je konstituiran prvi demokratski i višestranački Sabor nakon niza desetljeća partijskog jednoumlja i komunističke vladavine u bivšoj SFRJ. A nakon dugih 19 godina, ovaj se dan, 30. svibnja, ponovo slavi i kao Dan državnosti, a kako je to bilo skoro čitavo jedno desetljeće nakon stjecanja hrvatske državne neovisnosti.
Upravo je taj datum najviše ostao u srcima, ne samo svjedoka i neposrednih sudionika u donošenju ključnih političkih odluka u ta teška i opasna vremena, kada su se u krajnje složenim okolnostima utirali temelji za uspostavu hrvatske državne samostalnosti, već i u srcima ogromnog dijela običnih hrvatskih ljudi. I ta činjenica, jednostavno, izlazi izvan okvira bilo kakvih današnjh stranačkih prepucavanja vezano uz mišljenja, je li ili nije upravo ovaj datum i najprikladniji kada je riječ o dobivanju statusa najvećeg državnog praznika – kakav to Dan državnosti i jest po bilo koju zemlju svijeta.
I zato je, u interesu nacionalnog jedinstva i zajedništva (a ne politikantstva ili stvaranja nacionalnog razdora kojima u ovom slučaju ne smije biti mjesta, a kako je to, na žalost, danas bio primjer kroz, blago rečeno „čudno“ ponašanje hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića koji ne poštiva zakonitu odluku hrvatskog Sabora), najvažnije, da svi ključni akteri na hrvatskoj političkoj sceni, a prije svega obnašatelji najviših državnih dužnosti u zakonodavnoj, izvršnoj i sudbenoj vlasti, daju svoj doprinos i glasno podrže ovaj datum, i time javno iskažu svoje poštovanje prema volji naroda kojega vode ili ga zastupaju.
A ukoliko netko od obnašatelja vlasti u tu volju sumnja (na što formalno ima pravo), neka to kaže javno i neka predloži, primjerice, raspisivanje svehrvatskog nacionalnog referenduma o tome, koji to datum većina naših građana želi kao svoj Dan državnosti (jer referendumi se propisuju i za puno manje važne stvari). Ali nakon takvog referenduma i dobivanja traženoga odgovora, više nitko od obnašatelja javne vlasti u hrvatskome društvu ne bi smio iskazivati sumnje u ispravnost odabranog datuma (naravno, ovim nikako ne mislim kako ovaj današnji datum nije zakonit. Naravno da je, s obzirom da ga je, sukladno propisanoj proceduri donio Sabor RH).
A predsjednika Milanovića ovom bih prigodom podsjetio, kako je, onaj, njemu suprotni politički spektar, neovisno o tome što se unutar sebe nije slagao s promjenom datuma obilježavanja Dana državnosti 2001. od strane vlade Ivice Račana odnosno koalicije predvođene SDP-om, svo ovo vrijeme tu odluku javno poštivao i sudjelovao u njegovom obilježavanju. Siguran sam kako je to danas morao učiniti i Zoran Milanović, koji nema nikakvo zakonsko ili ustavno pravo ovaj datum javno dovoditi u pitanje.
I baš se zato oko ovog, vrlo važnog pitanja po ugled i dostojanstvo zemlje, jednom zauvijek mora staviti „točka“. Kolokvijalno rečeno, više se ne smije dozvoliti da političke stranke od sviju nas svako toliko rade idiote.
Zato možda i ne bi bilo loše, da se ovo moje glasno razmišljnje oko provedbe referenduma, koje mi je sasvim slučajno palo na pamet, uistinu i realizira, jer će, kako se čini iz današnjeg neslavnog primjera, uvijek biti onih koji će ovu temu pokretati s ciljem osiguranja nekih svojih uskih stranačkih ili osobnih interesa.
A normalne, demokratske zemlje, oko ovakvih se stvari unutar sebe politički ne obračunavaju. Izvadimo, zato, i mi jednom zauvijek našu Hrvatsku iz okova i okvira „politikantskog koncentracijskog logora“ i smjestimo je u krug civiliziranih europskih zemalja gdje i pripada.
