Z. Meter: Usporedba medijskog prikaza sinoćnjeg zagrebačkog prosvjeda i izjava ruskog patrijarha o Rusiji kao vođi slobodnog svijeta

Zoran Meter

Katolička i druge kršćanske crkve, odnosno njihovi predvodnici, trebaju se zapitati, jesu li i one u svemu ovome zakazale, i jesu li svoje „institucionalne“ i osobne uske interese stavile ispred interesa vjerničkoga puka – ostavivši ga izloženog na vjetrometini globalnih geopolitičkih oluja, bez oslonca na bilo koga osim samoga sebe

U svijetu se, osim geopolitičkih, ekonomskih i klasičnih ratova, odvija i još jedan – ne manje važan, za duše i srca ljudi, a vodi se na informativnoj i ideološkoj razini. Kao takav, ništa manje nije opasan od prethodno nabrojanih. Štoviše!

Možda jedan zgodan primjer za to, da ne idemo dublje u prošlost i daleko od naših krajeva, je i sinoćnji medijski prikaz velikog prosvjednog skupa protiv covid potvrda u Zagrebu, na kojem se okupilo, prema procjenama iz dostupnih video i foto snimaka i usporedbama službenih brojeva iz nekih prijašnjih manifestacija na središnjem gradskom trgu glavnog hrvatskog grada (poput prosvjeda za Radio 101 kada se govorilo o 120 tisuća ljudi,  ili dočeka za naše generale oslobođene na Haškom sudu gdje je taj broj bio još i veći)  – oko 100 tisuća ljudi.

Naravno, neki će mediji (ovisno o svojim ideološkim stavovima) reći da se radilo o puno manjem broju, neki će mediji i političari kazati da su ljudi, samo u nešto većem broju, „čekali tramvaj“.  S druge strane (a što je još puno gore), medijska pozornost s biti samog prosvjeda i poruka koje su s njega odaslane javnosti, prije svega državnom vrhu zemlje (sviđale se one nekome ili ne, za novinare to ne smije biti razlog), potpuno je bila fokusirana na nekoliko incidentnih situacija u kojima su pojedinci-prosvjednici vrijeđali i ometali novinare u obavljanju njihove službene zadaće – izvještavanja sa samoga skupa. To je, naravno, posve nedopustivo i zaslužuje punu osudu (bez obzira na stvarnu kvalitetu pojedinih novinara i njihovih izvješća općenito, ili medija u kojima rade, što je ipak stvar onih koji ih zapošljavaju).




Međutim, pri tom se potpuno izbjegava kazati kako se golema većina prosvjednika, sigurno preko 99 posto jučer nazočnih na glavnom zagrebačkom trgu, ponašala posve normalno, u skladu sa svim zakonskim propisima (osim ako netko zviždanje i izvikivanje parola protiv pojedinih političara ili državnih institucija koje predstavljaju smatra nelegitimnim, što je, opet, njihov problem).

I jedno i drugo – i manipuliranje stvarnim brojem prosvjednika i skretanje pozornosti s bitnog sadržaja i poruka prosvjeda na manje incidentne situacije (u kojima čak nitko nije niti fizički stradao) – predstavlja eklatantan primjer novinarske manipulacije i otvorenog skretanja u sferu psihološke propagande za nečije interese. Neću sada govoriti o čijim se interesima u konkretnom slučaju radi, jer je to vjerojatno svima jasno, već ću samo reći kako je takva vrsta izvještavanja prije svega veliki problem za medije koji ga toleriraju, jer ljudi nisu ovce u tolikom smislu koliko se to misli, i sasvim sigurno većina građana danas ipak može razlučiti novinarski profesionalizam od nestručnosti i puke propagande.





U kontekstu ovog globalnog fenomena, „trenda“, a u stvarnosti opasnog problema kakav je ideološka propaganda, osvrnut ću se, također, i na jučer pristiglu vijest koja samo potvrđuje koliko se u svijetu rasplamsavaju ideološki ratovi i podjele, i među državama i među samim ljudima – sigurno ne u svrhu tih istih ideologija (koje su uvijek, u prošlosti i sada, bile samo sredstvo za mobilizaciju masa u smjeru koji je nužan za interese elita), već sveukupne borbe za nečiju dominaciju ili samo opstanak u budućem svijetu čiji je bolni proces rađanja već u punom jeku, a rezultat mu je krajnje neizvjestan.

Ali prije same vijesti podsjetiti ću na našu nedavnu analizu u kojoj smo pisali o posljedicama prošlomjesečnog govora ruskog predsjednika Vladimira Putina na Valdajskom forumu u Sočiju, kojeg smo označili kao konačnu prekretnicu, razdjelnicu – štoviše – rusko samoodstranjivanje od Zapada kroz uvođenje vlastitog ideološkog puta za razvoj tamošnjeg društva, temeljenog, kako je Putin kazao, na tzv. umjerenom konzervativizmu, odnosno oslanjanju na tradicionalne vrijednosti ruskog društva i odbacivanju zapadnih ideoloških obrazaca, poput onih temeljenih na gender-ideologiji i sl. (pogledaj poveznicu ovdje).

