Zoran Meter
Kako se približava odlučujući – drugi krug francuskih predsjedničkih izbora koji će se održati u nedjelju, 24. travnja – raste i nervoza u dva suprotstavljena tabora: onoga, aktualnog predsjednika i centrista Emmanuela Macrona, i njegove protukandidatkinje s desnog političkog spektra Marine Le Pen.
Nakon uskršnjih blagdana intenzivirana je završna kampanja, a večeras bi se trebala dogoditi njezina kulminacija. Naime, danas će se preostalih dvoje kandidata za glavnu fotelju Elizejske palače međusobno suočiti u glavnoj, i vjerojatno odlučujućoj televizijskoj debati. To je „jedina utakmica uživo između dvoje suparnika prije drugog kola 24. travnja“, navodi francuski medij RFI.
Ulozi su golemi, a neizvjesnost velika usprkos rezultatima nedavnih anketa koji pokazuju da Macron osvaja 53-56 posto glasova u drugom krugu, a Le Pen 44-47 posto. Naime, stvar je u tome da su njih oboje u prvom krugu zajedno osvojili svega 51 posto ukupnih glasova birača, što ukazuje ne samo na to da je Francuska gotovo tektonski politički podijeljena zemlja, već i da će glasovi ostalih predsjedničkih kandidata – poraženih u prvom krugu, kao i onih neodlučnih ili „lijenih“ koji tada nisu izišli na birališta vjerojatno biti i presudni.
Dakle, večerašnji odlučujući boj bit će za osvajanje srca milijuna Francuza koji će gledati ljute političke protivnike, koji se i više nego dobro poznaju još iz predsjedničke utrke 2017. godine u kojoj je Macron svoju suparnicu neočekivano glatko pobijedio u drugom krugu jer je osvojila svega 34% glasova.
Njihova tadašnja posljednja televizijska debata, održana 3. svibnja 2017. predstavljala je potpuni fijasko za Marine Le Pen. Iz neshvatljivog razloga izgledala je loše pripremljeno i zbunjeno, poglavito kada je odgovarala na pitanja o svom ekonomskom programu (gospodarstvo i socijala i u Francuskoj su primarni za birače, iako je njihov interes za vanjskopolitička pitanja nedvojbeno jači u odnosu na, primjerice, birače u Sjedinjenim Državama s obzirom na veću političku pismenost i kulturu, ali i na osjećaj nacionalnog ponosa pa i nostalgije za vremenima kada je Francuska na europskoj i globalnoj sceni imala puno veću ulogu i ugled negoli je to danas). S druge strane Macron je u toj debati bio superioran – izgledao je kao hladnokrvni i staložen političar iako je na otvorenu političku scenu zapravo tada tek krenuo iz svoje uspješne bankarske karijere, a svoju stranku osnovao nakon pobjede na izborima.
Dakle, kako čak 49 posto birača u prvom krugu, održanom prije tjedan i pol dana, nije glasalo ni za jednog od preostalog dvojca u utrci za predsjednika/predsjednicu Pete Republike, napetost u zraku može se „rezati nožem“. Oboje kandidata morat će prije svega zadobiti povjerenje simpatizera kandidata krajnje ljevice Jean-Luca Mélenchona, za kojeg je u prvom krugu glasovalo čak 7,7 milijuna birača i koji je osvojio tek nešto manje glasova od Marine Le Pen, završivši na po njega zadovoljavajućem 3. mjestu.
Poučena negativnim iskustvom iz prethodne predsjedničke kampanje iz 2017. g. Marine Le Pen temeljito je transformirala svoju političku stranku koja se sada zove Rally National. Ona sada želi, svjesna da se vjerojatno radi o njenoj posljednjoj prilici za pobjedu na predsjedničkim izborima, uvjeriti birače da je svoju protu-imigracijsku stranku pretvorila u dominantnu snagu koja je sposobna voditi državu i od nje opet učiniti jednu od vodećih i ključnih europskih sila, sa što više mogućim stupnjem autonomije – kako vanjskopolitičke tako i vojno-sigurnosne.
U tom je smislu iz njene sadašnje retorike vidljivo kako te ciljeve želi ostvariti postupno, bez brzih i radikalnih rezova koji mogu dovesti do neželjenih potresa u francuskom društvu – odavno naviknutom na život u euroatlantskim integracijama na način kakav je sada. Svaki radikalni rez u tom pogledu mogao bi dovesti do destabilizacije stanja u društvu, a to nitko ne želi.
Ne treba dvojiti da će se Macron upravo zbog toga večeras itekako znati postaviti u ulogu onoga koji građanima donosi „kontinuitet stabilnosti“ nasuprot „političkom avanturizmu“. Međutim pitanje je što je danas za osiromašene mase Francuza Macronov „kontinuitet stabilnosti“, u vrijeme kada društvo potresaju brojni prosvjedi i bunt socijalnog karaktera. Gladne ljude i nezaposlene dosadašnja „stabilnost“ ne zanima, poglavito ne „kontinuitet siromaštva“. Oni žele raditi i jesti – i to odmah, a ne u dugoročnom razdoblju, k tome još dajući prvih 100 dana novoj vlasti „bianco“ za njezinu prilagodbu. Tih „100 dana“ Francuzi više ne daju nikome. Oni traže akciju i odlučne političke poteze koji će stanje promijeniti na bolje u roku „odmah“.
Zato će večeras, bez ikakve dvojbe, i Le Pen i Macron „izvući iz rukava“ i neke posve nove, do sad ne izrečene ideje i planove za Francusku, nastojeći upravo njima pridobiti na svoju stranu neodlučne birače koji će i odlučiti pobjednika. Naravno, u tom će smislu ključna biti uvjerljivost u prezentaciji istih, ma koliko ti novi potezi možda u stvarnosti predstavljali samo običnu „maglu“ – pusta obećanja s ciljem osvajanja odnosno održavanja na vlasti.
