Zoran Meter: Bolsonaro – proizraelski predsjednik u protuizraelskom Brazilu

… ranjeni Bolsanero odbio je biti hospitaliziran u sirijsko-libanonskoj bolnici u Sao Paulu, u kojoj se obično liječi veliki broj brazilskih političara, već je zahtijevao (i dobio) prijam u izraelskoj bolnici „Albert Einstein“, smještenoj također u tom najvećem brazilskom gradu. Napadač na sada već novog brazilskog predsjednika vrlo je brzo uhićen (nije bio niti Palestinac niti bilo koji drugi pripadnik arapskog naroda), te je izjavio kako je djelovao „po nalogu Boga“. Radi se o pripadniku brazilske radikalno-lijeve stranke (!) (još jedna potvrda kaosa u simbiozi stranačkih imena i pripadajuće im ideologije) PSOL – Stranka socijalizma i slobode, koja ima 6 mandata (od ukupno 513) u donjem domu brazilskog parlamenta. Poznata je po svojoj protuizraelskoj retorici.

Kandidat brazilske Socijalno-liberalne stranke Jair Bolsonaro pobjednik je drugog kruga predsjedničkih izbora najveće zemlje Latinske Amerike i jedne od najvećih zemalja svijeta. Osvojio je 55,29% glasova, više od 10% u odnosu na svog protukandidata Fernanda Addada iz Radničke stranke, koji je osvojio 44,71% glasova birača.

Neka vas ne prevari naziv stranke „socijalni liberali“, jer je Jair Bolsonaro čisti ultradesni političar – nešto slično kako je to i predsjednik ruske Liberlne stranke –  ultradesni političar Vladimir Žirinovski. To je samo potvrda onih teza prema kojima se nazivi stranaka danas daju olako, kao da je riječ o imenu sportskog kluba ili folklorno-umjetničkog društva, onako, kako se već njihovom osnivaču svidi, ne vodeći niti malo računa o semantici, a još manje o stvarnoj ideologiji koja bi iza svake stranke morala stajati, a kako bi ona, uostalom, u javnosti i bila prepoznatljiva. Međutim, ideologija je iz većine modernih i mainstream stranaka današnjice već davno izbačena ili svedena na „uravnilovku“ tj. na više ili manje uopćene i općeprihvaćene stavove o različitim aspektima ljudskog života. Drugim riječima, stranke ne cijenite prema njihovim imenima, već programima i djelima, ukoliko ih imaju priliku provoditi. (Sličnost s Hrvatskom uopće nije slučajna.)

Ali vratimo se Brazilu – zemlji većoj od 8,5 milijuna kvadratnih kilometara, sa  i stanovništvom brojnijim od 200 milijuna – i rezultatima tamošnjih predsjedničkih izbora. Jair Bolsonaro u prvom izbornom  krugu osvojio je 46% glasova, a njegov protukandidat iz ljevičarske – Radničke stranke svega 29,3% i već je tada sve više-manje bilo jasno što se pobjednika tiče. Ali Brazil je politički, ideološko i socijalno vrlo podjeljena zemlja, u kojoj političke tenzije nerijetko prelaze granice dozvoljenog, pa nasilje i obračuni pristalica suprostavljenih tabora uopće nisu rijetkost. Zbog toga je na ulicama brazilskih gradova u vrijeme održavanja izbora  i bilo razmješteno više od 20 tisuća vojnika.

A tko je, zapravo, novi brazilski predsjednik, koji sam sebe naziva „tropski Trump“? Kao prvo, on sigurno nije čovjek bez ideologije u svom političkom habitusu. Radi se o bivšem časniku brazilske vojske, poznatom po svojim oštrim javnim nastupima, ne samo u odnosu na svoje oponente i ideološke protivnike iz lijevog političkog spektra, već i u odnosu na gospodarske reforme u toj zemlji. Upravo je na njih vrlo snažno reagiralo i tržište još između dva izborna kruga. Tako se na burzi u Sao Paulu 11. listopada, brazilski indeks Bovespa snizio za 2,8%, na što je utjecala Bolsonarova izjava o privatizaciji niza tvrtki. Konkretno, on se u intervjuu televiziji Band TV izjasnio protiv djelomične privatizacije državne tvrtke za proizvodnju električne energije „Eletrobras“, zauzevši se samo za mogućnost privatizacije njezine distribucijske mreže. Također se izjasnio protiv prodaje dionica te tvrtke kineskim investitorima. Nakon tog intervjua dionice „Eletrobrasa“ pale su za čak 10%, što je njihov najgori pokazatelj ikada.

