Dva ruska zrakoplova presrela su u petak ujutro iznad Crnog mora američki strateški bombarder B-52 na udaljenosti od svega 30 metara, priopćila je američka televizija Fox News. Američki general Jeffrey Harrigian izjavio kako je njihovo približavanje izazvalo turbulenciju i ograničilo sposobnost američkog pilota za manevriranje, te je takvo ponašanje nazvao neprofesionalnim i nesukladnim normama međunarodnog prava.
Ova vijest izazvala je burnu reakciju američkih čitatelja, koji, međutim, više-manje izbjegavaju ili nisu u stanju uvidjeti ono najvažnije: incident se nije dogodio negdje nad bespućima Atlantskog ili Tihog oceana, ili bliže američkoj obali – već u zoni koja je blizu ruskog zračnog prostora i ruskih vojnih baza na Krimu i istočnoj obali Crnog mora. Iako se, kao i uvijek u takvim prilikama, radi o američkim (ili bilo čijim drugim) vojnim letovima u međunarodnom zračnom prostoru, Rusija je već odavno dala do znanja kako neće samo mirno promatrati letove suparničkih vojnih zrakoplova i plovidbu njihovih vojnih brodova ili podmornica u zonama koje su u blizini njenog zračnog prostora ili teritorijalnih voda. Jer u takvim se slučajevima ne koriste oružja iz Prvog ili Drugog svjetskog rata, već najsuvremenija borbena sredstva, kojima činjenica da se kreću unutar međunarodnih voda ili međunarodnog zračnog prostora u smislu eventualnog vojnog djelovanja ne znači ništa – oni vrlo učinkovito i brzo mogu operativno djelovati u dubinu ruskog teritorija i s velike distance. Pritom je vrlo važno naglasiti kako se u konkretnom slučaju radi o američkim strateškim bombarderima, koji mogu biti naoružani i nuklearnim oružjem.
Drugim riječima, u spomenutom incidentu nema ništa čuđenja i žaljenja vrijednog, već se radi o logičnoj ruskoj protureakciji – promatrano iz sigurnosnog aspekta, pričemu nikakve norme međunarodnog prava kada je riječ o propisanim udaljenostima i sl. nemaju nikakvog značenja. Sigurnost bilo koje države ima primat i ona je iznad bilo kakvih međunarodnih pravila – i to vrijedi za sve. Da je kojim slučajem bilo obratno, i američka bi strana vjerojatno postupila isto i istjerala ruske bombardere dalje od granica svog zračnog prostora i svojih vojnih baza, ne mareći previše za formalno propisane udaljenosti.
Ovaj incident, uostalom, nije niti prvi, a sasvim sigurno neće biti niti posljednji takve vrste. Opasna je to „igra živaca“, koja u prvom redu ovisi o čovjeku-pojedincu, u ovom slučaju pilotima, i od njega zahtjeva vrhunsku obučenost i psihičku stabilnost. A što će se dogoditi kada ona, iz nekog razloga, u određenom trenutku izostane, i kada netko, u stanju psihičkog rastrojstva oko sebe počeme mahnito pucati po suparniku, ne mareći previše niti za političke igrokaze niti za globalne posljedice? Ali „usijane glave“, u svojoj aroganciji i osjećaju dominacije, nedodirljivosti i beskonačne moći, za to previše ne mare.
