Primjetio sam kako je dobar dio katoličkih vjernika u Hrvatskoj poprilično neinformiran što se uistinu zbiva u Katoličkoj crkvi, kod nas, u Rimu i u svijetu. Teološki elementarno needuciran. O povijesti Crkve se malo čita. O stvarnosti i sadašnjosti Crkve ne preispituju se duhovi.
Problem je u katoličkim medijima kod nas koji su vrlo sterilni, prenose selektivne informacije, ne problematiziraju teme koje se tiču svih nas, ne izvješćuju i ne prenose vam mišljenja, komentare i događaje iz katoličkog svijeta koji, blago rečeno, predstavljaju crkvene, papinske, biskupske, doktrinalne kontroverze kakve povijest kršćanstva još nije vidjela.
Situacija je toliko složena, ispod površine uzavrela, puna dvojbi, podjela, sumnji, tjeskoba, svađa, intriga u vrhu Crkve, skandala u KC u Americi i Njemačkoj, svetogrdnih lgbt misa, nedoličnog ponašanja ljudi koji bi trebali biti uzor, pedofilskih afera koje su zataškane, pogotovo u Vatikanu i SAD-u…da je neshvatljiva ta naša hrvatska letargija i uvjerenje – sve će to Bog urediti, sve će to doći na svoje.
Hrvatski katolički mediji žive u nekoj svojoj katoličkoj Arkadiji, tu i tamo strašljivo se usude nešto propitati, bojeći se biskupa koji su kod nas poprimili mentalitet Partije, a HBK (Hrvatska Biskupska Konferencija) je nešto kao Centralni komitet, Bozanić crkveni Bakarić, a u Vatikanu imaju nekog križanca Castra, Tita i Moralesa.
Naslušao sam se raznih teoloških sofizama i opravdanja ovih dana na temu suspendiranja misa s narodom i uskraćivanja vjernicima pričesti i ispovjedi.
Često neki biskupi, svećenici i teolozi znaju biranim riječima uvjeriti mase kako je sve to za neko naše veće dobro. Nisam nijednom čuo od njih da je zapravo na testu naša i njihova vjera u stvarnu Kristovu prisutnost u Euharistiji. Da je na testu naša i njihova vjera u živoga Boga, i da oni prvi na tom testu ne mogu ovim putem do prolazne ocjene.
Martin Luther bi bio skroz zadovoljan. Trebalo mu je pet stoljeća da bi obavio posao gotovo u cijeloj Katoličkoj crkvi. Ali ne baš u čitavoj… Otajstva su i dalje nedodirljiva onima koji ih ne razumiju, koji ne vjeruju, i koji će biti uskraćeni za milost.
Možemo mudrovati, umovati, slušati pričice, medotečne, “lijepe” propovjedi – ali tvrd je kruh koji kušaju oni pravi, i gorak, s pelinom. Octom bi gasili našu žeđ i pojili bi nas svojim otrovom kukavičluka i nevjere. Ali neće ići. Ipak, Uskrs je.
Komentari
