Nakon pojave prvih informacija o tome da predsjednik SAD-a Donald Trump sa svojim bliskim suradnicima razmišlja o američkoj kupnji najvećeg svjetskog otoka – Grenlanda, proteklih smo dana intenzivno pratili zbivanja s obje strane Atlantika (vidi poveznicu ispod teksta). Iako su tu vijest na početku mnogi smatrali novinarskim izmišljotinama ili Trumpovom šalom, na kraju se sve to pokazalo prilično ozbiljnim, kao što su, do sada, takvi bili i svi Trumpovi ključni potezi ma koliko oni nekonvencionalno izgledali, a od Trumpa činili više političku karikaturu nego ozbiljnog i snažnog državnika.
Nakon najava o Trumpovim razmatranjima mogućnosti za kupnju Grenlanda naknadno se oglasila i danska predsjednica vlade Mette Frederiksen, nazvavši takve misli „apsurdnima“, i izjavivši kako se „nada“ da se takvi razgovori nisu vodili „ozbiljno“. Međutim, američki je čelnik na svojoj tviter objavi, saznavši za spomenutu reakciju danske premijerke, napisao kako odgađa svoj susret s Matte Frederiksen, koji se trebao održati za dva tjedna, zbog njenog odbijanja da s njim razgovara o prodaji Grenlanda, i time potvrdio svoju ozbiljnost a „nade“ danske premijerke „raspršio u vjetar“.
„Danska –to je posebna zemlja s neobičnim ljudima, ali polazeći od riječi premijerke Mette Frederiksen kako ona nije zainteresirana za razmatranje pitanja o kupnji Grenlanda, ja odgađam naš susret, koji se, kako je bilo planirano trebao održati za dva tjedna, za (neko) drugo vrijeme“, napisao je Trump u svom tvitu, dodavši u slijedećem tvitu kako „je premijerka mogla uštedjeti ne malo sredstava i napora kako za Sjedinjene Države, tako i za Dansku… Ja joj na tome zahvaljujem i s nestrpljenjem očekujem ponovo razmatranje (te) satnice u budućnosti!“
Ozbiljnost Trumpovog razmatranja mogućnosti oko kupnje Grenlanda potvrdio je u najnovijem intervjuu i njegov ekonomski savjetnik Larry Kudlow, koji je, štoviše, izjavio kako u tome nema ničega čudnoga i da su to već ranije činili i pojedini bivši američki predsjednici.
A sada, očito, to isto otvoreno čini i sam Trump, ne ostavljajući, tako, bilo kakvih dilema u istinitost ove šokantne vijesti, objavljene krajem prošloga tjedna najprije od strane američkog The Wall Street Journala, a ubrzo nakon toga i od pojedinih britanskih medija. Oni su navodili kako je Trump svoje savjetnike pitao za pravne mogućnosti kupnje Grenlanda, ali i da se interesirao za njegova prirodna bogatstva i za njegovu geopolitičku važnost.
A s obzirom na činjenicu da su u prošlosti Sjedinjene Države već više puta od Danske službeno namjeravale kupiti Grenland, jasno je kako ta želja, očito, nije iščezla. Štoviše, u kontekstu zaoštrenih globalnih geopolitičkih odnosa, kao i predstojeće borbe za jedini, i relativno bliz preostali nedirnuti prostor planeta Zemlje, prebogat energentima i ostalim prirodnim resursima – Arktik, pretpostavljam da će Washington nastaviti s projiciranjem svojih težnji pa i zakulisnih političkih pritisaka na Kopenhagen s ciljem dobivanja nadležnosti nad Grenlandom i time čvršćeg pozicioniranja SAD-a kao i arktičke države, što joj sada nedostaje (iako su i SAD formalno dio „kluba arktičkih zemalja“, u njemu su prilično slab igrač u odnosu na, primjerice, Rusiju, koja posljednjih godina, pa i desetljeća, snažno jača svoju infrastrukturnu, gospodarsku i vojnu nazočnost u toj regiji).
Osim toga, tko tvrdi da Sjedinjene Države u ova moderna vremena moraju baš doslovno kupiti Grenland (kupoprodaja državnih teritorija u suvremenim međunrodnim odnosima nije „popularna“, a otvorila bi i niz sličnih mogućnosti i za druge velike igrače što može dovesti do još većeg usložnjavanja stanja i odnosa u svijetu)? A Trump, kao vješti i iskusni trgovac nekretninama iz doba od prije svog visokog političkog angažmana, sigurno zna kako u „svijetu nekretnina“ postoje i druge, istina dugoročnije ali puno blaže i svijetu prihvatljivije opcije i varijante od grabeža tuđeg teritorija posredstvom golog novca: npr. kroz najam teritorija na 99 godina – kao svojevrsna 1. faza; nakon toga može doći do izvoza u Grenland nove radne snage iz SAD-a, kroz izmjenu sada važećeg grenlandskog zakona o zabrani uvoza strane radne snage na trajnoj osnovi. Time bi s vremenom došlo do poremećaja nacionalne strukture stanovništva i osiguranja uvjeta za provedbu referenduma o autonomiji Grenlanda od Danske, kao 2. faze; i konačno, 3. faza – referendum o priključenju Grenlanda SAD-u, kao njegove nove savezne države. Grenland bi time površinom nadvisio i sada najveću američku saveznu državu – Aljaksu, a SAD-u znatno proširio životni prostor i dodatno poboljšao geostrateški položaj.
Dakle, to su neka moja razmišljanja oko mogućih američkih poteza u budućnosti, jer je poznato da Sjedinjene Države razmišljaju strateški i na „duge staze“. To im se često isplati, ali nekada u svojim strategijama naiđu na neočekivane teškoće ili otpore, nakon čega slijede ili njihove dorade i prilagođavanje novim okolnostima, ili njihovo potpuno odbacivanje i stvaranje nekih novih strategija. A za što će se Washington odlučiti po pitanju Grenlanda, koji iz njihove perspektive (ali i ne samo njihove) i ne izgleda baš kao previše težak „zalogaj“ (sjetimo se, ta zemlja je već duboko involvirana u američke vojno-sigurnosne strategije kroz sporazume Washingtona i Kopenhagena, a na Grenlandu se nalazi i najsjevernija američka vojna baza), ostaje tek za vidjeti.
Zoran Meter: KUPNJA GRENLANDA: Je li “lud” Trump ili oni koji to tvrde?
0 komentara