Zoran Meter
Ukrajina će se povući iz pregovora s Rusijom pod uvjetom da se na ukrajinskom teritoriju (pod nadzorom ruskih snaga) održi referendum i ako dođe do ubijanja Ukrajinaca u Mariupolju. To je u subotu, 23. travnja, izjavio predsjednik te zemlje Volodimir Zelenski, a prenosi britanski Reuters i ruski državni mediji.
“Ako Ukrajinci budu ubijeni u Mariupolju, ako se raspiše referendum na bilo kojem okupiranom području Ukrajine, povući ćemo se iz svih pregovora”, kazao je Volodimir Zelenski na medijskoj konferenciji koju je prenosio i Reuters na svom YouTube kanalu.
Ovdje treba dodati slijedeće:
ova izjava šefa ukrajinske države sigurno nije slučajna ili bezrazložna. Naime, proteklih se dana iz ukrajinskih regija ili dijelova istih u kojima su vlast preuzele ruske ili proruske snage čuju sve češće vijesti o potrebi organiziranja referenduma njihovih građana na kojima bi se oni izjasnili o budućem statusu tih regija i izgledu buduće Ukrajine. Takve inicijative, primjerice, dolaze od strane novouspostavljenih proruskih vlasti u južnoj regiji Herson, ali i iz regije Harkiv.
Tako je 21. travnja, čelnik privremene civilne uprave regije Harkiv Vitalij Ganchev izjavio da bi nakon stabilizacije stanja u toj regiji na teritorijima koje je, kako je kazao, oslobodila ruska vojska, mogao biti održan referendum ili anketa građana o političkoj budućnosti regije. Naglasio je da bi u demokratskom društvu odluku o svojoj budućnosti prije svega trebalo donijeti stanovništvo.
Time bi se de facto te regije poslužile instrumentom referenduma kao samoproglašene države na istoku Ukrajine, u Donbasu – DNR i LNR, čiju je nezavisnost Rusija i službeno priznala svega dva dana uoči vojne intervencije u Ukrajini 24. veljače.
Podsjećamo i da je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov 22. travnja izjavio da su pregovori između ruske i ukrajinske strane zastali i da Moskva nije dobila odgovor Kijeva na svoje prijedloge za rješavanje situacije u Donbasu. Osim toga, dodao je kako izjave predstavnika Kijeva sugeriraju da im pregovori s Moskvom ne trebaju.
Vidljivo je da s početkom druge faze ruske vojne intervencije, koja se odvija prije svega na istoku Ukrajine i čiji bi ishod mogao biti i odlučujući po pitanju određivanja konačnog pobjednika, sve češće dolaze i političke izjave koje se tiču i samog teritorijalnog izgleda buduće ukrajinske države. I dok se tzv. real-politika sve više miri s činjenicom da su DNR i LNR za Ukrajinu definitivno izgubljeni (oni su po Kijev u tom smislu bili problem već 8 godina, dakle čak i prije ruskog priznanja njihove državnosti i ruske vojne intervencije), prava politička bitka zapravo će se voditi za prostore koje će pod svoj nadzor staviti (ili ih je već stavila) ruska vojska, a to se prije svega odnosi na jug Ukrajine i vjerojatno spomenutu regiju Harkiv.
U svakom slučaju pred Ukrajinom je još dug put vojne ali i političke borbe, i on je još potpuno neizvjestan. Pri tom je jasno kako će sudbinu te zemlje, možda čak i više nego sam Kijev, određivati Zapad i Rusija (prvi s pozicije meke, ova druga s pozicije tvrde sile). Jer bez pomoći Zapada, političke, vojne, financijske, humanitarne, moralne i svake druge – sadašnja vlast u Kijevu ne bi dugo opstala. U takvim okolnostima i odnosima snaga teško je očekivati da jedan Washington u tome neće imati presudnu ulogu ili zadnju riječ u odnosu na Kijev kada je riječ i o ratu i o miru. Uostalom, to je već svima odavno znano – i prije ovog rata.
