Neugodne vijesti stižu s američkog plinskog tržišta: cijene tamošnjeg ukapljenog plina skočile su na najveću razinu još od 2014. godine. U svega nekoliko dana index cijena na burzi Henry Hub porastao je za više od 40% i dosegao cijenu od 125 dolara za 1000 m3 (Henry Hub je plinsko tranzitno središte, smješteno u saveznoj državi Louisiani i upravo taj hub određuje cijenu plina u SAD-u). Razloga je više, a jedan od njih je i naglo zahladnjenje koje je zahvatilo sjevero-istok Sjedinjenih Država i izazvalo posljedični veliki porast potražnje. Međutim, to nije najvažniji razlog: u SAD-u općenito raste potreba za „plavim energentom“, a proizvođači, uljuljkani u izvozne blagodati tog energenta, zanemarili su domaće zalihe u plinskim spremnicima, koje su pale na najnižu razinu u posljednjih nekoliko desetljeća, upravo pred dolazak zimske sezone, što tržište itekako uočava (info: Wolfgang Peters, predsjednik tvrtke Gas Value Chain Company CmbH). Pričuve plina iznose svega 90 milijardi m3, što je čak za 15% niže od prošlogodišnje razine, kada su SAD, također, zbog polarne zime koja je zahvatila istočnu obalu zemlje morale uvoziti LNG čak i iz Rusije (vidi poveznicu ispod teksta), što je izazvalo veliku medijsku pozornost i čuđenje zbog napetih političkih odnosa između dviju zemalja, poglavito u sferi energetike, a u okviru nje ponajviše bitke za europsko plinsko tržište.
Apsurdno, sada su Sjedinjene Države opet primorane tražiti prirodni plin u inozemstvu, pri čemu su američki izvoznici LNG-a zabrinuti da će zbog porasta cijena u SAD-u pretrpjeti štete kroz svoje izvozne ugovorne obveze, a njihova rentabilnost biti svedena na nulu. Npr. izvoz ukapljenog plina iz Louisiane u Veliku Britaniju sada iznosi oko 9 dolara za 1 MBTU (milijun britanskih toplinskih jedinica), približno isto koliko plin košta i na burzama same Velike Britanije. Još je gore na azijskom tržištu na kojem se i postiže najveća cijena, gdje amerikancima sada najviše prijeti tamo sveprisutni australijski LNG, da ne govorimo o onom katarskom.
U sadašnjim uvjetima sve ovo stavlja pod ugrozu isplativost američkog izvoza ukapljenog plina, a stručnjaci tvrde kako se prije svega mora razmišljati o njegovom uvozu. Nemali je broj onih koji iznova ukazuju na ruski plin iz projekta „Yamal LNG“ u vlasništvu tamošnje perspektivne tvrtke Novatek, koja je prošle godine svoj plin i izvozila u SAD, istina, posredstvom trejdera, konkretno francuske energetske tvrtke Engie. Međutim, to u biti nema nikakve veze jer se i u tom-posredničkom slučaju radi o ruskom plinu koji to samo formalno, u vlasničkom smislu više nije (ali molekule plina su i dalje ruske, kako je to u šali prošle godine kazao ruski premijer Dmitry Medvedev). Novatek se upravo sprema na slanje novog tankera-ledolomca s ukapljenim plinom Sjevernim ledenim oceanom i na njegovo prebacivanje s tog tankera na obični, a što će se obaviti na sjeveru Norveške. Gdje će taj plin završiti za sada se još ne zna, ali s obzirom na već ranije uhodane atlantske rute nikoga ne bi iznenadilo da njegov kupac budu upravo Sjedinjene Države posredstvom trejdera i da se ruski plin za svega 8 dana pojavi na bostonskom terminalu, na američkoj istočnoj obali. Jednako kao i prošle zime.
Zapravo, sve je ovo naizgled vrlo čudno i iz razloga što je SAD najveći svjetski proizvođač plina i 4. po redu izvoznik LNG plina u svijetu. Međutim, pokazalo se kako tržišne zakonitosti (na kojima se temelji prodaja LNG plina – prodaj, kupi, preprodaj i tako u nedogled) ne mogu biti jamac sigurne opskrbe tim energentom u nepredviđenim i ekstremnim uvjetima kakvi su prošle zime bili u SAD-u ali i u Zapadnoj Europi. A na dugoročne i čvrste ugovore u ovako nestabilnim uvjetima kakvi su danas u svijetu i koji itekako mogu utjecati na kolebanja cijena energenata nije se lako odlučiti. Naravno, ukoliko izuzmemo Poljsku, koja je to upravo nedavno i učinila s jednim od američkih proizvođača ukapljenog plina. Ali Poljska je ipak priča za sebe, kao i njezina uloga u trenutačnoj geopolitičkoj borbi Istok-Zapad. Najbolji primjer današnje energetske nestabilnosti je i nedavno odustajanje Kine od produljenja ugovora o kupnji američkog LNG-a, izazvano započetim trgovinskim ratom između dviju mega-država, koji to, na sreću, još uvijek nije u punom smislu te riječi, iako nikako nije isključen.
Nastavak „čuda“: uskoro i druga isporuka ruskog LNG plina u SAD
Komentari
0 komentara