Turski oporbenjak: „Vidjeti odlazak Erdogana i umrijeti“

U Turskoj, paralelno s dolaskom na vlast u SAD-u Joe Bidena i njegove administracije, u koju na pojedina ključna mjesta i u Pentagonu i u sferi nacionalne sigurnosti sada dolaze brojni bivši kadrovi iz Obamine administracije koji se nisu isticali pretjeranim „simpatijama“ prema toj zemlji i njenom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu čak i u vrijeme dok su ti odnosi po SAD bili kudikamo povoljniji (iz doba do pokušaja Erdoganovog vojnog svrgavanja u srpnju 2016. g. i njegovog zbližavanja s Rusijom, a kamo li sada, nakon kupnje ruskih protuzračnih sustava S-400 i suradnje s Moskvom po pitanju rješenja rata u Nagorno Karabahu uz ignoriranje interesa ključnih zemalja Zapada), sve se jače čuju glasovi turskih oporbenih političara koji otvoreno zazivaju ili najavljuju Erdoganov kraj. Tako smo još nedavno pisali (vidi poveznicu ispod teksta) o izjavama toga tipa od strane bivšeg premijera i ministra vanjskih poslova te zemlje – nekadašnjeg Erdoganovog bliskog suradnika i kreatora nove vanjskopolitičke strategije te zemlje (širenje turskog utjecaja na prostore nekadašnjeg Osmanskog carstva) a sada oštrog političkog protivnika Ahmeta Davutoglua (na naslovnoj slici).

On je, podsjetimo, u intervjuu za tursku TV Karar kazao slijedeće: “Upućujem upozorenje. Gospodin Erdogan uskoro će biti eliminiran. Gospodin Erdogan je na raskrižju, bit će mu vrlo teško pobijediti na izborima s Narodnim savezom (koalicija vladajuće Stranke pravde i razvoja koju vodi Erdogan i Stranke nacionalistički pokret Devleta Bahcelija, op. GN).” Također je kazao kako se Erdogan nalazi se pod “paskom” vojnih pučista i da će ga uskoro “eliminirati” frakcija koja ga kontrolira.

Ali Erdoganova oprba tu ne staje. Prema navodima tamošnjeg medija Daily Sabah od ponedjeljka, 25. siječnja, bivši parlamentarni zastupnik iz redova glavne turske oporbene Republikanske narodne stranke (RPP) Aytug Atyci izjavio je u nedjelju kako će žrtvovati svoj život samo da bi vidio kako predsjednik Recep Tayyip Erdogan “gubi izbore i odlazi s vlasti”.

“Želimo da Erdogan ode što prije. To je jasno. Ali kako? Izbore ćemo održati na demokratski način i natjerat ćemo ga da napusti (predsjedničko) mjesto. Iskreno, za to bih dao svoj život. Jako sam posvećen ovom problemu ”, izjavio je Aytug Atyci, gostujući na turskoj televiziji.

Nakon kritika ostalih sudionika u TV programu, ponovio je svoje riječi, naglasivši pri tom kako je imao u vidu isključivo demokratski proces promjene vlasti u zemlji. “Sudjelovao sam u emisijama uživo tisuće puta. Moja publika zna što znače moje riječi. Još jednom (ponavljam) – učinit ću sve što je u mojoj moći da uklonim Erdogana na demokratski način”, dodao je.

Prema navodima istog medija, ranije ovog mjeseca i oporbeni je novinar Jan Atakli iznio kontroverzan prijedlog prema kojemu je Turskoj potrebna “tako teška katastrofa” da bi bijes javnosti doveo do Erdoganove smjene s mjesta predsjednika. Pokrenuta je istraga, a Atakli je rekao kako su njegove riječi izvučene iz konteksta, navodi Daily Sabah.




Ovdje bih dodao slijedeće: logična je aktivizacija tj. jačanje intenziteta djelovanja i retorike turske oporbe s obzirom kako ona nedvojbeno uživa simpatije Bidena i njegovog suradničkog tima. Signali o tome iz Washingtona joj sigurno pristižu (ali ne u smislu američke potpore nasilnom prevratu, oko čega su se već jednom – 2016. g. Amerikanci ozbiljno opekli, a ta opeklina boli i do danas). Međutim, Erdogan je, kao predsjednik, još uvijek dovoljno politički čvrst i omiljen unutar velikog dijela turskog naroda (s njegovom vladajućom strankom AKP stvari ipak stoje prilično drukčije) i čvrst drži političke uzde u svojim rukama, uključno i na ključnim mjestima u sigurnosnim strukturama zemlje. Zbog toga će Bidenu biti prevelik rizik ulaziti s turskim vođom u daljnje oštrije konfrontacije, a pokušat će s njim intenzivirati suradnju u onim područjima gdje pretpostavlja da bi to bilo moguće, u prvom redu po pitanju Iraka gdje će ga nastojati gurnuti u sukob s Iranom, pravilno smatrajući kako će Turska morati prihvatiti tu suradnju ukoliko želi zadržati sadašnji relativno snažan utjecaj koji ima na Kurde u Iračkom Kurdistanu – što joj je vrlo bitno iz sigurnosnog aspekta. Ali neovisno o tome, pogrešno je očekivati da će Ankara zbog toga krenuti u sukobljavanje s Teheranom, koji joj isto tako može zagorčati život pomaganjem radikalnih kurdskih elemenata na svom teritoriju u pograničnim zonama s Turskom, kao i slanjem vojnih instruktora i isporukama naoružanja borcima u Turskoj zabranjene Kurdske Radničke stranke, ali i političkim djelovanjem kroz snažni kurdski klan Suleimani u Iračkom Kurdistanu (suprotstavljenom sada tamošnjem vladajućem kalanu Barzani, čvrsto vezanog uz SAD) kojeg tradicionalno podupire Teheran. U tom smislu Ankara sigurno ne želi zaoštravati odnose niti s iračkom vladom u Bagdadu i dodatno si odsijecati pristupnicu u dubinu arapskog prostora, gdje je već ionako posve reducirana na tlu Sirije. Drugim riječima, Erdogan još itekako ima „konja za utrku“, a turskoj će oporbi trebati puno više od pukih i radikalnih izjava da bi eventualno dočekala ono o čemu mašta i o čemu je pisano u gornjem dijelu teksta.

Davutoglu: Erdogana će bivši pučisti uskoro „eliminirati“!





 

Komentari

komentar




You may also like