Međutim, Bolsonaro se zauzeo za moguću privatizaciju i u svjetskim razmjerima velike državne naftne tvrtke Petrobras. On smatra kako ključni dio tvrtke treba sačuvati u državnim rukama, iako je priznao kako je ona u procesu velike restrukturacije i prodaje aktiva, kako bi se osiguralo plaćanje dugova, a da resursa za razvoj nema, zbog čega je istraživanje naftnih nalazišta nužno predati u privatne ruke.

„Petrobras“ već zaključuje sporazume s američkim naftašima, poput „Merphy Oil“, s kojim će raditi na projektu u Meksičkom zaljevu.

Zato nije čudo da je Bolsaneru na pobjedi prvi čestitao upravo američki predsjednik Donald Trump, očito idol novog brazilskog čelnika s obzirom na nadimak koji si je dao. Međutim, to nikako nije povezano isključivo s brazilskom naftnom industrijom, iako je nedvojbeno i ona vrlo važan dio međusobnih simpatija. Naime, dvojicu državnika povezuje još nešto – velika simpatija prema Izraelu, koji ne može računati na promjenu brazilskog stava u odnosu na izraelsko-arapski sukob dok god tom zemljom vladaju lijeve i ljevocentrističke vlade. Zbog tradicionalno loših brazilsko-izraelskih odnosa, izraelski premijer Benjamin Netanjahu tijekom svojih ovogodišnjih susreta s čelnicima zemalja Latinske Amerike nije niti pomislio raspravljati s tadašnjim brazilskim državnim vodstvom o temi prebacivanja brazilskog veleposlanstva iz Tel Aviva u Jeruzalem. U ovom kontekstu, iako to uopće nije presudno u ukupnom brazilskom stavu prema arapsko-izraelskom sporu, možemo podsjetiti kako je dosadašnji brazilski predsjednik Michel Temer sin obitelji kršćana-maronita – imigranata iz Libanona.

Sve nade izraelskog državnog vrha bile su usmjerene upravo na pobjedu 63-ogodišnjeg Bolsanera – desnousmjerenog političara, konzervativnih načela na čelu socijal-liberalne stranke. Taj „Brazilski“ ili „tropski Trump“, koji se rodio u obitelji talijanskih imigranata, u ljeto ove godine je izjavio upravo ono što je Netanjahu želio i čuti, a to je, da će, ukoliko postane predsjednik, brazilsko veleposlanstvo iz Tel Aviva preseliti u Jeruzalem. Veliki bi to bio uspjeh za Izrael, budući kako se osim SAD-a, još niti jedna velika ili važnija zemlja svijeta nije odlučila za takav korak. A Brazil je i jedno i drugo – i velik i utjecajan, ne samo u prostoru Latinske Amerike već i puno šire, u međunarodnim organizacijama čiji je član, što je za Izrael vrlo važno. I ne samo to, Bolsanero je izjavio i da će, u slučaju pobjede na izborima, zatvoriti predstavništvo Palestinske samouprave u glavnom gradu Braziliji, jer „Palestina nije država“.

Podsjećam, također, kako je početkom rujna na Bolsanera izvršen atentat na jugoistoku Brazila, u državi Manas-Jerais, kojom prilikom je teško ranjen ubodom noža, u vrijeme dok su ga njegove pristalice na rukama nosili ulicama grada. Žurno je hospitaliziran i operiran i, kao što je vidljivo, dobro oporavljen za nove političke i radne pobjede na čelu ove goleme, prelijepe i u svakom pogledu raznolike države. Spomenuti atentat nedvojbeno je utjecao i na porast njegove popularnosti, a ukoliko je vjerovati izraelskim medijima, iza samoga atentata stajale su silnice – nezadovoljne njegovim proizraelskim stavovima. O njima najbolje svjedoči i činjenica da je ranjeni Bolsanero odbio biti hospitaliziran u sirijsko-libanonskoj bolnici u Sao Paulu, u kojoj se obično liječi veliki broj brazilskih političara, već je zahtijevao (i dobio) prijam u izraelskoj bolnici „Albert Einstein“, smještenoj također u tom najvećem brazilskom gradu.

Napadač na sada već novog brazilskog predsjednika vrlo je brzo uhićen (nije bio niti Palestinac niti bilo koji drugi pripadnik arapskog naroda), te je izjavio kako je djelovao „po nalogu Boga“. Radi se o pripadniku brazilske radikalno-lijeve stranke (!) (još jedna potvrda kaosa u simbiozi stranačkih imena i pripadajuće im ideologije) PSOL – Stranka socijalizma i slobode, koja ima 6 mandata (od ukupno 513) u donjem domu brazilskog parlamenta. Poznata je po svojoj protuizraelskoj retorici.

 

0 komentara

You may also like