Top tema: Erdogan najavio vrijeme razgovora s Moskvom o novoj nabavi ruskih sustava S-400

Uvijek je bilo i bit će onih koji tvrde da Erdogan blefira kako bi polučio ustupke s američke strane. Međutim vrijeme i događaji su potvrdili da Erdogan nije blefer tipa onog o kojemu takvi analitičari govore … Naravno, pri tom Erdogan uvijek ponavlja činjenicu da je Turska pouzdan saveznik unutar NATO-a i da želi biti dio EU, ali od strategije ostvarivanja turskih nacionalnih interesa ne odustaje. Problem je „jedino“ u tome što mnogi od tih interesa nisu kompatibilni s onim američkim ili od najvažnijih članica NATO saveza. Zato Washingtonu neće biti ni malo lako prosuditi „blefira“ li Erdogan i sada, kada govori o novim razgovorima s Moskvom o nabavi dodatnih sustava S-400

Turska kupnja ruskih proturaketnih sustava S-400  ponajveći je „kamen spoticanja“ u, i inače dovoljno složenim i problemima opterećenim američko-turskim odnosima. Reklo bi se kako tu više i nije u prvom planu učinkovitost spomenutih ruskih sustava odnosno njihova navodna opasnost po američke zrakoplove 5. generacije F-35 nad turskim nebom u slučaju operativnog razmještaja kako to naglašava Washington i visoki dužnosnici u Pentagonu, a što se onda i politički i medijski ističe u prvi plan. Puno više se radi o sukobu dvaju čvrstih ega – dodatno opterećenih složenom geopolitičkom slikom svijeta.

U igri je, s jedne strane ugled SAD-a vezno uz (ne)mogućnost discipliniranja jedne svoje – ponajvažnije vojne saveznice, kao i „nedopustivost“ da tako skupe i sofisticirane sustave one ne kupuju od američkog vojno-industrijskog kompleksa i time mu donose zaradu, a s druge sposobnost Turske da se pozicionira u samostalnog geopolitičkog igrača, koji će donositi autonomne vanjskopolitičke odluke, uključno i one koje se odnose na to, što će i od koga Ankara kupovati za potrebe turske vojne sile i što je od suvremenog oružja prioritet za osiguranje njezine pune nacionalne i državne sigurnosti .

Podsjećamo kako takvo pravo autonomnog odabira oružja i njihovih proizvođača imaju sve članice NATO saveza tj. ono nije ni na koji način vezano uz nužnost kupnje naoružanja isključivo unutar zemalja članica te vojno-političke organizacije. Naravno, u ovom složenom trenutku globalnih geopolitičkih previranja prilično je neugodno (ali ne i nelegalno) kada neka zemlja-saveznica odabire oružje koje je proizvedeno u Zapadu konkurentnim državama, poput Rusije i Kine. Ali to ne bi bio nikakav presedan, jer je, primjerice, ruske sustave S-300  svojedobno nabavila i Grčka, ali u relativno stabilnim odnosima između Zapada i Rusije iako oni, objektivno, nikada nisu bili na po obje strane zadovoljavajućoj razini. Štoviše – puno je ispravnije reći kako hladni rat između dviju strana nikada i nije bio završen, već samo „zamrznut“.

Evo najnovije vijesti na predmetnu temu, pristigle iz Ankare:




Ankara i Moskva krajem ovog mjeseca razgovarat će o pitanju opskrbe Turske drugom serijom protuzračnih raketnih sustava S-400 . Turski čelnik Recep Tayyip Erdogan izjavio je to u petak, 15. siječnja, u intervjuu o kojem izvještava agencija Anadolu.

“Završili smo posao na isporuci prvog kompleta S-400, a sada nastavljamo dijalog s Rusijom o drugom kompletu”, izjavio je šef turske države. Prema Erdoganu, tijekom predstojećih razgovora dvije će strane razgovarati o raznim temama suradnje, a ne samo o pitanju opskrbe oružjem. Kao što je turski predsjednik ponovio, niti jedna zemlja nema pravo određivati ​​obrambenu politiku Ankare.

