Krah rusko-japanskih odnosa? Nariškin: „Japanski agresivni apeli ometaju stabilnost u AP-regiji“

Nakon prošlogodišnjeg odlaska najdugovječnijeg japanskog premijera Shinzo Abea s političke pozornice te zemlje, sve više do izražaja dolazi ubrzano pogoršanje japansko-ruskih političkih odnosa. To nije nikakvo iznenađenje: upravo je Shinzo Abe (dužnost je u ljeto prošle godine napustio zbog ozbiljnih zdravstvenih problema) s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom uspostavio iskrene pa i osobno prijateljske odnose, a obojica državnika uistinu su, kroz svoje česte susrete i druženja u njihovim slikovitim i bajkovitim rezidencijama nastojali postaviti temelje i odrediti smjernice prema kojima bi se na nižim diplomatskim razinama konačno postiglo rješenje problema spornih južnih otoka Kurilskog arhipelaga na po obje strane zadovoljavajući način.

Međutim, paralelno s jačanjem globalnog geopolitičkog sukoba između Moskve i Washingtona sve je više postajalo jasno kako će, usprkos dobroj volji, do rusko-japanskog sporazuma, koji bi ujedno označio i formalni prekid Drugog svjetskog rata između dviju zemalja s obzirom kako mirovni sporazum između Moskve i Tokija nikada nije potpisan upravo zbog „južnokurilskog pitanja“ – do spomenutog sporazuma biti vrlo teško doći.

Naime, po nikoga u svijetu nije nikakva tajna da je Japan pod čvrstim političkim i vojno-sigurnosnim „klještima“ Sjedinjenih Država još od završetka Drugog svjetskog rata i japanskog vojnog poraza. Formalno američko-japansko savezništvo i prijateljstvo u diplomatskom je svijetu poznato i kao najbolje kamuflirano neprijateljstvo, u čemu je nemalu ulogu imalo i američko bacanje dviju atomskih bombi na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki u kolovozu 1945.g. nakon čega je Japan i službeno kapitulirao.

Bilo kako bilo, Amerikanci su u Japanu u međuvremenu vrlo brzo otvorili svoje vojne baze, a planiraju i nove, te su od te zemlje učinili „utvrdu“ svojih nacionalnih interesa u Azijsko-tihooceanskoj regiji (Azijsko-pacifičkoj regiji – APR).

Pa iako Tokio vodi svoju vanjsku politiku, koja je sve do nedavno bila i službeno miroljubiva (pacifistička, a formalno je i još takva), bez mogućnosti slanja japanske vojske na tuđe teritorije, jasno je kako ona sve brže izlazi iz tih okvira, ali i da je ograničena kada zalazi u područja nacionalnih interesa SAD-a. Osim toga japanska vanjska politika posljednjih godina, od dolaska Donalda Trumpa na čelo SAD-a, počela je voditi aktivniju, netko će reći i agresivniju vanjsku politiku prema svojim susjedima, što, naravno, kod ovih ne prolazi ne zamijećeno.




U tim i takvim okolnostima prije ili kasnije moralo je doći i do pogoršanja japansko-ruskih odnosa. Moskva je svjesna ograničenih mogućnosti Tokia, poglavito po pitanju obrane i sigurnosti, i nema onu razinu povjerenja koje bi je u sadašnjem trenutku potaknulo na teritorijalni sporazum s Tokijom, i o tome ona javno govori. Usprkos japanskom uvjeravanju u suprotno, Moskva smatra kako se Tokio neće moći othrvati američkim pritiscima da se na otocima, koji bi mu eventualno bili predani, ne otvori američka vojna baza ili ne rasporede američki proturaketni sustavi, što Washington već čini na drugom kraju te zemlje, kao i u Južnoj Koreji.

Naime, za Rusiju je siguran prolaz južnim kurilskim akvatorijem nužan za izlaz njene Dalekoistočne flote, smještene u Vladivostoku, na otvoreni ocean i to ne namjerava ničim ugroziti. Štoviše, posljednjih mjeseci Rusija aktivno militarizira i sporne južnokurilske otoke protuzračnim i protubrodskim sustavima, što izaziva oštre političke reakcije i prosvjede od strane Tokija.

A da stanje između dviju zemalja ubrzano degradira svjedoči i današnja vijest iz Moskve:





direktor ruske obavještajne službe Sergej Nariškin, koji predsjedava i Ruskim povijesnim društvom, na međunarodnom okruglom stolu u povodu 75. godišnjice početka tokijskog procesa, izjavio je, kako pod pokroviteljstvom Sjedinjenih Država Japan slijedi agresivni vanjskopolitički smjer u azijsko-pacifičkoj regiji (APR), što negativno utječe na stabilnost u ovom dijelu svijeta.

“Nažalost, istinsko pokajanje za zločine koje su militaristi počinili tijekom Drugog svjetskog rata još nije postalo organski dio političke kulture službenog Tokija”, izjavio je Nariškin.

“Još uvijek postoje utjecajne snage koje nisu zadovoljne poslijeratnim pacifističkim smjerom zemlje. Odbijajući naučiti lekcije iz vlastite prošlosti, pozivaju na agresivniju vanjsku politiku pod pokroviteljstvom Sjedinjenih Država, koja ne pridonosi stabilnosti u azijsko-pacifičkoj regiji”, kazao je šef ruske obavještajne službe.

Govoreći o činjenici da se “čuju i drugi, mudriji glasovi”, naglasio je ruske stavove o stanju u APR-u, koji, prema njegovim riječima, Japan smatraju važnim partnerom usredotočenim na konstruktivnu i obostrano korisnu suradnju na različitim poljima.




Međutim, dodao bih, teško da će do političkog poboljšanja odnosa uskoro doći o čemu svjedoči i spomenuta Nariškinova retorika koja sigurno ne bi bila na „dnevnom redu“, makar i skupa ovakvoga tipa i formata, da stanje uistinu ne postaje sve više opterećujuće pa i problematično.

Pri tom je ipak vrlo važno naglasiti kako rusko-japanski gospodarski odnosi ne slijede (barem za sada) trend onih političkih, iako bi, naravno, da se između dvije zemlje  konačno potpiše mirovni sporazum oni nedvojbeno dobili na intenzitetu i kvaliteti, prije svega u području energetike za što je japanska strana najviše i zainteresirana s obzirom na svoje male energetske resurse kojima raspolaže. Još jedan primjer dobre gospodarske suradnje, o kojemu smo i mi pisali na ovom portalu (vidi poveznicu ispod teksta), je uspostava željezničkog transporta japanskih proizvoda (prije svega onih tehnoloških) preko luke u Vladivostoku i dalje Transsibirskom željeznicom za Europu, u sklopu kojeg su prve velike tzv. blok-kompozicije vlakova već počele prometovati od siječnja ove godine. Time, osim što se vremenski i cjenovno skraćuje tranzit roba, povećava se i sama sigurnost njihove dopreme do konačnog odredišta. Naravno, ovaj zajednički sporazum koristan je objema stranama ali nikada ne može biti isključeno da zbog pogoršanja političkih odnosa dođe i do prekida onih gospodarskih, pa i prometnih. Tome je povijest često svjedočila, čak i u ovo najnovije vrijeme.

Japan počinje s isporukama svojih roba u EU kroz Transsibirsku željeznicu

 

Komentari

komentar

You may also like