TOP TEMA: Šizofrena češka politika sukobljava velesile na svom teritoriju

Biden se, zapravo, na nešto drukčijoj osnovi (više se primarno ne ističe terorizam kao globalna prijetnja, već autoritarni režimi, a u njih spadaju sve zemlje koje na ovaj ili onaj način nisu pod nadzorom SAD-a, ali ne i Saudijska Arabija čija će se “manjkavost” demokratičnosti prihvatljivo obrazložiti tradicijom tamošnjega društva), vraća Bushovoj sintagmi “tko nije s nama, naš je neprijatelj”

Britanski medij The Times oštrim se riječima okomio na češku i njenu „dualnu“ politiku – u vidu različitih vanjskih politika koje Prag vodi u odnosu na glavne svjetske sile. Ovaj članak neposredno je povezan s maloprije objavljenom viješću kako gornji dom češkog parlamenta- Senat, namjerava glasovati o smjeni predsjednika zemlje Miloša Zemana, koju smo također objavili.

Šizofrena Češka, ova mala zemlja iz Srednje Europe s populacijom i vojnim proračunom više od 10 puta manjim od ruskog, postala je geopolitičko bojište velesila – Ruske Federacije, Sjedinjenih Država i Kine. O tome piša britanski medij The Times.

Neposredni uzrok iritacije Moskve bila je diplomatska prepirka zbog navoda da su ruski agenti 2014. uništili skladište oružja u Vrbetici, smješteno nekoliko kilometara od slovačke granice. Ali sveukupno, Češka se pretvara u geopolitičko bojište u velikoj igri između Washingtona, Moskve i Pekinga.

“U središtu ove bitke je vanjska politika Češke, u kojoj ima toliko proturječnosti da se ponekad naziva i šizofrenom. S jedne strane, Češka je članica NATO-a i EU-a, a njene prozapadne političke frakcije nastoje je čvršće povezati sa zapadnom orbitom. S druge strane, 76-godišnji predsjednik Miloš Zeman svim snagama nastoji se približiti Rusiji i Kini, a također se drži mađarske dualnosti u politici, balansirajući između Istoka i Zapada”, navodi The Times.




Nazivajući Češku “malom, ali bezobrazno ekstravagantnom europskom zemljom”, britanski medij skreće pozornost na “Zemanove spletke”, koji je, usput rečeno, rekao kako nema dokaza o umiješanosti Rusije u incident u Vrbetici. Napadajući Zemana, medij ga karakterizira kao “lukavog” političara.

„Stojeći 2016. godine s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom na terasi s pogledom na Prag i podižući čašu piva, Zeman je pohvalio Kinu kao vrijednog gospodarskog i političkog partnera. Iako se obećana velika investicija od tada nikada nije ostvarila, on nastavlja podržavati kineske interese na domaćem i međunarodnom tržištu. Na isti se način odnosi prema Rusiji”, navodi se u tekstu The Timesa.

“Strani diplomati koji rade u Pragu kažu da Zemanovi postupci siju sumnje među zapadnim partnerima.” “Sigurnosni stručnjaci vjeruju da je to dovoljno da EU i NATO saveznici ograniče svoju suradnju s češkim obavještajnim službama.”





Istodobno, The Times kritizira i češkog premijera, navodeći kako 66-godišnjeg premijera Andreja Babiša ne zanima previše vanjska politika njegove zemlje:

„S poslovnim carstvom koje se prostire u mnogim zemljama EU-a, ovaj je milijarder odlučan u održavanju dobrih odnosa sa Zapadom. Ali istodobno, da bi zadržao vlast, mora uživati ​​Zemanovu naklonost.”

Među primjerima šizofrenije naziva se i praški trik da se sruši kip generala Crvene armije, maršala Ivana Koneva, što je prirodno razljutilo Moskvu.

“Češki odnosi s Moskvom još su više stradali kada je trg, na kojem se nalazi ogromno rusko veleposlanstvo, preimenovan i nazvan po kritičaru Kremlja Borisu Nemtsovu, koji je ubijen 2015. godine”, navodi britanski medij.




“Iako analitičari češku vanjsku politiku nazivaju shizofrenijom, ministarstvo vanjskih poslova zemlje glatko poriče da postoji bilo kakva zabuna”, piše dalje. Nejasno je koliko će dugo ta nesigurnost trajati usred rastućeg geopolitičkog rivalstva između velesila. Većina analitičara upozorava da je takav nered neprihvatljiv, pa čak i čelništvo Ministarstva vanjskih poslova priznaje da je njegov rad kompliciran manevrima raznih frakcija.”

Kako rezimira The Times, očekuje se da će Zeman ostati na vlasti do ožujka 2023. godine, ali “nakon njega ostat će korisna shema“, koristeći koju, uspjeh  može postići bilo koja strana država koja želi podijeliti i manipulirati članicama EU-a i NATO-a”.

Ovom bih tekstu dodao slijedeći komentar: britanski medij očito želi naglasiti kako je prošlo vrijeme “nesvrstanosti” ili višesmjerne vanjske politike malih (i ne samo malih) država, tj. politike uravnoteženih odnosa s glavnim svjetskim silama. Geopolitičko stanje u svijetu je takvo da za male države više nema prostora voditi politiku na ovaj način, proizlazi iz teksta utjecajnog britanskog medija.

Ovako radikalni stavovi, poput onog Bushevog nakon pokretanja američkog globalnog rata protiv terorizma 2001.g. “tko nije s nama taj je naš neprijatelj”, proteklih se mjeseci sve agresivnije provlače medijskim prostorom ne samo u Velikoj Britaniji. Međutim, i pored toga još uvijek postoji niz zemalja koje nastoje balansirati u odnosima između velikih sila, uključno i onih u EU – i tu Češka sigurno nije usamljena. Ali po tu zemlju problem je u tome što u takvoj politici ona nema strategiju (za razliku od Mađarske ili Turske, pa čak i Srbije), već se to čini kroz međusobno suprotstavljene političke ili druge interesne frakcije što državu slabi iznutra.

Inicijativom američkog predsjednika Joe Bidena o podjeli svijeta na demokracije i autokracije, koja je u svojoj biti vrlo opasna (dugoročno i po same SAD), još će se više nastaviti pritisci prema “spornim” državama koje nastoje misliti svojom glavom – svjesne svih rizika globalne konfrontacije ponajprije po sebe i svije interese. Biden se, zapravo, na nešto drukčijoj osnovi (više se primarno ne ističe terorizam kao globalna prijetnja, već autoritarni režimi, a u njih spadaju sve zemlje koje na ovaj ili onaj način nisu pod nadzorom SAD-a, primjerice ne i Saudijska Arabija čija će se “manjkavost” demokratičnosti prihvatljivo obrazložiti tradicijom tamošnjega društva), vraća Bushovoj sintagmi “tko nije s nama, naš je neprijatelj”. I tu neće previše pomoći niti predstojeći summit Biden-Putin u Ženevi. Malim i slabim zemljama Woshington ne želi ostaviti prostora za racionalizam i logiku, već samo za poslušnost. Naravno, uvijenu u plašt savezništva ili partnerskih odnosa. O logici će se ipak brinuti netko drugi.

Komentari

komentar

You may also like