Z. Meter: Poljske elite šokirane Merkeličinim pozivom Lukašenku

Zoran Meter

Prekjučerašnji telefonski poziv Angele Merkel Aleksandru Lukašenku, a nakon toga i francuskom i ruskom predsjedniku Emmanuelu Macronu i Vladimiru Putinu, šokirao je poljsku političku elitu. Naime, poljski političari postavljaju pitanje – zašto i oni nisu bili pozvani i uključeni u te razgovore, jer ipak se radi o poljskoj granici?

Tako poznati poljski političar Roman Gertykh, koji je u razdoblju od 2006.-2007. bio potpredsjednik poljske Vlade i ministar obrazovanja, nije skrivao svoju iritaciju zbog političke nemoći službene Varšave. Na svom je blogu napisao slijedeće:

“Macron i Merkel pregovarali su s Rusijom i Bjelorusijom o stanju na poljsko-bjeloruskoj granici. Premijer Mateusz Morawiecki i Jaroslaw Kaczynski sveli su nas na ulogu nule u svjetskoj politici.”

Ovdje treba podsjetiti kako je njemačka kancelarka Angela Merkel još prošli tjedan nazvala ruskog predsjednika i predložila mu da posreduje u krizi između Varšave i Minska, a što je također bilo naišlo na osudu Varšave koja je prije toga upravo Putina nazvala nalogodavcem iz Kremlja, koji pozadinski upravlja ovom novom izbjegličkom krizom.  Putin je tom prigodom Angeli Merkel predložio da ona osobno nazove Lukašenka i s njim dogovori stvar. Naime, nije nikakva nepoznanica kako se migranti na poljsko-bjeloruskoj granici niti ne namjeravaju zadržavati u Poljskoj, već se preko njenog teritorija isključivo dokopati Njemačke i tamo, poput brojnih njihovih „kolega“ – pronaći svoju sreću.





Očito je kako je Angela Merkel Putinov savjet i poslušala te je stupila u telefonski razgovor s Lukašenkom, koji je, s druge strane, od Zapada (pa tako i Njemačke) nepriznati predsjednik. Međutim, iskusna kancelarka (na odlasku) uvijek je bila real-političarka i kontaktirala s onima koji probleme mogu riješiti. Očito je kako Varšavu, odnosno poljske političke čelnike ne svrstava u tu kategoriju. Misli li ona pri tom kako Poljska i u ovom slučaju izvršava isključivo naloge svojih prekoatlanstskih partnera – trebalo bi pitati samo kancelarku, jer sve suprotno bilo bi nagađanje. Međutim, posljednji kontakti Angele Merkel upravo na to ukazuju. Uostalom, odatle i ljutnja i  nervoza poljskih političara, koji se sada osjećaju zanemareni – u podređenom položaju – i to po pitanju koje se njih neposredno tiče. Iza Poljske staju SAD, koje najavljuju nove sankcije protiv Lukašenka i Bjelorusije, pa je konfuzija tim veća.

Kako bi smanjilo ljutnju Varšave, danas je glasnogovornik vladinog kabineta u Berlinu Steffen Seibert izjavio kako Njemačka ne priznaje legitimitet Aleksandra Lukašenka kao predsjednika Bjelorusije, ali smatra nužnim pregovarati s njim za pružanje humanitarne pomoći migrantima. 

“Kako bi se poboljšala ova alarmantna humanitarna situacija za tisuće ljudi, ima smisla razgovarati s onima koji u Minsku imaju priliku promijeniti situaciju, čak i ako govorimo o vladaru čiji legitimitet Njemačka i druge europske zemlje ne priznaju . “Stoga je kancelarka održala telefonski razgovor s Lukašenkom – kako bi pronašla humanitarne načine da osigura, na primjer, pristup UNHCR-u”, izjavio je, dodajući kako su migranti počeli primati prva pomoć na licu mjesta.





Teško, međutim, da ova izjava može umiriti duhove u Varšavi. Tim više što je „ulje na vatru“ u Poljskoj dolio i predsjednik te zemlje Andrzej Duda koji je u aktualnoj krizi, koju Varšava otvoreno uspoređuje s onom iz 1939. uoči napada Hitlerove Njemačke i dok pojedini poljski generali sada izjavljuju kako Bjelorusiju mogu pregaziti za 10 dana (ne navodeći misle li pri tom samostalno ili uz pomoć NATO snaga), ni manje ni više nego otišao gledati nogometnu utakmicu između reprezentacija Poljske i Mađarske u sklopu kvalifikacijske faze za Svjetsko prvenstvo 2022. (u kojoj je, da bi stvar bila još gora, Poljska izgubila).

“Dok svjetski čelnici raspravljaju o migracijskoj krizi i teškoj situaciji na poljsko-bjeloruskoj granici, Andrzej Duda i nekoliko članova vlade otišli su na nogometnu utakmicu Poljska-Mađarska”, piše poljski medij Wprost.pl.

Na najnovija zbivanja na poljsko-bjeloruskoj granici jučer je reagiralo i rusko MVP, konkretno ministar Sergej Lavrov, kazavši kako akcije poljske vojske na granici krše “sve zamislive norme humanitarnog prava”.

Prema njegovim riječima, uporaba suzavca od strane Poljske protiv izbjeglica je neprihvatljiva. Dodao je kako je Rusija spremna pomoći u rješavanju migracijske krize.

“Mi, kao što znate, činimo sve da pomognemo u rješavanju ove krize. Predstavnici niza zemalja EU, uključujući Njemačku i Francusku, obratili su se predsjedniku Putinu. Od nas se traži pomoć, a mi smo je spremni pružiti“, kazao je šef ruske diplomacije.

Ne bi me uopće čudio neki hipotetski scenarij prema kojem će migrante s poljsko-bjeloruske granice na kraju u Njemačku prevesti ruska državna zračna tvrtka Aeroflot, kako se ne bi njemačku Lufthansu ili neke druge Zapadne zračne prijevoznike stavilo u neugodan položaj letenja u Minsk zbog sankcija koje je Zapad uveo protiv Bjelorusije. Iz istog razloga u Njemačku ih ne može prevesti niti bjeloruski prijevoznik Belavia. U Berlinu su već održani prosvjedi Kurda koji traže da se izbjeglice propuste prema Njemačkoj jer tu ima puno njihovih sunarodnjaka i rodbine. S druge strane, samoj Njemačkoj, takav, ipak relativno mali broj migranata (u odnosu na onaj koji se stvara na granici EU s Turskom), ne bi značio ništa u odnosu na njih 1,5 milijun koliko ih je ta zemlja primila od prve migrantske krize 2015. godine.

Sve suprotno tome značilo bi samo produljenje i opasnu eskalaciju pogranične krize, u koju se žele ubaciti i oni koji su ipak od svega daleko. Tako je Velika Britanija objavila kako, kao pomoć Poljacima, želi na granicu Poljske s Bjelorusijom poslati, vjerovali ili ne – 10 svojih vojnika. Takva pomoć asocira na onu koja je toj zemlji pružena 1939. ili 1945. godine i kada je dobro znano čim je sva po Poljsku na kraju završilo.

Uče li današnje poljske elite na bolnim povijesnim lekcijama također je pitanje jedino za njih, jer oni su ti koji na kraju, neovisno o svemu, donose odluke o poljskoj budućnosti i sudbini.

Pričekajmo, međutim, sam epilog novonastale krize, jer su prognoze u uvjetima  sadašnjih globalnih geopolitičkih odnosa i procesa krajnje nezahvalne.

Komentari

komentar

You may also like