TOP VIJEST i komentar Zorana Metera: SAD i Turska dogovorile se o prekidu vatre!

Američki predsjednik Donald Trump maloprije je izjavio kako iz „Turske stižu odlične vijesti“ i da će „milijuni života biti spašeni“.

Podsjećam kako je u četvrtak posljepodne održan sastanak američkog potpredsjednika Mike Pencea s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom. Razgovaralo se „iza zatvorenih vrata“ tj. daleko od ušiju novinara i objektiva kamera. Nakon tog sastanka razgovarale su američka i turska delegacija u proširenom formatu, a tema razgovora bilo je, naravno, stanje u Siriji.

Ionako loši odnosi između SAD-a i Turske naglo su se zaoštrili nakon što je 9. listopada počela turska vojna operacija „Izvor mira“, koja se za Donalda Trumpa na domaćem terenu i u odnosu sa saveznicima pretvorila u pravi politički „izvor rata“, gdje je on bio primoran nakon početnog davanja „zelenog svjetla“ turskoj operaciji kroz različite verbalne akrobacije braniti svoju odluku, a retoriku prema Ankari zaoštriti do rijetko viđenih razmjera: od „potpunog uništenja turske ekonomije“ do upućenog pisma Erdoganu da će „biti glup“ ako ne prihvati američku posredničku ponudu.

U svakom slučaju najnovije Trumpove riječi bude nadu u postizanje kompromisa i mira na sirijskom terenu. Hoće li se ili ne u potpunosti objaviti današnji sadržaj razgovora Erdogan-Pence za sada nije poznato ali će taj razgovor, nedvojbeno, omogućiti svrsishodnost planiranog sastanka Donalda Trumpa s turskim čelnikom Erdoganom 13. studenog u Washingtonu, što smo na portalu Geopolitika News već ranije označili kao ključni datum za određivanje sveukupnih budućih američko-turskih odnosa – bilo u pozitivnom bilo u negativnom smijeru (vjerujem u onom prvom). U svakom slučaju najnovija „velika igra“ oko Sirije vjerojatno je dio puno šire diplomatske platforme između ključnih globalnih i igrača na sirijskom terenu.

I upravo je stigla potvrda koja budi optimizam: SAD i Turska dogovorile su se o prekidu vatre u Siriji, kao rezultat sastanka Erdogan-Pence. Mike Pence je izjavio kako je dogovoreno da SAD omoguće povlačenje kurdskih snaga. Demarkacijska linija iza koje će se kurdske snage povući prolazit će na 30-ak kilometara od sirijsko-turske granice u dubinu sirijskog teritorija.

Ukoliko ćemo iskreno a moramo, upravo je to bilo i dogovoreno ljetošnjim sporazumom Ankare i Washingtona o zajedničkom formiranju sigurnosne zone, ali to nije bilo izvršeno s američke strane, nakon čega je Turska i odlučila samostalno pokrenuti svoju operaciju.

Mike Pence je izjavio kako SAD pritom neće poduzimati vojne korake na sjevero-istoku Sirije i da će se ograničiti na diplomaciju. Obećao je kako SAD neće uvoditi dodatne sankcije protiv Turske zbog Sirije i da je predsjednik Trump spreman opozvati ranije uvedene sankcije protiv Ankare. Dakle – potpuna politička (i vojna, u ograničenom smislu riječi, naravno) pobjeda Erdogana i potvrda njegovog genijalnog političkog instinkta i osjećaja za nastale globalne geopolitičke promjene.

U kontekstu ove vijesti naglašavam kako se danas u Ankari, u predsjedničkoj palači sastao glasnogovornik i glavni pomoćnik turskog predsjednika Ibrahim Kalin s ruskom delegacijom predvođenom posebnim izaslanikom ruskog predsjednika za Siriju Aleksandrom Lavrentevom. Razgovaralo se o strateškim pitanjima ali prije svega o turskoj operaciji „Izvor mira“ u Siriji. Dvije su se strane ponovo suglasile o nužnosti očuvanja teritorijalne cjelovitosti Sirije.

Dakle možemo zaključiti slijedeće: konture ove „velike igre“ već su posve vidljive. Turska će dobiti traženu sigurnosnu zonu (za što su tihu dozvolu već ranije dobile od Moskve i Teherana kroz njihove političke izjave „o razumijevanju“ za tursku zabrinutost za svoju sigurnost; Rusija i sirijska vojska prelaze Eufrat i nadziru stanje na istoku Sirije južno od spomenute zone, a Sjedinjene Države se iz vojene igre na tlu Sirije definitivno povlače (ne i političke), što je jučer najavio i sam Trump govoreći kako SAD više nemaju što tražiti u toj zemlji koja je sada briga Damaska i Rusije i da SAD ne namjeravaju ratovati za tu zemlju protiv svog saveznika – Turske.

Nedvojbeno je kako će ovakav rasplet stanja, ukoliko se, naravno, na kraju tako na terenu sve i posloži a vjerojatno hoće, od strane različitih svjetskih političara i analitičara biti tumačen različito: od onih koji će tvrditi kako se radi o američkoj mudroj odluci da očuva dobre odnose s Turskom, do onih koji će smatrati kako se radi o Trumpovoj kapitualciji i izdaji američkih interesa u korist Rusije. Osobno sam sklon prvoj verziji, koja je i sukladna Trumpovoj, još u prosincu prošle godine objavljenoj novoj vanjskopolitičkoj sigurnosnoj strategiji koja se temelji na američkom povlačenju iz neposrednih vojnih sukoba, ne samo na Bliskom istoku, i prepuštanje ratova onima (uključno i američkim saveznicima) koji to sami žele, uz obilatu američku pomoć kroz isporuke naoružanja – naravno, ne besplatnu!

Zoran Meter: TRUMPU NEVAŽNO TKO ĆE SPASITI KURDE: „RUSIJA, KINA ILI NAPOLEON BONAPARTE“

You may also like