Tako je, jučer, patrijarh moskovski i cijele Rusije Kiril izjavio kako tamošnja pravoslavna crkva nikada neće priznati suživot osoba istog spola kao brak. Prema njegovim riječima, takva praksa s vjerskog gledišta može se smatrati samo grijehom. „… pravoslavna crkva se ne slaže i nikada se neće složiti s novonastalom idejom o bračnim odnosima – zajednički život, koji sada prakticiraju osobe istog spola, nazivamo posebnim grijehom”, kaže čelnih RPC.

Ova se izjava, dakako, može i treba smatrati logičnom u kontekstu same kršćanske vjere koja takve stvari i doktrinalno osuđuje tj. ne radi se o stavovima ovog ili onog crkvenog velikodostojnika, teologa i sl.




Međutim, niti ruski patrijarh sasvim sigurno nije imun od globalne geopolitike, kao, uostalom, i predvodnici drugih vjerskih sljedbi u svijetu, pa uz spomenutu izjavu ističe i kako je u trenutačnoj međunarodnoj situaciji Rusija zauzela mjesto lidera slobodnog svijeta – a što je već ulazak u sferu politike. Tako kaže slijedeće:

“Mi smo uistinu slobodna zemlja. Ovo je stvarna činjenica. Mogu zamisliti kakva će biti reakcija s različitih strana na ove moje riječi, ali mogu dokazati da je Rusija danas uistinu lider slobodnog svijeta.” Navedeni je zaključak donio na temelju činjenice da je Rusija sada slobodna od vanjskih utjecaja, i da u svom razvoju bira vlastiti put.

Patrijarh smatra da to može postati primjer drugim državama i da su pritom aktualni problemi Rusije “rješivi”, a  da ne postoji vruća tema za nepomirljive proturječnosti.

“Vjerujem da je to milost Božja. A postojeća razlika u mišljenjima – normalna razlika u mišljenjima koja ne ruši temelje ljudskog života, državnog života, duhovnog života – stvara osnovu za stvaralački sukob mišljenja, koji može rezultirati novim idejama, novim projektima usmjerenim na daljnji razvoj naše domovine”, kazao je čelnih RPC. Pri tom se kritički dotaknuo i, kako kaže Crkve na Zapadu, koja je sada „dovoljno ranjiva“ i nesposobna pravilno braniti kršćanske vrijednosti.

Ova izjava čelne osobe Ruske pravoslavne crkve vjerojatno neće biti dobro primljena u određenim vatikanskim krugovima, kao i krugovima drugih kršćanskih crkvi na Zapadu. Međutim, teško se oteti dojmu kako im je ruski patrijarh, zapravo, bacio „rukavicu „profesionalnog“ (teološkog) izazova“ i potaknuo ih na vraćanje izvornim učenjima kršćanske vjere a ne prilagođavanju političkim okolnostima današnjega svijeta radi očuvanja konformizma.

Ima li u tome i stvarnih dubljih razloga i motiva ruskog patrijarha, poput spomenutih geopolitičkih, u korist interesa same Rusije, kao jedne od glavnih sudionica spomenute globalne borbe za izgled novoga svijeta – možemo samo nagađati. Ali rekao bih prije da se ruski geopolitički interesi danas u velikoj mjeri poklapaju (ili bolje reći, prilagodili su im se, nakon neuspjelog i pogubnog eksperimenta s komunizmom) sa stavovima koje propovijeda samo kršćanstvo. Jer bilo bi teško vjerovati kako ruski geopolitički stratezi nisu uočili eroziju tog istog kršćanstva na samom Zapadu i posljedice koje to ima za tamošnja društva, i da, sukladno tome, nisu prilagodili svoju ideološku geopolitičku matricu u korist Moskve.

Ali optuživati ih zbog toga bilo bi neozbiljno. Oni se koriste legalnim sredstvima – vlastitim mozgom, koji im omogućuje razlučivati stvari i predlagati smjernice koje smatraju korisnim po svoje interese, kao što rade i stratezi u svim drugim zemljama svijeta (negdje više, negdje manje, a negdje potpuno neuspješno). Kritike prije svega treba uputiti onim „mudracima“ na Zapadu, koji su udarom na svoje kršćanske korijene i tradicionalne vrijednosti slomili unutarnju koheziju vlastitih društava, dajući im, kao supstitut, neke čudne ideološke obrasce – većini ljudi potpuno neprihvatljive – što je samo dovelo do opasnih podjela ali i još opasnijih manipulacija u političke svrhe.

Pri tom se i sama Katolička i druge kršćanske crkve, odnosno njihovi predvodnici, trebaju zapitati, jesu li i one u svemu ovome zakazale, i jesu li svoje „institucionalne“ i osobne uske interese stavile ispred interesa vjerničkoga puka – ostavivši ga izloženog na vjetrometini globalnih geopolitičkih oluja, bez oslonca na bilo koga osim samoga sebe?

Z. Meter: Putinov dramatični govor koji i definitivno „reže“ Rusiju od Zapada

Komentari

komentar

You may also like