Francuska predsjednička predizborna kampanja ušla je u samu završnicu – prvi krug izbora održava se 10., a drugi 24. travnja. Ono, puno važnije je, da aktualni predsjednik Emmanuel Macron više ne može biti spokojan i potpuno uvjeren u svoju pobjedu. Naime, ubrzano mu se, prema rezultatima anketa, približava desna kandidatkinja Marine Le Pen – ona ista koju je u prethodnim izborima 2017. g. pobijedio puno lakše nego što se očekivalo – osvojivši gotovo dvije trećine glasova. Međutim, stvari sada izgledaju drukčije.
Izbori jaz između kandidatkinje stranke Rally National Marine Le Pen i aktualnog čelnika Emmanuela Macrona u drugom krugu francuskih predsjedničkih izbora mogao bi biti minimalan. O tome svjedoče rezultati javnog istraživanja agencije Harris Interactive obavljenog po narudžbi poslovnog magazina Challenges – objavljeni u ponedjeljak, 4. travnja.
Prema njima, „stara lisica“ Marine Le Pen, kojoj je ovo treća po redu kandidatura za čelnu fotelju Elizejske palače, u drugom krugu predstojećih izbora (jasno je kako pobjednika u prvom krugu biti neće) može računati na 48,5 posto glasova, dok Macron osvaja 51,5 posto. Ovaj rezultat najveći je u povijesti sudjelovanja jednog desničarskog kandidata u borbi za čelnu dužnost Pete Republike.
Još u ožujku je Macronova prednost bila izraženija: ankete su pokazivale da će u drugom krugu dobiti potporu 53 do čak 57 posto birača.
Razlika između dvoje kandidata smanjila se i po pitanju održavanja prvog kruga izbora. Prema anketi francuskog instituta za istraživanje javnog mišljenja objavljenoj u nedjelju u Le Journal du Dimanche, rejting Marine Le Penin porastao je za 3,5% u posljednja dva tjedna, i dosegao razinu od 22% glasova. Pri tom Macrona podupire čak 2,5% manje ispitanika i rejting mu sada iznosi 27%.
Osim samih brojčanih pokazatelja bitan čimbenik je i trend, koji sada, sudeći prema anketama, ide u prilog Macronovoj glavnoj protukandidatkinji. Ona je, osim što se približila Macronu, iza sebe sada konačno i uspjela ostaviti sve druge predsjedničke kandidate, od kojih su većina desne i konzervativne orijentacije, možda s izuzetkom samo tradicionalnog ljevičara Jean-Luca Mélenchona. Bit će zanimljivo, a vjerojatno i presudno, vidjeti na koji će se način raspodijeliti i glasovi njihovih birača.
Treba naglasiti kako je u prvom dijelu kampanje u korist Macrona išla i činjenica da je on od početka godine preuzeo svojevrsno osobno čelništvo nad EU s obzirom da Francuska u prvih pola godine predsjeda Vijećem EU, ali još više i rat u Ukrajini koji je Macrona prometnuo u glavnog EU pregovarača s “okuženim” ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom oko rješavanja tog sukoba. Istodobno, te međunarodne obveze Macrona su prilično „zakočile“ od aktivnosti na domaćem terenu, sprječavajući ga da se u potpunosti fokusira na gospodarska i sigurnosna pitanja.
To, naravno, znalački koristi Marine Le Pen. One se fokusirala na domaće „vruće teme“ poput rasta inflacije i sve složenijih socijalnih pitanja, koje su i dominantne u francuskom društvu. Le Pen je najavila kako će, ukoliko postane predsjednica, ukinuti niz socijalnih davanja za strance, da će Francuzima dati prioritet pri zapošljavanju i socijalnom stambenom zbrinjavanju, i da će pooštri migracijsku politiku.
Takva obećanja Francuzima uvijek „dobro sjedaju“: društvo je bremenito unutarnjim dubiozama, a vječni problem neuspjele integracije velikog dijela migrantske populacije islamske vjeroispovijedi, većinom s područja Afrike i Bliskog istoka – još će dugo opterećivati francusko društvo. Poglavito s aspekta kriminaliteta odnosno javne sigurnosti i terorizma.
Je li predizborni program Marine Le Pen, usmjeren na rješavanje nagomilanih socijalnih problema i povećanje sigurnosti društva i dobitna kombinacija – ili će se birači radije opredijeliti za „kontinuitet“ (a ne eksperimente: Le Pen je, tradicionalno, oštra protivnica EU i zagovaratelj Frexita, a nije simpatizer niti NATO saveza) tj. podržati dosege aktualne vlasti na čelu s Emmanuelom Macronom – doznat ćemo već krajem ovog mjeseca.
Ulozi su, svakako, veliki (ne samo za Francusku), a razlika između jednog, umjerenog, i drugog, populističkog, kandidata – nikad manja.
