TOP VIJEST i komentar Zorana Metera: „Malo van, malo unutra“: SAD u Siriji grade dvije vojne baze

Foto: preuzeto s Kurdistan 24 Channel

Turska agencija Anadolu priopćila je u utorak kako su Sjedinjene Države počele izgradnju dviju vojnih baza u sirijskoj regiji Deir ez-Zour u zoni velikih naftnih nalazišta. Jednu od njih grade na mjestu dislokacije američke 113. brigade, a drugu u zoni  As-Sur, u svrhu čega je uključena velika količina tehnike. Osim toga SAD su u Siriju prebacile i dodatnih 300 vojnika, oklopnih vozila, teškog naoružanja i tehnike.

Rusija sa svoje strane već duže vrijeme nakon Trumpove odluke o povlačenju američke vojske iz Sirije oštro i otvoreno kritizira izjave dužnosnika Pentagona o američkoj vojnoj zaštiti sirijskih naftnih postrojenja (Mark Esper, ministar obrane), što se tumači sprječavanjem da ona padnu u ruke ISIL-ovih terorista, kao i odluku Washingtona da zadrži svoju vojnu bazu At-Tanf na tromeđi s Irakom i Jordanom, zbog čega Moskva traži da se Amerikanci u potpunosti povuku iz Sirije u kojoj se nalaze protuzakonito. Zbog ovih najnovijih američkih poteza rusko Ministarstvo vanjskih poslova danas je također izrazilo prosvijed.  Teško je, međutim, vjerovati da će se Amerikanci zbog prosvijeda Moskve povući, kao što bi to bilo i obratno. Međutim činjenica je da se prema međunarodnom pravu američke snage u Siriji nalaze protuzakonito.

Televizija „Al-Arabia“ priopćila je kao je nekoliko stotina američkih vojnika stiglo u američke napuštene vojne baze na sjevero-istoku Sirije, iz kojih su se povukli uoči početka turske vojne operacije „Izvor mira“.

Ovdje je potrebno naglasiti kako su prije nekoliko dana na sjevero-istoku Sirije počele i prve zajedničke rusko-turske vojne ophodnje u pograničnim zonama s Turskom i oko tzv. sigurnosne zone duboke 30 kilometara od granice dviju država, što, sve skupa gledano, nastalo stanje u tom dijelu Sirije čini vrlo kaotičnim. Amerikanci su svojim povlačenjem izgubili prijašnje pozicije u tim pograničnim zonama, a umjesto planiranih američko-turskih zajedničkih ophodnji, o čemu je u lipnju postignut dogovor između Ankare i Washingtona, SAD su svojim odugovlačenjem s početkom zajedničke američko-turske uspostave tzv. sigurnosne zone isprovocirali samostalnu tursku vojnu operaciju. Rezultat svega je na kraju jedan veliki apsurd: vojnici jedne bitne članice NATO saveza – Turske, danas patroliraju zajedno s vojnicima NATO-ovog glavnog vojnog suparnika –Rusije, dok američki vojnici sve to promatraju sa strane.

Zbog tog katastrofalno lošeg – s vojnog i političkog gledišta – američkog poteza, povlačenja sa sjevera Sirije i prepuštanja kurdskih snaga da se same snalaze kako znaju i umiju pred turskom vojnom operacijom, Washington sada pokušava „oprati obraz“ i spasiti što se spasiti da  gore spomenutim potezima vezanim uz tzv. zaštitu sirijske nafte od samih Sirijaca (jer bih ih službena sirijska vojska odmah stavila pod svoj nadzor). U tu svrhu svakako spada i nedavno  ponovno ubojstvo vođe terorističke organizacije „Islamska država“ Abu Bakra al-Bagdadija u sirijskoj sjevero-zapadnoj regiji Idlib (kažem „ponovno“, jer al-Bagdadija su već nekoliko puta ubijali i Amerikanci i Rusi i tko sve ne ali bi on opet s vremenom uskrsivao a da se nitko nije pitao kako je to uopće moguće ukoliko se ne radi o njegovim natprirodnim sposobnostima). Drugim riječima, opetovanom smrću (ovoga puta vjerojatno i konačnom) al-Bagdadija i imenovanjem njegovog nasljednika želi se odaslati poruka svijetu kako ta teroristička organizacija još nije uništena (a bila je uništana upravo na teritoriju Sirije, kako su još su prije dvije godine također kazali ti isti i Amerikanci i Rusi) i da je zbog toga još itekako opravdana daljnja američka vojna nazočnost na istoku Sirije.





Ovakvi potezi samo ukazuju na nepostojanje konzistentne američke strategije o Siriji nakon što je ruska vojna intervencija u listopadu 2015. g. dramatično preokrenula vojno i političko stanje u toj zemlji i stovrila okvire za neke druge savezničke konstelacije i odnose snaga na terenu nego li je to bilo prvotno planirano. O tome najbolje i svjedoče upravo spomenute rusko-turske zajedničke vojne ophodnje pred „nosom“ američkih vojnika, što je do prije koju godinu bilo nezamislivo, čak i u sferi znanstvene fantastike. Drugim riječima do takvoga rezultata mogla je dovesti isključivo krajnje glupa i kratkovidna vanjska politika američkih administarcija, očito preuvjerenih u vlastitu svemoć i „slijepih“ na globalne geopolitičke procese i promjene koje su se proteklih godina odvijale i još se uvijek odvijaju.

Ali najnovija američka vojna „vrludanja“ po istoku Sirije – malo van, pa malo unutra – rezultat su i oštre američke unutanjo-političke borbe između predsjednika Donalda Trumpa i njegovih oponenata iz redova Demokratske ali i dijela Republikanske stranke  vezano uz Trumpovu bliskoistočnu politiku, kao i predstojeću proceduru Trumpovog opoziva (impeachment) koja će uključivati i za javnost otvorena i neugodna saslušanja predsjednika Trumpa i različitih svjedoka pred strogim predstavnicima nadležnih kongresnih odbora. Naravno, i ono najvažnije: sve ovo skupa odvija se u sjeni nadolazećih američkih predsjedničkih izbora iduće godine. Trump ima dobru šansu za reizbor, ali samo ukoliko preživi opoziv. Zato će to i biti borba „na život i smrt“, samo je važno da se ta „smrt“ ne prenese na prostore izvan SAD-a, u ovom slučaju – Siriju.

Komentari

komentar





You may also like