Z. Meter: Američki centristi pokreću treću političku stranku. Kakve su joj šanse?

Zoran Meter

Promjene u američkom društvu žele mnogi, ali tamošnji krupni kapital (kojemu je, uostalom, i sve podređeno) prije svega traži političku stabilnost. Glavno je pitanje vidi li je on sada u sistemskim političkim promjenama, ali, ne manje važno, i u onom – mogu li mu demokrati i republikanci tu stabilnost više uopće i osigurati? Pri tom i vanjska politika igra itekako važnu ulogu, a ona je po američki biznis, sada, blago rečeno – vrlo složena

 

Deseci bivših američkih demokrata i republikanaca osnivaju novu stranku u pokušaju da privuku glasače nezadovoljne tamošnjim dvostranačkim sustavom, o tome je prije nekoliko dana izvijestio britanski medij The Guardian, kao i agencija Reuters.

Čelnici nove stranke bit će bivši američki predsjednički kandidat, demokrat Andrew Yang, bivša republikanska guvernerica New Jerseya Christine Whitman i David Jolly, bivši republikanski kongresnik s Floride. Ovu stranku njezini utemeljitelji pokreću kako bi privukli milijune birača za koje kažu da su užasnuti onim što vide kao nefunkcionalni američki dvostranački sustav, navodi The Guardian.

Za sada ovaj politički subjekt nema nikakav program. Prema Reutersu, utemeljitelji Forwarda težište stavljaju na “ponovnu izgradnju pravednog, prosperitetnog gospodarstva” i “više izbora za Amerikance, više povjerenja u funkcionalnu vladu i veće sudjelovanje u našoj budućnosti”. Općenito, za sve dobro protiv svega lošeg.





“Ideja je pružiti glasačima “prikladnu, vjerodostojnu nacionalnu treću stranu”, navodi jedan od osnivača Miles Taylor koji je u Trumpovoj administraciji bio šef osoblja Ministarstva domovinske sigurnosti. „Jer probleme Sjedinjenih Država ne treba rješavati ni slijeva ni zdesna, nego samo „naprijed“. Njezini su čelnici podsjetili na prošlogodišnju Gallupovu anketu koja je pokazala da, rekordne, dvije trećine Amerikanaca vjeruje kako je potrebna treća strana.

Nova stranka nastaje spajanjem triju političkih grupa koje su se pojavile posljednjih godina kao reakcija na sve više polariziran i zatvoren američki politički sustav. Spajanje uključuje pokret Renew America, koji su 2021. osnovali deseci bivših dužnosnika u republikanskim administracijama Ronalda Reagana, istoimenih oca i sina Bush i Donalda Trumpa; i Serve America Movement, grupa demokrata, republikanaca i nezavisnih zastupnika koju je utemeljio bivši republikanski kongresnik David Jolly.

Forward ima za cilj polučiti registraciju i pristup glasovanju u 30 američkih saveznih država do kraja 2023. i u svih 50 država do kraja 2024., na vrijeme za predsjedničke izbore 2024. godine.





Ovdje bih dodao slijedeće:

Politički analitičari u velikoj su većini skeptični u uspjeh ovog projekta s obzirom na američki izborni zakon koji pogoduje dvjema dominantnim strankama. Osim toga, u povijesti je bilo više sličnih pokušaja ali su svi oni većinom završili neslavno. Uglavnom se to događalo u uvjetima velikog nezadovoljstva građana i Demokratskom i Republikanskom strankom, i u vrijeme tzv. smjene generacija.

Ali u SAD-u ima čak oko 30 posto tzv. nezavisnih, koji su se do sada ili opredjeljivali za neku od dviju glavnih stranaka u posljednji čas, ili su pak bili pasivni. Hoće li, međutim, i ovoga puta biti tako teško je kazati sa sigurnošću.

Naime, posljednjih godina jasan primjer stigao je iz Europe, a u SAD-u sigurno nije ostao ne primijećen. U EU se dogodila jasna fragmentacija unutar političkog spektra kroz pojavu novih stranaka i snaga s vlastitim programima i vizijama daljnjeg razvoja tamošnjih društava.

Međutim, u SAD-u je sada prisutna nikad veća podjela između DS i RS, snažno potencirana kao politički, tako i medijski, pa će i to sasvim sigurno otežati planove navodno ambicioznoj novoj stranci. Nešto slično što se godinama događalo i u Hrvatskoj (s izuzetom posljednjih izbora), kada su se i neodlučni birači obično svrstavali pod skute HDZ-a ili SDP-a, ovisno o svojim ideološkim preferencijama, smatrajući da glasom za nekoga od njih ipak glasuju „za manje zlo“. Time su novoosnovane stranke redovito bivale izbačene iz igre.

Ali promjena, u količini koja bi dovela do smjene generacija u kvalitativnom smislu tj. da su nove snage uspjele i osvojile vlast, ipak se nije se dogodila niti u Hrvatskoj, niti u mnogim zemljama EU iako su „opasno“ kucale na vrata.

Možda se najvidljivija primjena u tom smislu dogodila u Italiji (ali znatno ranije), najprije s pojavom Forza Italia Silvija Berlusconija, a kasnije i kroz pojavu regionalne stranke Lege koja se probila i na nacionalnu razinu, kao i pokreta Pet zvijezda.

Vrijedi podsjetiti i na Macronov politički „eksperiment“ u Francuskoj koji je sa scene pomeo i socijaliste i republikance, ali je na kraju ipak ostao u okvirima zacrtanih briselskih politika (to je vjerojatno bio od samog početka, a primarna mu je zadaća bila sprječavanje Marine Le Pen u preuzimanju vlasti) što opet generira sistemski druge snage – dominantne nacionalne orijentacije (opet M. Le Pen prije svega) prema političkom vrhu zemlje što se pokazalo na nedavnim parlamentarnim izborima. Dakle, birači su prepoznali „podvalu“.

Ali najpametnije će ipak biti pričekati američke izbore 2024. i u praksi vidjeti što će se dogoditi. Promjene u američkom društvu žele mnogi, ali tamošnji krupni kapital (kojemu je, uostalom, i sve podređeno) prije svega traži političku stabilnost. Glavno je pitanje vidi li je on sada u sistemskim političkim promjenama, ali, ne manje važno, i u onom – mogu li mu demokrati i republikanci tu stabilnost više uopće i osigurati? Pri tom i vanjska politika igra itekako važnu ulogu, a ona je po američki biznis, sada, blago rečeno – vrlo složena (uz izuzetak vojno-industrijskog kompleksa kojemu “cvjetaju ruže”). Zemlja se nalazi u gotovo poluratnom sukobu i s Rusijom i s Kinom zbog čega se svijet polarizirao – pri čemu je izlaz iz te situacije (sigurno po Washington neugodne ma što on o tome javno govorio) još uvijek nevidljiv.

Američko oslanjanje na tzv. kolektivni zapad ipak je ograničenog roka trajanja, kao i sadašnje, teško skovano jedinstvo na proturuskoj platformi. Jer što vrijeme duže bude odmicalo, do izražaja će sve više dolaziti i sada potisnuti nacionalni interesi drugih bitnih igrača, prije svega unutar EU.

 

 

 

Komentari

komentar

You may also like