Telefonski razgovor Putin-Trump: mijenjaju li SAD odnos prema Rusiji zbog svojih propalih strategija?

U petak, 3. svibnja, dvojica najmoćnijih državnika svijeta, Donald Trump i Vladimir Putin, obavili su telefonski razgovor koji je trajao i više od sat vremena. Razgovor je obavljen na inicijativu američke strane.

Dvojica predsjednika razmotrila su trenutačno stanje američko-ruskih odnosa i njihove perspektive. Zauzeli su se za razvoj međusobnih gospodarskih i investicijskih veza (vrlo neobično s obzirom na postojano jačanje američkih gospodarskih sankcija protiv Rusije!) i pokretanje dijaloga u različitim sferama, između ostalog i po pitanjima strateške stabilnosti.

Vladimir Putin Trumpu je govorio o glavnim rezultatima njegovog susreta sa sjevernokorejskim vođom Kim Jong-unom u Vladivostoku, 25. travnja, kazavši, „kako se dobra namjera Pjongjanga u ispunjenju svojih obveza mora popratiti potezima oko smanjenja sankcijskog pritiska na Sjevernu Koreju“.

Dvojica državnika razgovarali su i o stanju u Ukrajini „u kontekstu nedavnih predsjedničkih izbora“. Vladimir Putin je naglasio kako nova ukrajinska vlast mora poduzeti stvarne korake za realizaciju sporazuma iz Minska za riješenje unutarnjeg sukoba. Također su razgovarali i o stanju u Venezueli.

Prema riječima glasnogovornice Bijele kuće Sarah Sanders pred okupljenim novinarima, telefonski razgovor Trump-Putin trajao je više od sat vremena. Ona je također je izjavila kako su dvojica dužnosnika „kratko“ razgovarali i o nedavno objavljenom Muellerovom izvješću o navodnoj ruskoj umješanosti u američke predsjedničke izbore 2016. godine.

Sam predsjednik Trump je današnji razgovor s ruskim kolegom u svojim tvitter objavama nazvao „vrlo dobrim“ i „vrlo produktivnim“, izjavivši, kako se on uvijek zalagao za to da se noramliziraju odnosi s „Rusijom, Kinom i drugim zemljama“.

Ovakvi razgovori teško mogu dovesti do bitnijih pomaka prema normalizaciji potpuno poremećenih odnosa dviju vojnih velesila. Međutim, mogu dovesti do kratkoročnog pozitivnog psihološkog efekta koji utječe na smanjenje napetosti unutar njihove i svjetske javnosti. Ukoliko se taj „pozitivni šok“ želi uistinu iskoristiti za nešto više, onda su razgovori ovakvoga tipa itekako dobrodošli. Oni su tada temelj za buđenje i ponovno pokretanje potpuno  pokidanih diplomatskih veza na svim razinama. Ali samo sastanak na vrhu tj. summit Putin-Trump može dovesti do konkretnih rezultata, ali isključivo uz uvjet da se prethodno temeljito pripremi na nižim diplomatskim i sigurnosno-obavještajnim razinama. Prvi takav pokušaj, uz temeljitu pripremu navedenoga tipa, bio je prošlogodišnji summit dvojice državnika u Helsinkiju, koji je nakon završetka budio nadu i imao stvarnog potencijala za uspjeh. Međutim, odmah nakon Trumpovog povratka u SAD sve u Helsinkiju pozitivno postignuto u Washingtonu je „bačeno u smeće“ (zbog toga je žaljenje već idući dan izrazio i “mag” američke vanjske politike Henry Kissinger, kazavši, kako se radi o propaloj velikoj prilici) zbog onih silnica u američkom političkom establišmentu kojima je neprihvatljivo bilo kakvo političko približavanje SAD-a i Rusije, već upravo suprotno – zaoštravanje međusobnih odnosa do, prema njihovom mišljenju – ruske kapitulacije, a time i konačne potvrde američke globalne dominacije. Na žalost, te su političke silnice danas dominantne u Washingtonu, i to u obje vodeće stranke. Međutim, kako u praksi, na svjetskom terenu, ne ide sve prema njihovim planovima nade još uvijek ima. O tome svjedoči i ovaj današnji telefonski razgovor, obavljen na američku inicijativu. Ali ono što se ne zna, a Geopolitika News o tome ima saznanja (i što daje tračak nade u bolje odnose dviju država koje svojim nuklearnim potencijalima mogu uništiti čitavi svijet),  je informacija da je 18. travnja u konspirativnom posjetu Moskvi boravila izvjesna Trumpova savjetnica i stručnjakinja za pitanje Rusije. Zašto je američka strana inzistirala da taj posjet ostane tajan ne znam (pretpostavljam zbog vlastitih američkih unutarnjopolitičkih dubioza zbog kojih je nemoguće pokrenuti bilo kakav suvisli, pa i najdobronamjerniji politički kontakt s Rusijom, a da te suprotna politička strana na domaćem terenu odmah ne proglasi izdajnikom i Putinovim plaćenikom), ali očito je da barem u nekim glavama američkog establišmenta ipak polako sazrijeva stav kako bez američko-ruskog dijaloga niti jedno globalno političko žarište ne može biti riješeno, i da svijet srlja u provaliju iz koje više nema povratka.

Osim toga, nakon američkog ultimatuma Rusiji u veljači ove godine, da u roku od 6 mjeseci mora uništiti svoje rakete i lansere, koji, prema mišljenju Washingtona krše sporazum o raketama malog i srednjeg dometa, ili će se SAD iz njega jednostrano povući, Rusija po prvi put nije reagirala „očekivano“. Moskva je odmah najavila svoje napuštanje tog sporazuma, ne čekajući istek američkog ultimatuma, i umjesto na Zapadu očekivanog ruskog zalaganja da se u međuvremenu eventualno iznađe neko riješenje (čitaj: rusko popuštanja) s ciljem sprječavanja daljnjeg zaoštravanja odnosa, Putin je donio još jednu neočekivanu odluku, koja jasno ukazuje kako Rusija preuzima inicijativu i više ne želi “kaskati” za SAD-om nudeći na njihove snažne poteze mlake diplomatske odgovore koji sve više iritiraju rusku javnost i štete ugledu Putinove vlade. Naime, istodobno sa spomenutom odlukom o ruskom povlačenju iz sporazuma Putin je zabranio svom diplomatskom i vojnom vrhu pokretanje bilo kakvih novih političkih inicijativa prema SAD-u. Odluku je brazložio riječima, da se sve ruske inicijative za normalizaciju odnosa sa SAD-om već godinama sustavno ignoriraju, i da će od sada prve poteze za konkretne dogovore ili normalizaciju međusobnih odnosa morati učiniti američka strana, pri čemu će ruska vrata za to i dalje biti otvorena. A radi li se u ova dva spomenuta, konkretna slučaja upravo o tome, možemo samo nagađati.

0 komentara

You may also like