Ovdje treba naglasiti kako je uvijek bilo i bit će onih koji tvrde da Erdogan blefira kako bi polučio ustupke s američke strane. Međutim vrijeme i događaji su potvrdili da Erdogan nije blefer tipa onog o kojemu takvi analitičari govore: on je obnovio odnose s Rusijom i Putinom u vrijeme najžešće krize Washingtona i Bruxelllesa s Moskvom, on je po prvi put u modernoj turskoj povijesti vojno ušao u Siriju uz blagoslov Moskve i protivljenje Obamine administracije (operacija „Štit Eufrata“ iz kolovoza 2016. g.), on je kupio ruske sustave S-400 kada su svi u Hrvatskoj i gotovo svi na Zapadu (osim sukomentatora ovog članka) govorili da je to nemoguće, realizirao je mega-energetske projekte s Rusijom poput plinovoda Turski tok ili prve turske atomske centrale Akkuyu, s Putinom je riješio nedavni vojni sukob u Nagorno Karabahu na po obje strane više nego povoljan način – posve ignorirajući interese SAD-a i Zapada u kavkaškoj regiji. Naravno, pri tom Erdogan uvijek ponavlja činjenicu da je Turska pouzdan saveznik unutar NATO-a i da želi biti dio EU, ali od strategije ostvarivanja turskih nacionalnih interesa ne odustaje. Problem je „jedino“ u tome što mnogi od tih interesa nisu kompatibilni s onim američkim ili od najvažnijih članica NATO saveza. Zato Washingtonu neće biti ni malo lako prosuditi „blefira“ li Erdogan i sada, kada govori o novim razgovorima s Moskvom o nabavi dodatnih sustava S-400.





Turska je spremna kupiti drugu seriju S-400 od Rusije, uključno i  prijenos tehnologije, izjavio je 11. siječnja i Ismail Demir, šef turskog Ureda za obrambenu industriju (SBB) i jedna od važnijih osoba koje su stavljene na najnoviji američki sankcijski spisak u sklopu 1. siječnja usvojenog Zakona o obrambenom proračunu za financijsku 2021. godinu. Demir je bio i jedna od ključnih osoba turskog pregovaračkog tima koji je odlučivao o kupnji spomenutih ruskih protuzračnih sustava, i osoba je od najvećeg povjerenja predsjednika Erdogana.

„Ne vidimo opasnost. Da smo htjeli, tada bi drugi set S-400 stigao danas, ali zajednička proizvodnja i prijenos tehnologija (proizvodnja ruskih S-400) su nam važni”, izjavio je Demir. Prema njegovim riječima, sustavi S-400 isporučeni Turskoj “spremni su za rad i bit će korišteni čim se ukaže potreba”.

Turski ministar obrane Hulusi Akar poručio je u srijedu kako je potrebno dijalogom riješiti tursko-američki spor zbog kupnje ruskog proturaketnog sustava S-400 te je istaknuo kako je Turska povezana s Europskom unijom i NATO-om. “Ako američka strana želi rješenje, ono može biti postignuto radom na tehničkoj razini”, kazao je Akar.

Nedavno smo na tu temu pisali o tzv. pakistanskom modelu, kojeg Ankara nudi svojim američkim saveznicima. U slučaju potencijalne opasnosti za F-35, baterije S-400 mogu se okretati u drugom smjeru, a to bi mogli  pratiti i potvrditi Amerikanci na dužnosti u nekom formiranom zajedničkom uredu. Tako bi se uklonio američki strah da će S-400 otkriti tajne F-35 . To bi osiguralo srednji put za obje strane, govorio je jedan od turskih službenika (vidi poveznicu ispod teksta).




Ali problem će biti, kako je u uvodu i rečeno, očito u snažnom egu i ugledu u očima saveznika i čitave međunarodne zajednice.

 

Turska će SAD-u ponuditi “pakistanski model” za rješenje problema oko S-400

 

Komentari

komentar

loading...

You may also like